U moru kompliciranih društvenih normi i zakona, koji su nas zabrinjavali u zadnjih par godina, najviše se ističe Codex Alimentarius (zakon o hrani) koji, na globalnom nivou, dobiva sve zloslutnije odlike. Iako ljudi širom svijeta smatraju da je proizvodnja hrane za vlastite potrebe dio osnovnih ljudskih prava zajedno sa skupljanjem kišnice, prava na čist zrak i zdravu biosferu, sve češće možemo vidjeti kako se ta prava krše i limitiraju.

 

Zakon o hrani

Na dijelu web stranice Hrvatskog zavoda za norme stoji kratko objašnjenje o Codexu Alimentariusu:

„Codex Alimentarius u doslovnom prijevodu s latisnkog znači „zakon o hrani.“ Obuhvaća niz općih norma i posebnih norma za sigurnost hrane (Codex Standards) čiji je cilj zaštita zdravlja potrošača i osiguravanje poštenih postupaka u trgovini hranom. Hrana koja se stavlja na lokalno tržište ili izvoz mora biti sigurna i dobre kvalitete. Također, hrana ne smije prenositi organizme koji uzrokuju bolest životinja ili biljaka.“

Na prvi pogled, nemamo što zamjeriti, zakon koji regulira zdravu hranu, poštenu trgovinu hranom i pazi na zdravlje i zaštitu potrošača, no tko zapravo stoji iza ovog globalnog zakona?

 

Iza zavjese

Codex Alimentarius nije osmišljen od strane naše vlade i lokalnih zakonodavaca, njegovim formiranjem su upravljali i još uvijek dirigiraju veliki igrači iz UN-a točnije lobisti najvećih korporacija za proizvodnju, trgovinu i distribuciju hrane i lijekova. Njihovi se interesi najviše štite kroz dvije poznate organizacije unutar okrilja Ujedinjenih Nacija.
Monsanto sve više uspijeva ograničiti korištenje hrane nastale iz prirodnog sjemenja.
Prva je o WHO (World Health Organization ili Svjetska Zdravstvena Organizacija), koja nam je poznata po potpisivanju ugovora 28.05.1959. godine s IAEA (International Atomic Energy Agency – Internacionalna Agencija za Atomsku Energiju) o netestiranju negativnih učinaka radijacije na ljude. Točnije IAEA je obavezala WHO – krovnu svjetsku zdravstvenu organizaciju, koja bi trebala osigurati naše kolektivno zdravlje, da prešućuje negativne učinke radijacije na ljude te da ne pravi nikakve znanstvene studije koje bi potvrdile koliko je radijacija opasna po nas. O ovoj sramotnoj raboti možete pročitati ovdje.

Druga je FAO (Food and Agriculture Organization of the United Nations ili Organizacija za Hranu i Poljoprivredu UN-a), koja bezobrazno propagira GMO hranu i njeno maksimalno poturanje zemljama trećeg svijeta, bez obzira što su GMO kulture uzrokovale samoubojstva stotine tisuća seljaka iz Indije (za ostale zemlje nemamo podatke) jer su skupi GMO usjevi podbacivali godinu za godinom. O tome više pročitajte ovdje i ovdje.

Najveći lobisti unutar WHO i FAO su različiti političari, bankari, vlasnici super bogatih kompanija i naravno farmaceutske i bioinženjerske kompanije koji većinom dolaze iz SAD-a.

 

Vrh piramide

Svi naši čitatelji koji su nas imali priliku pratiti od našeg osnivanja su se mogli upoznati s pojmovima patokracije – vladavine psihopata i ponerologije – znanosti koja se bavi podrijetlom nastanka zla među ljudima, te bi im način djelovanja politike i njena sljubljenost s novcem trebala biti u potpunosti jasna.

Patokracija se trenutačno najviše maskira u demokraciju no, patokratske odlike ovog globalnog načina porobljavanja ljudi su najbolje vidljive na činjenici da se vlade konstantno okreću protiv interesa vlastitih građana te da krše njihova osnovna ljudska prava uključujući i onaj o proizvodnji hrane za vlastite potrebe.

Sviđalo se to nama ili ne, svjetskom političkom scenom upravlja SAD, a većinu „društvenih“ i inih izuma smišljenih na tlu ove države kopiraju vlade diljem svijeta, čak i ako su zavađeni s SAD-om ili ako SAD protiv njih vodi „oslobodilački“ rat. Takva je stvar i sa zakonom i normama o hrani, kišnici, organskoj proizvodnji itd.

 

Problem je u novcu

Codex Alimentarius se stalno nadopunjuje, regulacije koje se prvotno stvaraju u SAD-u, u potpunosti štite velike proizvođače hrane, bio-inženjering i najveće prodajne lance. Proizvodnja vlastite hrane, naročito s prirodnim sjemenjem i vrstama stoke i peradi za koju se ne moraju plaćati patentirana prava, ne donose zaradu. Ista je stvar i sa skupljanjem kišnice, u određenim dijelovima SAD-a je zabranjeno skupljanje kišnice, osim naravno ako „skupljači“ ne žele plaćati paprene naknade.

