Food Yogi: “Biti vegetarijanac ili vegan?”

0
361

“Unatoč očitim dobrobitima veganstva, koje u suštini obuhvaća izbjegavanje sve hrane, odjeće i drugih proizvoda koji su rezultat životinjske patnje, a proširuje se i na zagovaranje ideje da sve životinje trebaju živjeti nezavisno (uključujući bikove i krave), veganska ideologija ne bavi se dovoljno otvoreno problemom nedostatka vitamina B12 u prehrani. Da biste živjeli prema veganskoj ideologiji, apsolutno je neophodno da uzimate dodatke vitamina B12, što očito nije prirodno.” – Paul Rodney Turner, Food Yogi

Treba li cijeli svijet uzimati dodatke prehrani kako bi opravdalo humaniji način življenja? Ali to je točno ono što vegani diljem svijeta čine, barem oni koji žive u gradu. Nažalost, tek ih nekolicina ima hrabrosti priznati da nešto s tom idejom nikako ne štima.

Što je B12?

Vitamin B12, poznat i kao kobalamin, je u vodi topljiv vitamin koji je od ključne važnosti za normalno funkcioniranje mozga i živčanog sustava te za stvaranje krvi. Jedan je od osam vitamina B skupine. Igra ulogu u radu metabolizma svake stanice ljudskog tijela, posebno utječe na sintezu i reguliranje DNK, sintezu masnih kiselina (posebno masnih kiselina s neparnim brojem C atoma) te proizvodnju energije. Ni gljive, ni biljke, ni životinje nemaju sposobnost proizvodnje vitamina B12.

Kako prepoznati nedostatak vitamina B12?

Responsive text-52 horizontal



Nedostatak vitamina B12 može izazvati ozbiljna i nepovratna oštećenja, posebice mozga i živčanog sustava. Kada mu razina u tijelu padne tek malo ispod normale, javlja se spektar simptoma kao što su umor, depresija i slabljenje pamćenja. Nedostatak vitamina B12 također može izazvati simptome manije i psihoze.

Činjenica je da većina slučajeva nedostatka vitamina B12 nije povezana s prehranom. Ponekad ljudi izgube sposobnost apsorbiranja vitamina i pate od njihova nedostatka bez obzira na prehrambeni režim kojeg se pridržavaju.

U neindustrijaliziranom svijetu gdje bakterijsko onečišćenje obično u hranu unosi tragove vitamina B12, nedostatak istoimenog vitamina nije česta pojava. No, suvremena higijena eliminirala je taj izvor isto kao što je život u zatvorenim prostorima eliminirao izloženost sunčevoj svjetlosti – prirodnom izvoru vitamina D.

Koje je rješenje?

Kako riješiti ovu vegansku dilemu? E pa, sve počinje hrpom bikove ili kravlje balege. Vidite, B12 je zapravo bakterija koja živi u tlu i ima je u izobilju gdje god žive domaće životinje. Životinje poput krava jedu travu preko koje unose B12 bakterije i zatim ih kultiviraju u svom probavnom sustavu. B12 je prirodno prisutan u tlu gnojenom kravljom balegom, a sintetiziraju ga bakterije prisutne u crijevima životinja. Međutim, životinje same po sebi nisu sposobne sintetizirati vitamin, samo B12 bakterije sadrže enzime koje ga mogu razgraditi. Drugim riječima, da bi čovjek unio dovoljnu količinu B12, mora ga uzeti iz životinjskih izvora, obogaćene hrane ili vitaminskih pripravaka. Kada netko ubije kravu, B12 je prisutan u mesu i stoga mesojedi obično ne pate od njegova nedostatka. Ako osoba konzumira mliječne proizvode, također može unijeti B12 u tragovima, ali vegani ga ne unose uopće, osim ako ne žive u blizini domaćih životinja te borave i rade na istom tlu gdje žive bakterije koje vitamin B12 sintetiziraju.

U sažetku rezultata istraživanja dr. A. Mozafara u Švicarskoj, kojeg su u studenome u časopisu New Century Nutrition objavili T. Collin Campbell, dr.sc. i Jeff Gates, dr.med., stoji da je obogaćivanje tla organskim gnojivom (kravljom balegom) rezultiralo višestrukim povećanjem količine vitamina B12, u usporedbi s tlom tretiranim uobičajenim anorganskim ili kemijskim gnojivima.

