Da l’ stvarno crkneš ako ne kažeš što misliš?!

1
1252
Foto: pexels.com
160×600 text-47 lijevo

Mislim, da l’ stvarno odemo s ovoga svijeta (namjerno koristim eufemizam za crknuti iako ga u ostatku teksta neću koristiti) ako ispljunemo sve ono što nam trenutno leži na jeziku?

Mislim, da l’ stvarno ne uspijemo zaustaviti lavinu riječi koje nam se nakupljaju u glavi, potom putuju u želudac pa naposljetku završe u našim ustima?!

I mislim, da l’ stvarno ne ostanemo živi ako progutamo to govno od misli koje smo vlastitim rukama zapakirali u celofan i crvenu mašnu?!

Prije nekoliko dana zamijetih u komentaru jedne djevojke misao „Ja bi crkla da ne kažem šta mislim!“. I rekla je.

I više nego što je po mom skromnom mišljenju trebala. Njezina je misao bila ružna, degutantna i nimalo damska. No ona je mislila da je samo iskrena. Moram priznati da me zaintrigirala.

Misao, ne djevojka. Dakako, nije bilo prvi put da sam ju čula, ali je bilo prvi put da sam se pokušala sjetiti kada sam je i sama izrekla – i s druge strane, koliko puta mi se dogodilo da sam ju svjesno nadigrala na način da sam ostala hladne glave i hladnog jezika onda kada je ona žestoko gorjela.

Prvi put KADA ZAISTA NISAM CRKLA ne izgovorivši ono što mislim imala sam dvadeset i neku, studirala, radila i sve to tako kako dvadesetogodišnjaci rade. Sjećam se da sam polagala kolegij iz hrvatske književnosti, vrlo težak kolegij, i da sam se za njega pripremala mjesecima.

Broj pročitanih knjiga koje smo za ispit morali pripremiti bio je golem, pregolem, no kako sam živjela književnost taj mi broj nije teško padao, ipak priznajem, sve knjige s popisa nisam pročitala. Recimo Krležu. Ubijte me, ali nisam. Nisam mogla, točnije nisam stigla. Zašto?

Zato što sam uz redovni studij paralelno radila, a sve zato jer mi roditelji nisu mogli financirati studiranje. I to je u redu pomislila sam. Imam vremena, pročitat ću. Pa nije kraj svijeta. No čini se da je nekima itekako bio.

Netom prije polaganja ispita sjedila sam s kolegicom u hodniku faxa i komentirala popis knjiga. Otvoreno sam joj priznala da sam preskočila neke Krležine knjige i da mi ruku na srce i nije pretjerano drag, imam dražih rekoh joj! – na što se ona osmjehnu i reče: “Meni je Krleža najdraži.”. Njoj i našoj profesorici književnosti, pomislih.

300×250 centar text-39

Nedugo zatim nađosmo se zajedno u kabinetu za polaganje. Paralelno ispitivanje i na kraju zaključne ocjene. Njoj četvorka, meni trojka. Izdahnula sam s olakšanjem. To je to pomislila sam, jedan manje. Ispit mislim.

Na što me prenu njezin glas koji uzviknu. Profesorice kako njoj trojka, a meni četvorka? Ta nije pročitala pola Krležinih knjiga. Ja zaslužujem odličan. Nisam joj na to odgovorila ništa, samo sam se digla i tiho izašla iz kabineta.

Nikada neću zaboraviti kamen boli koji mi se pojavio u donjem dijelu trbuha. Bol, neugoda i sram. Ne nije me bilo sram nepročitanih knjiga, na koncu nije Krleža cijela hrvatska književnost, već me je bilo sram nje. Njezinih riječi. Njezine frustracije. Njezine slabosti.

Zar je to stvarno morala reći pomislila sam. Zar bi zaista crkla da je za sebe zadržala ono što misli?

160×600 text-47 lijevo

Drugi put KADA ZAISTA NISAM CRKLA ne izgovorivši ono što mislim imala sam trideset i neku i jedna me ranjena duša pokušala povrijediti time što me javno nazvala patetičnom “književnicom s boce”.

Ne znam je li me time htjela obezvrijediti ili što, ali ono što znam da u tome nije uspjela. Pa kako bi?