 

Primjeri koji zabrinjavaju

Je li ovo najvjerojatniji scenarij ljudske prehrane u budućnosti?

Nedavno je uvažena online tiskovina Natural News objavila tekst koji pokazuje koliko vlastima u SAD-u smeta proizvodnja hrane za vlastite potrebe. Jason Helvingston iz Orlanda na Floridi je nekoliko puta upozoravana da ne smije imati povrtnjak i voćnjak u svojim vrtovima oko kuće, čak što više vlasti Orlanda su mu jasno stavile do znanja da njegov uređeni povrtnjak ugrožava izgled susjedstva te da sve te korisne biljke treba zamijeniti s uređenim travnjakom i cvjetnjakom.

Helvinston je po naredbi vlasti Orlanda morao ukloniti povrtnjak do 05.11.2012. s obzirom da on to nije učinio, grad će protiv njega pokrenuti sudsku parnicu s kojom će se Helvingsotona pokušati izbaciti iz vlastita doma. Uznemireni kućevlasnik je izjavio sljedeće TV postaji WKMG News:

„Oni mi žele oduzeti kuću, nakon toga će uništiti moj povrtnjak. To je čista ludost, u mom uređenom povrtnjaku ne raste ništa otrovno ili zabranjeno zakonom. Moja zemlja me hrani, to sam lijepo objasnio gradskim vlastima, ako im smeta izgled stavit ću ogradu oko povrtnjaka, no oni su rekli da je to nedopustivo.“

Najsramotnije od svega je što grad Orlando nema regulacije koje zabranjuju uzgajanje povrća u vrtovima oko kuća, jedino imaju odredbu 68.503 s kojom limitiraju visinu ograda oko posjeda, no izgubi li Helvison sudsku parnicu protiv grada, svi drugi gradovi u SAD-u će se moći pozvati na taj presedan i bez uređenih pisanih regulacija će moći iskorijeniti uzgajanje hrane za vlastite potrebe.

 

Stravični prijedlog zakon HR 875

Obamina administracija već mjesecima pokušava odložiti raspravu o prihvaćanju zakona kojeg su predložili bankari s Wall Streeta i lobisti Monsanta, no s obzirom da je Obama dobio izbore i više se ne mora strašiti direktnog utjecaja građana, prijedlog zakona HR 875 bi mogao vrlo brzo postati stvarnost koja će se s SAD-a proširiti na ostatak svijeta.

U biti s ovim drakonskim zakonom bi se zabranilo uzgajanje hrane za vlastite potrebe, svako kršenje ovog zakona, pa taman i ako je u pitanju lončanica s jestivim bosiljkom, bi se kažnjavalo s nevjerojatnih milijun dolara.

Da dobro ste pročitali, nismo napravili grešku u tipkanju, riječ je basnoslovnoj sumi koja će otvoriti Pandorinu kutiju gladi naročito ako se ekonomska situacija još više pogorša.

U tekstu koji se bavi ovim prijedlogom zakona stoji slijedeće:

„Ludost ne prestaje ovdje – ribarice, hotdog štandovi, štandovi s povrćem iz susjedstva i poljoprivredne tržnice postat će federalno regulirane istim drakonskim zakonom. Kao i uvijek, spin je dizajniran tako da vi (javnost) povjerujete da su novi propisi za vaše vlastito dobro. Pod varljivom maskom zaštite, cilj ovog prijedloga zakona je kristalno jasan: spriječiti nas da lokalno uzgajamo vlastitu hranu kako bi međunarodna agropoduzeća potpuno kontrolirala proizvodnju i distribuciju naše opskrbe hranom. Upućujem vas na uobičajene sumnjivce – Monsanto, ADM, Sodexo, Tyson i Smithfield.

Prijedlog zakona je dizajniran tako da omogući korporacijama da, uz pomoć unajmljenih vladinih revolveraša, izguraju malu konkurenciju (vas i mene) iz poslovanja. Ovo je toliko podlo koliko može biti, ljudi. Od početka postojanja čovjeka lovili smo i uzgajali svoju vlastitu hranu – to je dio nas. Uskratiti nam temeljni čin preživljavanja jednako je masovnom porobljavanju o kakvome čitate samo u povijesnim knjigama, kao ono pod faraonom za vrijeme starog Egipta.

Masovna industrijska poljoprivredna postrojenja polako ali sigurno uništavaju male farmere i organske proizvođače.

Vrebajući u labirintu tehničkog odvjetničkog žargona, prijedlog zakona postavlja mahnita restriktivna propisna opterećenja na prosječnog uzgajača povrća, male organske poljoprivrednike ili bilo koga tko bi jednog dana poželio uzgojiti maleni vrt. Prijedlog zakona će tražiti od svakoga povezanog s uzgajanjem, skladištenjem, transportom ili preradom hrane da bude podložan inspekcijama federalnih agenata o njihovom posjedu i svim podacima povezanim s proizvodnjom hrane; od vas će biti traženo da provodite specijalne testove, držite uzorke i podatke i da dopustite vladinim službenicima da vam određuju uporabu kemijskih pesticida, gnojiva, posebnih vrsta nutrijenata, pakiranje i određivanje temperature.“

Prirodna, zdrava i ‘sigurna’ poma!