To znači da ako odlučimo živjeti prirodno, kako su priroda i Bog namijenili, boraveći i radeći na tlu gdje žive domaće životinje, onda će B12 biti praktički svugdje, čak ćete ga i udisati! Međutim, fanatični će vegan izjaviti da sve životinje trebaju biti nezavisne, čak i krave i bikovi, te da ljudi ne bi smjeli koristiti životinje ni za kakav rad. Problem s takvim izjavama je da potpuno zanemaruju povijest. Vidite, otkad je svijeta, čovjek i zvijer su bili u simbiotskom odnosu. Problem je što je danas taj prirodni odnos pun poštovanja izgubljen i veći dio svijeta iskorištava životinje. Ako, pak, poštujemo, volimo i služimo životinje kao što one vole i služe nas, nastat će zdrava simbioza.

Životinje nikada ne treba ubijati zbog njihova mesa, osim u slučajevima kada je to nužno za opstanak jer drugi izvori hrane nisu dostupni. Ali u svijetu u kojem hrane ima u izobilju, to nije slučaj. Zapravo, hrane ima dvostruko više nego stanovnika na planetu; „problem nije nedostatak hrane, već njezina neujednačena raspodjela“, izjavljuje UN.

Vratimo se onda na bikovu balegu. Da, čudo i magija bikove magije. Vidite, bikova i kravlja balega prepune su B12 bakterija. Stoga, ako to prirodno i najmoćnije gnojivo koristimo za gnojidbu svog voća i povrća te ako smo u kontaktu sa zemljom na kojoj životinje žive, unijet ćemo u svoje tijelo više nego dovoljno vitamina B12. Ustvari, indijski se mještani doslovno ‘igraju’ bikovom i kravljom balegom, formiraju ih u „pljeskavice“ koje se često koriste kao gorivo za kuhanje. Također ih se zbog njihova antibakterijska svojstva miješa s glinom i tom se mješavinom prekrivaju zidovi i podovi kuća u svrhu čišćenja prostora, ali i održavanja kuće svježom.

No, za neke vegane, to bi značilo da moraju prihvatiti stvarnost da je život u zajednici s domaćim životinjama ključ za dobro zdravlje, a to je teško ako ne priznajete prirodnu simbiozu čovjeka i domaćih životinja. Mi trebamo njih jednako koliko i one trebaju nas.

Krava jede travu i proizvodi mlijeko. Bik jede travu i ima mišiće i snagu da obrađuje polje. Oboje daju mnoštvo B12 gnojiva koje čovjek može koristiti za uzgoj najboljeg organskog, GMO-free voća i povrća. Oni služe nas i mi služimo njih tako što ih održavamo sretnima i zdravima. Bog i priroda su to tako uredili, ali ako slušate neke vegane, oni će izravno odbaciti tu ideju i odabrati ili patiti od nedostatka vitamina B12 ili uzimati dodatke prehrani.

Zašto nisam vegan?

Responsive text-52 horizontal



Eto, to je moj veliki problem s veganskom ideologijom, barem njezinom „hard-core“ verzijom, te sam stoga odlučio ne biti takav vegan, već vjerovati da kako bi živio zdrav i prirodan život, moram prihvatiti da domaće životinje moraju biti dio mog životnog okruženja, a najprirodniji i najmanje nasilan način jest živjeti na farmi s domaćim životinjama i uzgajati vlastito voće i povrće koristeći kravlje gnojivo. Ili nabaviti stajsko gnojivo obogaćeno vitaminom B12 za svoj gradski vrt, ili pak konzumirati (bože sačuvaj) nenasilno proizvedene mliječne proizvode. Da, oni postoje. Sve više i više potrošača zahtjeva mliječne proizvode koji imaju veću kvalitetu i koji su nenasilno proizvedeni. Mnogi od tih ljudi nisu niti vegetarijanci, već obični ljudi koji su shvatili da je komercijalno neorgansko i „nasilno“ mlijeko toksično za ljudski organizam.

