Mi ljudi smo općenito beskrajno ponosni na svoja dva oka, kojima uvijek želimo sve vidjeti, ali ne znamo da je sve što njima vidimo prekriveno tamom neznanja i krivo ili djelomično percipirano. Snagom vida ne možemo vidjeti stvari kakve stvarno jesu. Svako jutro kada se Sunce diže, tu ogromnu masu vidimo kao mali disk na nebu. Sunce je, dakako, mnogo veće od Zemlje na kojoj živimo i svakoga jutra puni pouzdanja testiramo našu optičku nemoć koja je reducirana do apsurda.
Naše oči mogu doći do znanja samo u određenim povoljnim uvjetima. Ne možemo vidjeti stvari koje su jako udaljene ili koje su preblizu, a ne možemo vidjeti niti u mraku. Možemo biti ponosni na naš vid samo pod određenim povoljnim okolnostima stvorenima utjecajem materijalne prirode. U suprotnom, čak i ako imamo odličan vid, ne možemo vidjeti stvari iz prave perspektive. Što je ispravno za oči, ispravno je i za ostala osjetila koja koristimo za primanje znanja.
Shodno tome, sve što iskusimo u ovom trenutku je potpuno uvjetovano i stoga pogrešno i nepotpuno. Takve pogrešne impresije nikada ne mogu biti otklonjene od strane onoga tko ih je pogrešno primio ili od neke druge osobe koja je također pogrešno shvatila stvari.
Slijepci opisuju slona
Ako želimo vidjeti neki predmet u mraku ne možemo koristiti samo oči; trebamo koristiti neka druga sredstva koja će nam pomoći u našoj percepciji. U mraku nam ne možemo spoznati predmete u cijelosti. Čak i ako dobijemo informaciju od nekoga, percepcija će i dalje biti pogrešna i nepotpuna. Postoji primjer grupe slijepih osoba koje susretnu slona i pokušavaju ga opisati jedan drugome. Jedan je dohvatio surlu i kaže, „To je velika zmija“, drugi se primio za nogu i kaže, „Ne, to je veliki stup“, itd.
U mraku treba upaliti svjetlo
Postoji samo jedan način da vidimo u tami. Samo ako netko upali svjetlo, vidjet ćemo stvari kakve jesu. Slično je i svjetlo znanja, koje su upalili naši učitelji, i zahvaljujući njihovoj milosti možemo vidjeti stvari kakve zaista jesu. Od samoga rođenja smo osuđeni na dobivanje znanja uz milost naših učitelja, oca, majke ili učitelja u školi. U znanju možemo napredovati samo uz njihovu pomoć, do čega dolazimo pozornim slušanjem.
Napredujemo na putu znanja milošću naših učitelja – od početka do kraja školovanja. Ako želimo ići dalje i dobiti transcendentalno znanje, kao prvo bismo trebali pronaći kvalificirane transcendentalne učitelje koji nas mogu dovesti na taj put. Znanje koje smo dobili u školi može nam privremeno pomoći pri rješavanju određenih životnih pitanja, ali ne može zadovoljiti našu vječnu potrebu za kojom žudimo sat za satom, dan za danom, život za životom.
Učitelj na putu do cilja
Kako bismo postigli uspjeh u svakom pogledu, neophodno je uspostaviti odnos s učiteljem koji podučava tu materiju i potom raditi povoljne stvari u svezi s tim. Kako bismo se upisali na neki fakultet, moramo uspostaviti odnos s tom institucijom. Moramo se pridržavati uputa naših instruktora i djelovati u skladu s njima. To je bitno kako bismo dostigli željeni cilj. Na isti način, ako iskreno želimo saznati principe vječnoga života ili života nakon smrti, ako zaista želimo vidjeti stvari iz prave perspektive, tada je neophodno uspostaviti odnos s učiteljem koji stvarno može otvoriti naše oči i izbaviti nas iz kandži neznanja. Proces pristupanja duhovnom učitelju vječna je stvarnost. Nitko ne može uspjeti bez pridržavanja tog vječnog pravila.
Proces inicijacije počinje kada smo uspostavili naš transcendentalni odnos s duhovnim učiteljem. U Upanišadama i srodnim spisima stoji da osoba mora prići s divljenjem i poštovanjem duhovnom učitelju, koji dobro poznaje svete spise i koji je dostigao savršenstvo transcendentalnoga znanja. Kako bismo dostigli savršenstvo u transcendentalnome znanju, moramo prihvatiti učeničko nasljeđe, kulturu, praksu i obrazovanje u toj duhovnoj liniji.
Vođe raznih duhovnih društava ili zajednica, čija je to profesija, često nemaju standard duhovnoga savršenstva i nemaju kvalifikacije koje treba imati duhovni učitelj. Nema koristi prići takvom profesionalnom duhovnom učitelju samo zbog formalnosti ili običaja. Također, dostizanje duhovnoga savršenstva nije moguće bez podvrgavanja duhovnoj disciplini.
A.C. Bhaktivedanta Swami Prabhupada