Crna budućnost

Novi Zeland je svojim građanima već oduzeo pravo proizvodnje hrane za vlastite potrebe, vjerovali ili ne New Zealand je bio stanoviti pilot program u kojem se osluškivalo kako će građani jedne suverene zemlje reagirati ako im se uskrati takvo važno osnovno ljudsko pravo. Ovaj plan je osmislio WTO (World Trade Organization ili Svjetska Trgovinska Organizacija) uz pomoć FDA – krovne Američke organizacije za hranu i lijekove i naravno sveprisutnog Monsanta. Vjerojatno se pitate kako je moguće da FDA djeluje izvan granica SAD-a, no u svijetu patokracije sve je moguće. Cijeli tekst pročitajte ovdje.

Evo nekih izvadaka iz zakona na Novom Zelandu:

– Ispada da je ljudsko pravo na uzgajanje i dijeljenje hrane za vladu autorizirani privilegij koje se može u kratkom roku opozvati.

– To čini protuzakonitim distribuirati “hranu” bez odobrenja, i on definira “hranu” na takav način da to uključuje hranjive tvari, sjemenke, prirodne lijekove, esencijalne minerale i pića (uključujući i vodu).

– Kontrolom sjemena, zakon preuzima moć da uzgaja hranu daleko od očiju javnosti i stavlja ga u ruke kompanija za proizvodnju sjemena. Ta moć može biti zlostavljana.

– Uzgoj hrane za distribuciju mora biti odobren, čak i za “kućne radinosti”, a takvo odobrenje može biti odbijeno.

– U zakonu o hrani, policija može djelovati kao agenti za sigurnost hrane i mogu pretresati prostorije bez naloga, koristeći svu oprema koju smatraju potrebnima – uključujući i pištolje (članak 265-1).

– Članovi privatnog sektora također mogu biti pretresani od strane agenata za sigurnost hrane, po točki 243. Tako Monsanto zaposlenici mogu pretresati prostor – uključujući i domoroce – uz potporu oružane policije.

– Zakon omogućava agentima imunitet od kaznenog i građanskog progona.

– Vlada je stvorila ovaj zakon kako bi bila u skladu sa obavezama prema Svjetskoj trgovinskoj organizaciji (WTO), a prema međunarodnoj shemi pod nazivom Codex Alimentarius . Tako će ovaj zakon donijeti u jednom ili drugom obliku.

– Zakon će potkopati napore mnogih ljudi da postanu samo-dostatni u svojim lokalnim zajednicama.

– Banke sjemena i mreže razmjena sjemena mogu se zatvoriti ako nisu mogli dobiti odobrenje. Gubitak raznolikosti sjemena otežat će uzgoj vlastite hrane.

– Domaće uzgojena hrana i neko ili sve sjeme ne može biti razmijenjeno na skali ili frekvenciji potrebnoj za prehranu ljudi u zajednicama u kojima je komercijalno dostupna hrana postala preskupa ili nedostupna (na primjer zbog ekonomskog kolapsa).

– Ograničenja u trgovini hrane i sjemena brzo će dovesti do trajnog gubitka sjemena i maldica starih nepatentiranih sorti i prava njihova uzgajanja, kao i opće smanjenje biljne raznolikosti u poljoprivredi.

– Organski proizvođači starih sorti mogli bi izgubiti tržišni udio zbog utjecaja velikih poljoprivrednih kompanija s mnogo novca, što će dovesti do povećanja potrošnje slabo hranjivih tvari, i genetski modificirane hrane.

Hrvatska uskoro postaje punopravna članica Europske Unije. Mi otvoreno pitamo, koliko će nam osnovnih ljudskih prava biti uskraćeno ulaskom u EU, i hoće li prvo na udaru biti upravo korištenje starih autohtonih nezaštićenih sorti stoke, peradi, voća i povrća i naravno hoće li nam se uskratiti pravo proizvodnje hrane za vlastite potrebe?

Mi smo o Codexu Alimentariusu pisali još kada je on bio u globalnim povojima, pročitate li tekst pod nazivom „Proizvodnja hrane za vlastite potrebe je protuzakonita? NE U MOM DVORIŠTU!!“

A o zabrani skupljanja kišnice smo pisali u tekstu pod nazivom: „Skupljanje kišnice zabranjeno u mnogim djelovima SAD-a, vlada prisvojila vlasništvo nad kišnicom.“

 

Autor: Ljubica Šaran
Matrix World

Podudarni sadržaj

Prethodna objavaZlatko Tomić – Bhagavad-Gita 1.poglavlje
Slijedeća objavaSezam – izvor zdravlja
Atma
Učinite od svog života ono najbolje što on može biti - nevjerojatno iskustvo, ispunjenje i putovanje. Stvorite ravnotežu tijela, uma i duše - budite svoji, živite slobodno, njegujte znanje, cijenite iskustvo, volite i budite sretni...

OSTAVI KOMENTAR

Ostavite svoj komentar!
Please enter your name here