Ja sam ponosna na sve ono što sam postigla u svom životu pa čak se znam i našaliti na vlastiti račun i reći ako treba i na roli papira ću tiskati svoje citate ako će to pripomoći ljudima sa zatvorom kojeg nose u duši…

Na spomenute riječi dotičnoj sam se zahvalila riječima: “Hvala ti što misliš na mene”. Šaljem ti ljubav. Malo je reći da je popizdila na to. Divno, pomislila sam, samo ljubav izaziva tako jaku emotivnu reakciju.

I treći put KADA ZAISTA NEĆU CRKNUTI ne izgovorivši ono što mislim svi su oni puti koji će se tek dogoditi, a koji će pokazati od čega sam satkana i kako reagiram na sve ružne riječi i djela koja nažalost ne mogu izbjeći, ali iznad kojih se itekako mogu izdići.

Mislim da je to to. Dozvolite mi, za kraj ovog teksta, da još malo živim u boci, u patetici, dozvolite mi da (po)vjerujem da se ne umire tako lako i da nitko od nas neće crknuti ako zadrži u sebi sve ono što misli.

Ali ajde, kužim, kada su usta puna govanaca ne možeš drugo nego ispljunuti ih ili progutati. Šteta da je tako malo hrabrih za radnju broj dva.

p.s. Krležu još uvijek čitam, a svima svakako preporučujem onu njegovu ‘Na rubu pameti’. Eh, ta mi je najdaža. Ako ona nije savršena knjiga za ovo ludo vrijeme u kojem živimo, onda ne znam koja knjiga jest! Do ponovnog pisanja ostajte mi živi i zdravi i s ustima punim cvijeća i ljubavi.

ingriddivkovic

Imaš pitanje ili problem?
Nazovi ATMA savjetnike!

Zora

ZORA


DIPL. PSIHOLOGINJA, KARMIČKA DIJAGNOSTIKA, BIOTERAPIJA, RAD S DJECOM, TERAPIJA PAROVA

Broj telefona: 060/600-303  KOD 07
Cijena: tel 6,99 kn/min; mob 8,41 kn/min

Melita

MELITA


OSOBNI RAST, NLP, ZAKON PRIVLAČENJA, KARIJERA, LJUBAV, ODNOSI, BLOKADE, TRAUME, KONFLIKTI

Broj telefona: 060/600-303  KOD 04
Cijena: tel 6,99 kn/min; mob 8,41 kn/min

Ultra jaki kurkumin!

Sangreen, 500 mg, BCM-95

mini

Ultra strong kurkumin BCM-95 učinkovitiji je u djelovanju na neurodegenerativne bolesti mozga, gastrointetinalne i dijabetičke tegobe u odnosu na sve druge proizvode od kurkume!

Bioraspoloživost i apsorpcija povećani su za 10 puta u odnosu kurkumu i 7 puta u odnosu na standardni kurkumin. Kurkumin BCM-95 jedini ekstrakt kurkume na svjetskom tržištu kojemu je FDA odobrila patent za liječenje Alzheimerove bolesti (US Patent No. 8859020).

Namjena: Alzheimerova bolest, reumatoidni artritis, depresija i stres podrška u liječenju karcinoma, zdravlje jetre, gastritis, dijabetes II

Pakiranje: 60 kapsula (vegan) x 500 mg / Doziranje: 1-2 kapsule dnevno nakon obroka

Cijena: 239 kn

PODIJELI
Prethodna objavaNapravite 30 predivnih komada odjeće za ljeto od samo 1 komada tkanine i 2 gumice za kosu!
Slijedeća objavaMonah Pajsije: “Djecu od malih nogu učite da se kale, da rade, da budu jaki – razmažena djeca su nesretna!”
Atma
Učinite od svog života ono najbolje što on može biti - nevjerojatno iskustvo, ispunjenje i putovanje. Stvorite ravnotežu tijela, uma i duše - budite svoji, živite slobodno, njegujte znanje, cijenite iskustvo, volite i budite sretni...

1 KOMENTAR

  1. Zasto sam se mucio i trudio dzabe
    tvoj bolesni mozak samo mrznju krije
    iz usta ti izlaze krastave zabe
    krastave zabe i otrovne zmije
    minut cutanja

    Riblja Corba

OSTAVI KOMENTAR

Ostavite svoj komentar!
Please enter your name here