Bolest našeg tijela uglavnom prouzrokovana poremećenom ravnotežom cjelokupnog organizma, ili, drugim riječima, ne slijeđenjem pravila o umjerenosti:
“Onaj ko je umjeren u svojim navikama uzimanja hrane, spavanja, rada i odmaranja, može ublažiti sve materijalne patnje primjenjivanjem sistema yoge”. (Bhagavad-gita 6.17.)
Ono što karakterizira ayurvedsku patologiju oboljenja, čija manifestacija nije trenutačna, jeste prije svega strogo znanstveni pristup. U Dhanvantari-Samhiti (Gurudeva Purana), loša probava se naziva “ocem svih oboljenja”, a prema Ayurvedi, sve bolesti imaju svoje porijeklo negdje u gastro-crijevnom traktu gdje se talože neprovarene tvari po imenu ama. Iz tog razloga se toliko naglašava da se čovjek ne bi trebao pretrpavati hranom.
Prva faza, od pet progresivnih faza oboljenja, tehnički se naziva chaya. Usljed nepromišljenosti prilikom uzimanja hrane te usljed loše probave uzrokovane ljutnjom i nespokojstvom i na kraju, zahvaljujući nečistoj hrani, dolazi do akumuliranja spomenute ame u trbuhu ili pak u gornjem dijelu tankog crijeva. Ta chaya faza je najpovoljnija za spriječavanje oboljenja. Ayurvedski lijekovi su vrlo učinkoviti u toj fazi, kao, uostalom, i u kasnijim fazama. U stanju chaye, alopatski lijekovi vrlo malo pomažu, ili gotovo nikako.
Postoji još jedno mjesto gdje se ama može akumulirati, a to je u nižem dijelu debelog crijeva, što se može pripisati nekakvom začepljenju. Mjesto koje predstavlja izvor bolesti se naziva mulasthana (korijen bolesti), a ayurvedski lijekovi baš najbolje djeluju na tom mjestu. Sama priroda ame varira sukladno prehranom koja dominira kod svakog pojedinca, a uz to ovisi i o građi, odnosno, konstituciji oboljelog.
U Ayurvedi postoje tri doshe. One su poznate kao vayu-dosha, zrak ili živčani sustav; pitta-dosha, žuč ili metabolični sustav; i kapha-dosha, sluz ili izlučni sustav. Zapravo, svo shvaćanje ayurvedske znanosti se vrti oko ove tri doshe. Iako se ovdje radi o pojednostavljenju njihovog stvarnog položaja, možemo reći da ove tri doshe predstavljaju zrak, žuč i sluz. Priroda ame će biti izražena kroz dominirajući utjecaj jednog, ili ponekad dva.
Prilikom spomenute chaya faze se javljaju slijedeći istančani simptomi: ravnodušnost, tromost, osjećaj napuhanosti, bljedilo te izvjesni gubitak apetita. Samo nekolicina osoba je dovoljno inteligentna da otpočne s tretmanom u ovoj fazi.
Druga faza se naziva prakopa. Kako stanje nije razumno popravljeno tijekom chaye, nagomilana ama počinje prelaziti u tekuće stanje, mulasthani. Simptomi ove faze su žeđ, žgaravica, podrigivanje kiseline, nadimanje usljed nemogućnosti izlaska plinova i sl. U ovoj fazi toksini počinju prodirati kroz stjenke trbuha ili pak crijeva te ulaziti u cirkulatorne kanale. To se naziva onečišćenjem doshe (zapamtite, ama ima prirodu jedne od dosha). I u ovoj fazi poremećaja tek nekolicina osoba otpočinje s liječenjem.
Treća faza bolesti se naziva prasav ili “faza rasprostiranja”. Oslobođeni toksini odabiru se rasprostraniti preko jednog od tri glavna cirkulatorna sustava, tj. preko prehrambeno-respiratornog trakta, preko krvi, ili pak preko vitalnog sustava što spaja organe i kosti. Nakon toga se toksini zaustavljaju na prvoj slaboj točki na koju naiđu, tj. na mjestu gdje lokalna zaštita nije razvijena. Simptomi ove faze su mučnina, gubitak okusa i bolovi u abdomenu.
Četvrta faza se naziva sthana-sanskriya. Toksini su naišli na pogodno mjesto pa se gomilaju. Na taj način se stvara nepovoljna neravnoteža jedne od triju dosha. U Ayurvedi, dobro zdravlje je ekvivalentno statičnoj ravnoteži dosha u tijelu, dok je loše zdravlje ekvivalentno njihovoj neravnoteži. Za ovu fazu sthana-sanskriye je karakteristično to da se nepoželjne bakterije i virusi akumuliraju i vrlo brzo razmnožavaju. Bolest se ispoljava u svoj svojoj snazi pa svatko žurno hita doktoru, koji, za uzvrat, propisu je neke antibiotike ne bi li eliminirao simptome. Ayurvedski lijekovi se propisuju s namjerom da se eliminira povećanje određene doshe i onečišćenje, nazvano dosha-kara. Pomoću tih lijekova se bacili, koji su uzrokovali bolest, automatski odstranjuju sa svojih staništa, a potom i iz tijela. To je pravi put za svladavanje bolesti.
No, zajedno s lijekovima moraju postojati i određene programske aktivnosti ne bi li ozdravljenje bilo što brže i učinkovitije. Pokušavati zapaliti vatru uz istodobno sipanje vode na nju predstavlja filozofiju varalica. Iz tog razloga u Ayurvedi postoji takozvanih osam stupaca na kojima počiva prevencija bolesti.
Četiri glavna stupca su:
- Din-chary, propisane tjelesne regulative;
- Rutu-chary, uzimanje u obzir godišnjih doba;
- Sad-vritta, pravovaljana mentalna kultura;
- Pravovremeno udovoljavanje zahtjevima prirode.
Četiri pomoćna stupca su:
- kvaliteta tekuće i krute hrane;
- određena pravila prilikom uzimanja hrane;
- ispravan način spavanja;
- životni okoliš.
Naravno, svaka od ovih stavki bi mogla sačinjavati posebnu knjigu, a mi ćemo se u budućim tekstovima pozabaviti samo općim pregledom. Svaki pojedinac se može upustiti u detaljnija proučavanja, no bilo bi dobro to izvršiti uz konzultacije s kvalificiranim Ayurvedskim liječnicima.
Autor: Kailasa Chandra dasa brahmachari
