Dvoje mladih Indijanaca se jednom uputiše do poglavice plemena i odlučno mu rekoše:
-Mi se volimo! Želimo da nam daš svoj blagoslov i da nas poučiš što trebamo raditi da bi naša ljubav trajala vječno.
– Dobro – odgovori im poglavica – reći ću vam što trebate učiniti. Prije nego što pođete sa mnom u planinu, pronađite dva orla i ponesite ih sa sobom, a poslije ćemo vidjeti što dalje.
Zaljubljeni krenuše u različitim pravcima i nakon kraćeg vremena svatko od njih donese po jednog orla. Kada su stigli na vrh planine, poglavica im reče:
– Uzmite sada ovaj kratak konop i zavežite njegovim krajevima po jednu nogu svakom orlu.
Oni ga poslušaše i vezaše noge pticama.
– Sada ih pustite da lete! – reče poglavica.
Mladić i djevojka baciše ptice u vis ka nebu, ali orlovi nisu mogli poletjeti jer su im noge bile međusobno vezane. Padoše na zemlju i počeše kljucati jedan drugog, želeći se osloboditi konopa kojim su vezani.
Tada stari Indijanac reče:
– Sada presijecite konop!
Mladi izvršiše i tu naredbu, presjekoše vezu i ponovo baciše orlove u nebo. Ovog puta ptice su se brzo izdigle u visine, zavrtjele se par puta u krug i konačno su letjele prema vrhovima obližnje planine.
Tada poglavica reče:
– Eto, to je tajna vječne ljubavi i sreće:
Ako su ljudi “zavezani” jedni za druge, nikada im neće uspjeti da polete.
Vi možete slobodno letjeti zajedno, ali bez da budete “vezani”.
A ako se ipak vežete, nećete moći spoznati pravu ljubav i mir koji ona donosi.
