Nekada davno sva su ljudska bića bila bogovi, ali su toliko zloupotrebljavali svoju božansku prirodu da je vrhovni bog Brahma odlučio da im je oduzme i sakrije je tamo gdje je nikad neće naći. Ali, pitanje je bilo gdje sakriti njihovu božanski prirodu. Zato je Brahma sazvao savjet bogova kako bi mu pomogli da odluči.
“Zakopajmo ju duboko u zemlju”, rekoše bogovi.
Brahma odgovori: “Ne, to ne valja jer ljudi će kopati zemlju i naći će je.”
Bogovi su dalje predložili: “Da je potopimo u najdublji ocean?”
Brama se nije složio: “Ne, ni tamo, jer će oni naučiti zaroniti u ocean i ponovo je pronaći.”
Bogovi će na to: “A da je odnesemo na vrh najviše planine i tamo sakrijemo.”
Brama je na to odgovorio: “Ne, ni to nije dobro jer će se vremenom popeti na svaku planinu i opet preuzeti svoju božansku prirodu.”
Onda su bogovi odustali i rekli: “Ne znamo gdje je sakriti jer izgleda ni na zemlji ni u moru nema mjesta do kog ljudska bića neće stići.”
Brahma je dugo razmišljao, a onda je rekao: “Evo kako ćemo. Sakrit ćemo njihovu božansku prirodu u najdublji dio njihovog vlastitog bića, jer će se vrlo rijetki sjetiti da je tamo potraže, a oni koji je ponovo pronađu, kad pokušaju prenijeti drugima svoj pronalazak nitko im neće vjerovati.”
Svi su se bogovi složili da je to savršeno skrovište te su tako i učinili.
