Sve aktivnosti plemena Senoi od rođenja do smrti se u najvećoj mjeri temelje na pojedinačnim snovima.
Djeca od najranijih dana uče otvoreno govoriti o tome što su sanjala. Stariji u kući – otac, majka, baka, djed, starija braća i sestre ohrabruju dijete da u detalje ispriča svoj san.
Govore mu kada je pogrešno, a kada je dobro postupilo; pohvaljuju ga za svaki ispravan postupak; raspituju se o prošlim događajima vezanim za san; sugeriraju mu kakav stav zauzeti u budućim snovima i na kraju, preporučuju mu kako da se ponaša u skladu s porukom sna.
Po okončanju jutarnjeg rituala prepričavanja snova, okuplja se plemenski savjet gdje mladići, odrasli muškarci i pojedine žene razmjenjuju iskustva. Razmatra se značenje svakog simbola i događaja iz sna.
Članovi plemena Senoi najveći dio svojih dnevnih aktivnosti temelje na odlukama koje, na temelju analize pojedinačnih snova pripadnika plemena, donosi plemensko vijeće.
Tako se uspostavljaju nova prijateljstva; radi se na organiziranju grupnih projekata zasnovanih na prizorima iz snova; odrasli pomažu djeci da naprave umjetničke ili tehničke predmete kakve su vidjeli u snovima; neki prave odjeću, izmišljaju igre ili pjevaju pjesme inspirirane snovima.
Pleme Senoi broji približno 12000 ljudi. Nastanjeni u planinskim područjima Malezije, pripadnici plemena žive posve izolirano od suvremene Malezijske i kineske kulture.
To su visoki, vitko građeni ljudi, ne pretjerano tamne puti, valovite kose. Organizirani u zajednice, žive u dugačkim kućama građenim tako da mogu potrajati nekoliko godina. Svaka obitelj unutar kuće ima svoje zasebne prostorije gdje vodi zasebno kućanstvo.
Zajednički se bave obradom zemlje u prokrčenim područjima prašume. Uzgajaju tikve, banane, rižu i tapioku. Zadržavaju se na jednom mjestu neko vrijeme, a zatim, u potrazi za plodnom zemljom, odlaze dalje. Kroz gusto raslinje teško je probiti se bez mačete.
U određenim predjelima prašume čak se i životinje kreću utabanim stazama. Istraživači moraju koristiti čamce i helikoptere kako bi se približili plemenu, a kada već zađu u prašumu, nerijetko postaju žrtve malarije, bolesti na koje su domoroci imuni.
Senoe su uglavnom vegetarijanci. Pleme krasi izuzetna miroljubivost; nasilje u svakom obliku posve im je strano. Okolna ratoborna plemena ih ostavljaju na miru prvenstveno zbog toga što zaziru od njihove magijske moći. Žive u međusobnoj slozi i suradnji.
Njihov je glavni moto “Surađuj sa svojim bližnjima – a ako se već moraš suprotstaviti željama bližnjih, suprotstavljaj im se sa blagošću i razumijevanjem.” Mada izuzetno kooperativni, oni su također i veliki individualisti. Svaki pojedinac zasebno razvija jedinstvenu osobnost i svojevrsnu kreativnost.
Možda je jedna od najimpresivnijih karakteristika pripadnika plemena Senoi – njihova izvanredna psihološka ravnoteža. Oni uopće ne poznaju neuroze i psihoze. Mada je teško povjerovati u tu činjenicu, o tome svjedoče iscrpni izvještaji istraživača koji su provodili određeno vrijeme u neposrednom kontaktu s plemenom.
Senoi pokazuju izuzetnu emocionalnu zrelost. Kao rezultat njihove visoke psihološke razvijenosti, oni ne osjećaju potrebu za posjedovanjem – bilo stvari ili ljudi. Zbog dobre organizacije unutar grupe, potrebno im je malo vremena da bi prikupili onoliko materijalnih dobara koliko im je dovoljno za preživljavanje.
Jednoj zajednici je, na primjer, potrebno oko tjedan dana da sagradi kuću koja će trajati nekih pet, šest godina; još jedan tjedan im je potreban da raskrče prašumu i počnu obrađivati zemlju; a zajedničko prikupljanje hrane oduzima im svega par sati dnevno. Ostatak vremena bave se kreativnim poslovima i snovima.
Ne postoji znanstvena studija na temelju koje bi se moglo dokazati da njihova miroljubivost, kooperativnost, kreativnost, mentalno zdravlje i emocionalna zrelost predstavljaju rezultat njihovog jedinstvenog odnosa prema sadržajima snova. Međutim, može se pretpostaviti da upravo njihov rad sa snovima predstavlja osnovu razvitka navedenih psiholoških karakteristika.
Drevna psihoanaliza
Dr. Patricia Garfield je, uz pomoć materijala prikupljenog od istraživača na samom terenu, kao i iz razgovora koje je uz pomoć tumača vodila sa pojedinim članovima plemena, izdvojila osnovne karakteristike njihovog rada sa snovima. Prvo pravilo glasi: “Suprotstavi se svakoj opasnosti koja ti prijeti u snu i savladaj je”.
