Bez straha

Bio jednom jedan mali val
Odjenut suncem u radosnu sjaju.

Nakon dugog veselog plesa
Odjednom je ugledao zastrašujući prizor:
Oluju kako se diže
I valove kako udaraju o stjenovitu liticu.

Isprva se činilo da žele skočiti visoko i pobjeći
No tada su se neizbježno i bespomoćno
Pretvorili u bijelu pjenu, nestajući u boli.

Bi li se trebao pokušati okrenuti
I uteći prema otvorenu moru?

Odjednom se činilo da cijeli ocean, nekoć toliko ljubazan
Kreće u zavjeru protiv njega
Te ga silovito gura u taj bijeli metež.

Plakao je zazivajući pomoć kao nikada do tada
Dok se drugi, veći val nije dokotrljao do njega:
„Što se događa, brate valu” upitao je.
„Pogledaj ispred sebe, osuđeni smo na smrt
Baš poput ljudi u brodolomu.”

„U krivu si” nasmiješio se veći val.
„Zar ne vidiš – ti nisi val
Već uvijek i zauvijek djelić oceana!”

Tada se i val malo zamislio:
Svi, i valovi i ljudi nikada ne umiru
Već ostaju djelići Onoga koji se nikad ne mijenja
Iako će promijeniti oblik mnogo puta.

Zato nastavi bez straha!

Sacinandana Swami