Malo nakon što bi njezin pijetao zakukurikao, iza brda, preko sela, bljesnulo bi sunce. Iako je to oduvijek bilo tako — otkad ju pamćenje služi — ipak, zadnjih trideset dana, gospođa Zita je sve potanko bilježila. Sada joj je, na zadnji dan pokusa, s pravom znanstvenom sigurnošću, bilo potvrđeno ono što je već godinama znala: pijetlov pijev uzrok je sunčeva izlaska.

Radovala se što je, tako velikom stvari, doprinosila svijetu, a naravno i selu. Ali gotovo nitko nije obraćao pozornost na nju, a to je gospođi Ziti nanosilo silan čemer u dušu. Ponašali su se prema njoj kao da je bilo tko drugi u selu — čak i gore od toga, žestila se često.

Jedne nedjelje, poslije mise, popela se na kesten pred crkvom i jakim glasom navijestila svima prijetnju:

“Kako ste svi vi ovdje nezahvalnici, koliko god vas u selu ima — a osobito župnik — ja i moja sestra iselit ćemo sutra zauvijek iz  vašeg  sela — a onda ćete vidjeti svoje!”

Pred crkvom je nastao muk.

“Te budale su toliko ohole da će radije ostati bez sunca nego da mole da ostanem”, mislila je gospođa Zita ogorčeno, vidjevši da svi šute. I dok su pred njom ljudi još uvijek zbunjeni stajali, ona je demonstrativno otišla kući.

Sutradan je gospođa Zita odselila, ponijevši, naravno, sa sobom i pijetla. Nastanivši se u planinskoj kućici u dalekom kraju prvo jutro, prije zore, izašla je na dvorište. Bila je u strepnji hoće li njen pijetao i ovdje uspjeti uzdignuti sunce svojim pijevom — jer nikad se ne zna. Naćuljenih ušiju u mraku, odjednom je začula prodorni pijetlov pijev. Ubrzo je sunce počelo izvirivati iznad brda. Dušu joj je preplavila zluradost; sada je bila potpuno sigurna: sunce sad izlazi ovdje, a njezino je selo u tami.

“Pravo im budi, to su i tražili!”

Još i danas gospođa Zita, iako su već od tada prošle mnoge godine, čeka izaslanstvo svog sela koje će je, na čelu s župnikom, doći moliti da se vrati. Zna ona da nitko ne može dugo živjeti u potpunom mraku. Što tako dugo čeka, sasvim joj je razumljivo jer zna da su njezini suseljani strašni tvrdoglavci i glupani.

Prethodna objavaWindy’s – Dead flesh for you!
Slijedeća objavaDuhovnost treba doživjeti
Atma
Učinite od svog života ono najbolje što on može biti - nevjerojatno iskustvo, ispunjenje i putovanje. Stvorite ravnotežu tijela, uma i duše - budite svoji, živite slobodno, njegujte znanje, cijenite iskustvo, volite i budite sretni...

OSTAVI KOMENTAR

Ostavite svoj komentar!
Please enter your name here