Na primjer, dijete će za vrijeme doručka ispričati svojim roditeljima da ga je u snu progonio tigar. Nastavak razgovora mogao bi izgledati ovako:
“A što si ti učinio?”- pita otac.
“Trčao sam koliko me noge nose. Tigar mi se sve više približavao. Nisam mogao više trčati. Probudio sam se vrlo uplašen. “
“Dobro je što si sanjao taj san, sine, ali učinio si veliku grešku”, komentira otac. “Tigrovi koje vidiš u džungli u budnom stanju doista te mogu povrijediti, ali tigrovi koje sanjaš noću mogu te ozlijediti jedino ako bježiš od njih. Oni će te progoniti sve dok budeš bježao od njih. Sljedeći put kada budeš sanjao taj san, moraš se zaustaviti i suprotstaviti se tigru. Ako te napadne, moraš se boriti s njim. “
“Ali što ako je jači od mene?”
“Pozovi prijatelje iz snova u pomoć i nastavi se boriti dok ne stignu. Uzvrati na svaki napad. Da li si me dobro razumio? Nikada nemoj bježati. Uvijek se suočavaj s opasnošću. “
Prvo pravilo: suočavanje s opasnošću i svladavanje opasnosti je temeljno pravilo Senoi sustava kontrole snova. I vi možete doživjeti dramatične promjene u svom životu ukoliko se u snovima suprotstavite opasnim situacijama i savladate ih.
Američki psiholog Calvin Hall je na temelju statističkih istraživanja došao do zaključka da se agresija javlja u više od 50% snova koje sanjaju Amerikanci u doba adolescencije. Sanjač se u tim noćnim morama uglavnom nalazi u ulozi progonjene žrtve. Međutim, koristeći navedeni princip, čovjek može značajno izmijeniti sadržaj svojih snova i tako u potpunosti eliminirati noćne more.
Drugo pravilo: “Prepusti se svakom sanjanom užitku do maksimuma”. Ovo pravilo se odnosi kako na vođenje ljubavi s ljubavnikom iz sna, tako i na snove o letenju. Sanjaču se savjetuje da se uživi u san i doživi osjetilno zadovoljstvo u potpunosti.
Treće pravilo: “Učini sve da san dobije pozitivan ishod”. Na primjer, ukoliko Senoi dijete ispriča da je sanjalo da pada sa velike visine, majka ili otac će mu reći:
“Kakav divan san! A što si ti učinio? “
“Ništa. Samo sam padao sve dublje i dublje. Bio sam vrlo uplašen i probudio sam se prije nego što sam se razbio o zemlju. “
“To je bilo pogrešno. Duhovi zemlje te vole. Zvali su te jer su ti htjeli nešto pokazati. Moraš nastaviti sanjati bez obzira na strah. Pokušaj se opustiti i dopusti sebi da padneš na zemlju. Tu ćeš pronaći mnoge interesantne stvari. Sljedeći put kada budeš sanjao taj san, potrudi se da poletiš. Vidjet ćeš kako je divno letjeti. Odleti do nekog zanimljivog mjesta i istraži ga. “
Čak i negativna iskustva kao na primjer povreda ili smrt u snu, treba preobratiti u pozitivna. Ako je dijete bilo i ranjeno u snu, kaže mu se da je ono na taj način napadaču oduzelo dio njegove moći i oslabilo njegovu snagu. Ukoliko je sanjalo da je bilo ubijeno, kaže mu se da je ono tada zauvijek prisvojilo napadačevu snagu.
Stoga će se ono istog trenutka ponovno roditi, ovoga puta u ljepšoj i snažnijoj formi. Cilj je, međutim, da sanjač na kraju sna dobije poklon od sanjanog lika, poklon koji će kasnije podijeliti sa svojom obitelji, prijateljima i čitavim plemenom.
Sanjač, dakle, nikada ne smije dopustiti sebi da dovrši san bez pozitivnog ishoda. Treba istražiti mjesto gdje je pao, odletjeti nekuda, boriti se do smrti i uvijek ponijeti iz sna nešto novo i kreativno.
“Smrt” neprijatelja
Kako bi čovjek mogao primijeniti u praksi ova pravila? U svakom snu u kojem ste žrtva, tj. objekt nečijeg agresivnog čina, vi trebate postati, psihološkim jezikom rečeno, “recipročno agresivni”. Uzvratite na napad i borite se do smrti. Ako je napadač previše snažan, možete pozvati saveznike iz snova da vam pomognu, ali bitku morate voditi sami sve dok oni ne pristignu.
Senoe smatraju da je smrt neprijatelja u snu dobra stvar. Prema Kilton Stewart – u, psihologu, antropologu i istraživaču kulture plemena Senoi, smrt neprijatelja u snu znači oslobađanje pozitivne energije iz sjenovitog dijela ličnosti sanjača.
