Sve religije koje danas poznajemo nastaju, traju i nakon nekog vremena gase se da bi prepustile mjesto nekoj drugoj koja je usklađena s mentalitetom, kulturom i društvenim uređenjem toga vremena. Sanatan dharma je vječna jer sadrži vječne vrijednosti na kojima se temelji ljudska evolucija. Ona je podijeljena u dva ogranka:
- Gjana (jnana) kanda – obuhvaća gjanu – znanje
- Vigjanu (vijnana) – znanost što se bazira na iskustvenom znanju koje je osoba stekla tijekom života.
Vigjana obuhvaća teorijske i filozofske zapise Aranjaka i Upanisade koje prenose univerzalno duhovno znanje ne ograničavajući se na neki određeni božanski pojam ili lik. To je znanje o duhovnim načelima i kozmičkim zakonima kao i o tattvama – elementima. Gjana kandi pripadaju jogiji, sanjasiji i svamiji.
Karma kanda – grana akcije ili rituala, obuhvaća teme o karmama – djelima, i upasanama – žrtvama. Karma kanda se bavi praksom te obuhvaća himne, molitve i mantre, tj Samhite i Brahmane, običaje i ceremonije. Tu pripadaju panditi – svećenici.
Sat sanatan dharma govori kako čovjek ne smije negirati rad, potrebe tijela i obitelj pa tako postoji purušarth – čovječja svrha, četiri načela koja svako ljudsko biće treba postići u svom životu da bi bio čovjek, a to su:
1. Artha
Sanskrtska riječ koja označava „uzrok, svrhu, motiv, smisao, pojam“. Predstavlja ekonomski razvitak, materijalno blagostanje, što znači da čovjek treba imati dovoljno za sebe i svoju obitelj. Koncept uključuje postizanje slave, bogatstva, društvenog položaja. Artha je jedna od dužnosti za osobe u drugoj fazi života. Isključuju se nečasne mogućnosti, pohlepa i slično. Stječe se za pomoć i podršku svojoj obitelji.
2. Kama
Udovoljavanje osjetilima. Želja. Želja je uzrok ove samsare (svijeta). Um je mehanizam želja, gomila misli. Um je nervni centar koji obavlja funkcije mišljenja, osjedanja i htijenja. Um je uvijek okrenut željama, uvijek nešto, nekog traži. Sam um ne treba kriviti, jer ono što zagađuje um jest vezanost za osjetila. Predmet želja nalazi se u budućnosti, jer um ne može pojmiti sadašnjost. Ego je prisutan u svim aktivnostima jer je njegova uloga zadovoljenje određenih potreba. Ego ima ulogu posrednika u procjenama i iskustvu u svim željama. Jedna je od zabluda poistovjećivanje ega s pogrešnom zamisli da je živo biće tijelo i to je uzrok velike patnje koja izobličava iskustvo. U svojoj želji (kami) čovjek mora uvijek imati na umu ispravnost misli i djela (dharmu).
Želje i očekivanja plodova naših akcija samo narušavaju mir našeg uma. Za sklad duše, uma i srca, što god radili, treba raditi srcem, i u isto vrijeme ne očekivati, niti težiti ni za čim zauzvrat. Drugim riječima, ne očekivati nagrade. S druge strane, ako čovjek odbaci sve želje za plodovima svoga rada i radi samo zbog rada kao takvoga, postiže savršen mir i ravnotežu uma. Prepustimo sve plodove Bogu. Izreka „Kako siješ onako ćeš i požnjeti“ znači da dobar rad donosi dobre, a loš loše plodove. Primamo plodove prema intenzitetu svoje vjere. Svaki je rad mješavina dobrih i loših efekata i onaj koji priželjkuje dobre, mora se također suočiti s lošim. Ali jedino onaj tko ne očekuje ništa, slobodan je od dobrih i od loših posljedica rada.
Samo ljubav čini da nemamo želja, jer želje rastu iz nezadovoljstva. Razumijevanjem duhovnih istina i uvidima u funkcije i prirodu uma treba znati da bez promjene unutarnjeg bića nema napretka; to je kao željeti da se predmet žudnje promijeni, a ne mi. Ako pokušamo pobjeći od pohlepe, ona neće prestati postojati, već će poprimiti drugi oblik. Zato trebamo koristiti samoispitivanje, biti oprezni i prepoznati u sebi oblike, snage želje, kad se pojave. Svako prepuštanje ili potiskivanje može biti obmana. Treba upoznati i otkriti sebe. Uviđanjem što su želje i kud nas vode, pomaže nam da se oslobodimo želje.
Um ima neograničene moći sanjanja. Svaka želja, misao ili djelo stvara jedan zapis u umu. Naše nam želje pokazuju stvari koje ne postoje, stvaraju privid i tada ono što stvarno jest, postaje skriveno, ono čega nema postaje očito. Jedino u čistom umu nema materijalnih želja (jedino duhovne) niti požude. A Istina se spoznaje samo kad nema ni primisli, ni očekivanja. Istina je u nama, a misli i želje su vanjske, usmjerene prema vani i okružuju ego. Istina se ne može misliti – ona se vidi, spoznaje kroz miran i prazan intelekt, neopterećen vanjskim utjecajem.