Ja više od 15 godina apstiniram od komercijalnih mliječnih proizvoda. Ali nisam „vegan“ u fanatičnom i nepraktičnom smislu, već više po tome što se pridržavam osnovne istine te ideologije – nenasilja. Stoga ću, kad god mogu, rado konzumirati mlijeko koje je dala zaštićena i voljena krava, znajući da je to mlijeko dala s ljubavlju, da je sretna, zdrava i da će živjeti dug i prirodan život. Ta vrsta mlijeka zapravo ima svoje dobrobiti i stoga ignorirati tu mogućnost znači ignorirati čitavu povijest domaćih krava. Povijest je dokazala da kulture mogu preživjeti tisućama godina i da njihovi ljudi žive dugim i zdravim životom kada postoji simbiotski odnos između ljudi i životinja. Stotine milijuna hindusa tisućama godina koristi mliječne proizvode, što daje vjerodostojnost ideji da su mliječni proizvodi sigurni za konzumaciju. Zanemariti tu činjenicu znači dopustiti sebi da budete zaslijepljeni svojom nespremnošću da uopće razmotrite dokaze koji stavljaju u pitanje vaša vlastita uvjerenja i trenutna medicinska uvjerenja.

Tužno je kako je veliki biznis preuzeo ovu nekoć svetu tradiciju i, pokretan zaradom, pretvorio je u pakao za sva goveda. Čak i u Indiji, „zemlji krava“, događa se grubo zlostavljanje krava, a komercijalno mlijeko je sada koktel koji sadrži deterdžent, vodikov peroksid, ureu i zagađenu vodu. No, naravno, danas postoje nenasilni načini za dobivanje mlijeka i upravo to nude nove ahimsa farme (ahimsa – (sanskrit) nenasilje).

Konzumiranje mliječnih proizvoda koje je dala voljena, poštivana i zaštićena krava u potpunosti je u skladu sa suštinskom ideologijom veganstva – nenasiljem. Ali ako ste fanatični vegan, nećete si dozvoliti da prihvatite tu mogućnost. Stoga je najbolje ne pokušavati taj ideal pretvoriti u novu vrstu ideologije, već radije prihvatiti činjenicu da veganstvo u najužem smislu te riječi ima manu. A kravlja balega je mrlja na „bijeloj tkanini“ ove inače čiste i brižne ideologije.

Vjerujem da je vrijeme da se redefinira što znači biti „vegan“ i da se staru, fanatičnu, ideološki nedosljednu i nezdravu definiciju veganstva pošalje u zaborav.

Izvori o vitaminu B12 i kravljoj balegi:

Dodatak

Biljni izvori vitamina B12 su kombucha, tempeh, alge i miso. Pojedini proizvođači kombucha čaja, kao što je GT’s Kombucha, navode da je vitamin B12 prirodno prisutan u njihovom proizvodu. Jedan brend tvrdi da njihov proizvod sadrži 20% dnevne vrijednosti B12 u samo jednoj boci, što kombuchu čini potencijalnim visokim izvorom tog vitamina. Pošto kombuchu proizvodi simbioza kvasca i bakterija, mogućnost da kombucha sadrži B12 ne kosi se sa znanjem koje trenutno imamo. Ali nijedna znanstvena studija još nije potvrdila, niti dokazala da je B12 u kombuchi biološki aktivan B12.

Iako ovi neživotinjski proizvodi imaju u sebi nešto vitamina B12, prema rezultatima većine istraživanja s tog područja, jedini pouzdan izvor vitamina B12 je zemlja i iz tog razloga moramo živjeti bliže prirodi. Ja ne konzumiram mliječne proizvode osim ako nisu proizvedeni od mlijeka krave koja je zaštićena i voljena, i sretan sam da imam tu priliku nekoliko puta godišnje. Broj studija koje dokazuju našu potrebu za vitaminom B12 daleko premašuje broj onih koje koje tvrde da ga ne trebamo, među kojima su i studije Odbora liječnika za odgovornu medicinu. Istina je, tijelo godinama može pohranjivati vitamin B12 u jetri. No, prema mišljenju većini istraživača, puno se bolje apsorbira vitamin B12 životinjskog porijekla, nego onaj biljnog porijekla. Mnoge osobe starije od 50 godina gube sposobnost apsorbiranja vitamina B12 iz hrane pa je dobro da žive što bliže prirodi i unose ga disanjem. Čovjeku je puno bolje živjeti u blizini prirode, što znači živjeti s domaćim životinjama poput krava. Vjerujem da je umjetna odvojenost čovjeka od životinja velika mana bilo kojeg prehrambenog režima ili životnog stila koji je zagovaraju, a posebno veganstva.

Paul Rodney Turner, Food Yogi