Neki psiholozi i terapeuti sa Zapada ne odobravaju “ubijanje” likova iz snova. Oni preporučuju druge tehnike, kao što je gledanje napadača pravo u oči bez uzmicanja, navođenje napadača na izvođenje neke aktivnosti koja će u potpunosti iscrpiti njegovu snagu ili jednostavno, uspostavljanje prijateljskih odnosa s njima.
U Senoi sustavu, međutim, “ubijanje” napadača nije škodljivo jer je “ubijena” samo negativna strana sanjanog lika, dok pozitivna preživljava u formi saveznika ili prijatelja. Dakle, vi se možete suprotstaviti negativnom liku iz sna putem suočavanja ili ga možete ubiti, popunjavajući upražnjeno mjesto pozitivnom energijom.
Jednom kada Senoa savlada svog neprijatelja, on od njegovog “duha” traži poklon. Taj poklon može biti pjesma, priča, igra, slika, neka lijepa stvar ili nešto korisno: novo otkriće ili rješenje određenog problema. S druge strane, Senoe smatraju da su ljubavni kontakti, koji sanjaču pričinjavaju zadovoljstvo, u svakom pogledu poželjni. Oni vjeruju da čovjek ne može imati previše ljubavi u snu.
Sanjač se ne srami nijednog odnosa jer su svi likovi koje čovjek sanja, bilo pozitivni ili negativni, zapravo dijelovi sanjačevog “ja” koje treba integrirati u svjesnu osobnost. Sanjač će zamoliti i svoju voljenu osobu iz sna da mu podari nešto po čemu će ga se sjećati. Taj poklon treba biti neka lijepa ili korisna stvar, kao i u prethodnom slučaju.
Međutim, za razliku od prethodnog slučaja, kada sanjač zahtjeva poklon od pobijeđenog napadača, ovoga puta sanjač moli za poklon. Kada se dogodi da sanjač susretne neki prijateljski lik, on treba prihvatiti njegovu pomoć; a zatim mu treba iskazati zahvalnost za pomoć koja mu je pružena i zamoliti ga za poklon i na kraju, kada se probudi, treba upotrijebiti poklon (stvar, uvid, rješenje) za dobrobit čitavog plemena.
Ukoliko je lik iz sna izuzetno prijateljski nastrojen prema sanjaču, sanjač ga treba zamoliti da postane njegov vodič.
Istraživači su utvrdili da obični pripadnici plemena posjeduju jednog ili više takvih “duhova-vodiča” koji potječu uglavnom iz kamena ili kakve biljke.
Samo rijetki među njima, njihovi šamani, mogu imati mnoštvo “duhova-vodiča”, na primjer, tigra ili neke druge životinje. Oni su njegovi “mali prijatelji” koji ga opskrbljuju različitim informacijama o plesu, glazbi, religiji… Primjenjujući načela Senoi sustava kontrole snova, sanjačevo unutarnje iskustvo mijenja se u pravcu sve veće integracije njegove svjesne ličnosti.
Posljedice neugodnih iskustava iz budnog života prvo se neutraliziraju, a zatim se ispune pozitivnom energijom. Na taj način neprijateljski likovi, ukoliko se pojave, više ne izazivaju strah kod sanjača stoga i dnevna napetost popušta, ustupajući mjesto opuštenosti i hrabrosti u suočavanju s neugodnim iskustvima u budnom stanju.
Energija koja je ranije služila za izgradnju negativnih likova sada služi da se izgrade korisni, kreativni produkti u umu. U svakom slučaju, ostvarenje kontrole snova je dug i nimalo lak proces, ali moguće je nadići nestvarne strahove koji vas inhibiraju i sprječavaju da živite punijim i intenzivnijim životom.
Primjenjujući neke od navedenih načela kontrole snova, dr. Patricia Garfield piše kako je već nakon nekoliko mjeseci doživjela njihov blagotvoran učinak u svakodnevnom životu. Sanjala je, naime, kako je progoni nekoliko muškaraca, na čelu s njezinim mužem.
Kada ih je nakon uspješne borbe uspjela savladati, ona se sprijateljila s njima i to ponovno uspostavljeno prijateljstvo bilo je okrunjeno zajedničkom proslavom. Dakle, primijenila je u snu nekoliko postupaka karakterističnih za Senoi sustav – uspostavljanje prijateljstva s napadačima i dijeljenje hrane s njima.
“Nakon par dana”, nastavlja ona, “posvađala sam se sa svojim mužem. On je bio uvrijeđen i bijesan, što je u meni također izazvalo ljutnju, ali umjesto da se rasplačem, što je moja tipična reakcija na agresiju i bijes, odjednom sam shvatila da ne moram biti ljuta samo zbog toga što u njemu već kipti bijes.
Mada sam bila racionalno svjesna te činjenice već duže vremena, nikada do tada je nisam mogla u potpunosti osjetiti i doživjeti. Zadržavajući unutarnji mir i hladnokrvnost, pošlo mi je za rukom da razriješim situaciju bez dodatnog stresa. Bila sam zapanjena činjenicom da sam, suočena s napadom, uspjela zadržati čvrstu unutarnju kontrolu, upravo kao i u snu. “
Ana Bešlić
Izvor: spiritualni-centar