Želja postoji u nama kao i u svemu što um može obuhvatiti. Shvaćajući univerzalnost želje, ulazimo u njen prostor. U stanju ekstremne želje, bijesa, pohlepe, zbunjenosti, nadmenosti ili zavisti, treba ući u svoje srce i otkriti mir iza svega toga. Što treba odbaciti, a što željeti? Zlo treba odbaciti, a dobro željeti. Oba su aspekta bitna. Želje ljudskog bića oblikuju se prema njegovu umu. Te su želje odgovorne za sve loše osjećaje, zle misli i zle ideje. Bog je ljudima dao oči da bi vidjeli dobro. Uši im je dao da bi čuli nešto što je dobro, a jezik da bi govorili dobre riječi. Prema tome, sva osjetila koje nam je Bog dao treba koristiti na ispravan način za služenje Gospodina, a ne svoga tijela s kojim se najčešće poistovjećujemo.
3. Dharma
Religioznost. Izvorno je značenje: ono što održava nečije postojanje. Teško ju je jednoznačno prevesti, nema pravog ekvivalenta na drugim jezicima. Ta sanskrtska riječ označava cjelokupnost moralnih, društvenih i religijskih životnih načela po kojem živi uglavnom tradicionalna Indija. Na pojam dharma također direktno se nastavlja vedski pojam rta. Rta znači: čvrst poredak, određenje, pravac, odluka, sveti običaj, ustanovu, božanski zakon, ono što je pravo, ono što je istinito. Po iskazu etimologije osnovno je značenje riječi rta: spajanje, hod, pravac, direktiva. Ono što se dogodilo i što je ustanovljeno rtom ispunjava cijeli svijet, osobito se objavljuje u prirodnim procesima.
4. Mokša
(sanskrtska riječ – oslobođenje ili mukti – razrješenje) pojam je koji u vedskim svetim spisima znači oslobođenje iz vječnog toka rađanja i umiranja (samsare) i svekolike patnje i ograničenosti postojanja u materijalnom svijetu.
Stanje oslobođenja ima različita obilježja u različitim filozofskim sustavima. U vedanti mokša (mukti) pretpostavlja apsolutizaciju atmana, a u budizmu njegovu krajnju negaciju. Ta je negacija uvjetovana. Kaže se „sve je ništa i ništa je sve“; radi se o filozofskom žongliranju. Ovdje se može svakako reći da postoji različite filozofske škole proizašle iz vedskog učenja. Bitno je kazati da ono što smatramo duhovnom razinom iz materijalne perspektive nije i stvarna duhovna razina. Materijalnom pripada sve do Brahmana, znači sa svim polubogovima, sve ono što sada ne vidimo niti shvaćamo već samo naslućujemo; najnapredniji sveci, vrhunski jogiji znaju za taj svijet i neki vrše i izlete u njega pa nam govore o svojim iskustvima. Materijalisti u to ne vjeruju, ali bi rado komercijalizirali ako se nešto može, ne shvaćajući da se radi o potpuno drugom sustavu vrijednosti čemu i teži sam pojam duhovnosti.
Tomislav Prašević, iz Knjige “Duhovnost i ekonomija”
[author] [author_image timthumb=’on’]http://atma.hr/wp-content/uploads/2013/02/tomislav-prašević.jpg[/author_image] [author_info]Tomislav Prašević, diplomirani je ekonomist koji od najranijeg djetinjstva razvija ljubav prema knjizi. Magisterij organizacije i upravljanja pomaže mu djelomično u načinu razmišljanja i tako se sve više okreće duhovnoj literaturi te počinje studiozno proučavati religije, što mu je nekada bila i maturalna radnja u gimnaziji. Kontradiktornosti koje pronalazi u Bibliji i nemogućnost racionalnog tumačenja Biblije upućuju ga na temeljito proučavanje izvora biblijskih tekstova, što ga preko drugih religija vodi ka najstarijim tekstovima vedske tradicije. Susret s tekstovima Bhagavad-gite i druge knjige vezane za vedsko učenje daju mu odgovore na pitanja koja je toliko dugo tražio. Pronalazi smisao i svrhu postojanja osobe, shvaća besmisao zanatskog učenja koje čovjeku oduzima najviše vremena, a u suštini samo je zanat ogrnut materijalističkom svrhom. Iz tog razloga i odriče se konvencionalnog načina stjecanja znanja i u potpunosti se okreće duhovnoj spoznaji koja mu kroz učenja i praksu daju nove mogućnosti približavanja Istini. Potvrdu ispravnog načina života traži na selu gdje s obitelji odlazi od gradske vreve te počinje živjeti i učiti u skladu s prirodom. Zalaže se za toleranciju među religijskim skupinama odbacujući dogmatizam, a pojedincu ostavlja pravo izbora vlastitog duhovnog puta. Mišljenja je da je sreća i Istina u nama i oko nas; treba je samo spoznati i putem ljubavi podijeliti s okolinom te predanošću i služenjem približiti se Gospodinu. Do sad je objavio knjige “Tijelo kavez za dušu”, “Duhovnost i ekonomija” te zbirku pjesama “Duhovni Lotos”.[/author_info] [/author]
