U Vedanta-sutri (4.1.13-15) opisuju se pobožna i grješna djela koja je osoba počinila u ovom i prošlim životima te na koji način one postaju suzbijene ukoliko se ona posveti duhovnom životu: “Nakon dostizanja svjesnosti Boga, grješne reakcije djela počinjenih u ovom i prošlim životima bivaju uništene. Tako stoji u spisima. Na sličan način, dobra djela koja je netko nagomilao u ovom i prošlim životima također bivaju uništena…”

“… Stoga u trenutku smrti osoba ostaje slobodna. Ali posljedice prošlih dijela koje su već započele nisu uništene, već je to limit života oslobođene osobe.”

Kada netko postane potpuno svjestan Boga, dva su trenutna rezultata:

  1. Sve su grješne posljedice djela počinjenih u ovom životu neutralizirane. One više nemaju moć djelovanja na tu osobu.
  2. Sve grješne posljedice iz prošlih života, one koje još nisu sazrijele, isto tako su uništene.

To je potvrđeno u spisima: “Onaj čija su sva djela oslobođena od misli o osjetilnom uživanju i čije su karmičke reakcije spaljene vatrom znanja, naziva se učenim čovjekom.” (Bhagavad-gita, 4.19)

“Kao što se voda ne zadržava na lotosovom cvijetu, slično tome, griješna se karma ne zadržava u naprednoj osobi.” (Chandogya Upanishada, 4.14.3)

“Onaj tko vrši svoje aktivnosti bez vezanosti, predajući rezultat Svevišnjem Gospodinu, nije dodirnut grijehom, kao što lotosov list nije navlažen vodom.” (Bhagavad-gita, 5.8.)

Ovaj se zadnji stih ne odnosi samo na griješne reakcije. Dostizanje svjesnosti Boga je toliko moćno da ono, također, oslobađa takvu osobu reakcija pobožnih dijela počinjenih u ovom i prošlim životima. Transcendentalist ne želi čak ni rezultate pobožnih djela, jer oni vezuju osobu za ovaj svijet. Prije nego li netko bude oslobođen materijalnog ropstva i vrati se natrag u duhovni svijet, mora biti bez trunke materijalne zaprljanosti, bilo grješne, bilo pobožne. Materijalna pobožnost sama po sebi je dakle druga zamka iluzije. Osoba se mora situirati na transcendentalnoj platformi svjesnosti Boga u služenju s ljubavlju. Tek tada može dostići savršenstvo života.

Kao što nam je poznato, reakcija na pobožna djela koja osoba počini u ovom ili prošlim životima jest ta da se toj osobi pruža prilika, aranžmanom viših autoriteta, uživati u rajskim pogodnostima viših planeta gdje ona živi vrlo dugo bez starenja i bolesti. No, ukoliko bi osoba uživala u takvoj pogodnosti onda se ne može vratiti u duhovni svijet jer se mora ponovno vratiti na zemaljske planete gdje će nastaviti sa svojom egzistencijom u materijalnom svijetu.