Intervju sa ‘splitskim swamijem’ – Swami Kanjalochanom

0
669

Responsive text-52 horizontal



Swami Vishwakanjalochananda, rodom iz Splita, 10 godina je živio u ashramu svojeg Gurua Paramahamse Sri Swamija Vishwanande. Ove godine se vratio u Hrvatsku kako bi ovdje nastavio širiti učenja svog Gurua. Otkad se vratio, otvorio je hram/centar Bhakti Marge u Splitu i pokrenuo mnogo duhovnih aktivnosti poput tečajeva Atma Kriya Yoge, OM Chantinga, abhishekama, yagni, satsanga i kirtana koji neprestano privlače mnoge duhovne tragatelje. Danas bi s vama željeli podijeliti jedan mali intervju sa Swamijem Kanjalochanom.

Dobar dan, Swami. Hvala ti što si pristao na ovaj razgovor. Deset godina si živio u ashramu svojeg duhovnog učitelja, Paramahamse Sri Swamija Vishwanande. Možeš li nam ispričati malo više o tome?

Da, to je točno. Kada sam prvi puta u Splitu, mome rodnom gradu, upoznao Paramahamsu Sri Swamija Vishwanandu, osjetio sam da mu pripadam. Tek sam pri njegovom drugom posjetu Splitu (2006.) shvatio kako sam rođen da budem s njim i da mu služim. Bio sam sretan što sam mu se mogao pridružiti na njegovoj turneji (Hrvatska, Crna Gora, Srbija, Mađarska, Austrija), a zatim sam odmah otišao u ashram. Ubrzo nakon dolaska postao sam brahmachari (monah u hinduističkoj tradiciji). Služio sam ga na razne načine, počevši od kuhinje, zatim u vrtu, građevini i održavanju, bio sam blogger, pisac, prevoditelj i pomagao sam na mnogo načina i u raznim područjima. Postao sam učitelj sadhana Bhakti Marge; Atma Kriya Yoge, Simply Meditation, Babaji Surya Namaskar (Pozdrav Suncu),Project Mantra, Mudre. Također podučavam hinduističke obrede kao što su puje i yagne. U svojstvu Swamija Bhakti Marge održavam satsange, dajem blagoslove u ime moga Gurudeva, putujem i širim njegovu poruku ljubavi-strpljenja-jedinstva.

Zbog čega si se vratio u Hrvatsku?

U listopadu 2015., primio sam sannyas, odnosno, posljednje zavjete odricanja i postao sam Swami u redu Bhakti Marge. Gurudev mi je dao uputu da se vratim u Hrvatsku i ovdje uspostavim njegovu misiju. Nekoliko mjeseci nakon mog povratka priskrbili smo prostor koji je postao hram. Hram je službeno otvoren krajem kolovoza, a na svečanosti je prisustvovao cijenjeni gost gospodin Kumar, veleposlanik Indije u Hrvatskoj. Sljedeći je korak izgradnja zajednice i ashrama, mjesta na kojem ljudi mogu zajedno živjeti u harmoniji, miru i ljubavi, imati posao i mjesto štovanja. Svijet prolazi kroz tešku fazu i male samoodržive zajednice su vrlo važne.

Što točno znači biti Swami?

Biti Swami znači voljeti i služiti sve. Odricanje od svijeta i obitelji ne znači da ću biti slobodan, pobjeći u špilju i meditirati do kraja života. Odricanje od obitelji znači jednu stvar: preuzimanje velike odgovornosti za puno veću obitelj. Kada mi ljudi kažu:, “O, živiš jednostavnim životom i bez problema,” ja im odgovorim: “Ne, imam puno više problema jer se moram nositi s puno ljudi (koji se moraju rasteretiti svojih problema).” No, ne gledam na ove probleme na uobičajeni način. Ovo su za mene prilike da povećam kapacitet svoga srca i sve volim više i dublje. Stoga, više cijenim život i sretan sam kada ljudi shvate moju poruku i žive svoj život kvalitetnije. To je u biti najljepši život jer ne radiš za sebe već za ostale. Tko god je nekad volontirao razumijet će dinamiku onoga o čemu govorim. Radost koja se primi kada se pomaže ljudima nema granica. To je moj život i ne bi ga mijenjao za nikakva zadovoljstva ovog svijeta.

Responsive text-52 horizontal



Swamiji u hinduističkoj tradiciji uvijek nose narančasto. Postoji li simbolika u tome?

Definitivno postoji. Nanačasto je tradicionalna boja odricanja. Narančasta boja predstavlja vatru. Vatra spaljuje sve; spaljuje svu negativnost. Swami također na sebe preuzima negativnosti drugih ljudi i to preobražava u pozitivnost. Vatra također pročišćava. Predstavlja penjanje prema božanskom. Vatra daje svjetlost, svjetlost mudrosti koje rastjeruje tamu neznanja. Na vatru se tradicionalno gleda kao na mjesto u kojem se sastaje fizička i duhovna dimenzija i sva nuđenja i molitve koje nudimo mediju vatre odmah su primljene u duhovnom kraljevstvu.

Vidim da na čelu nosiš nekakav simbol. Što je to?

To je obilježje moje duhovne tradicije. Zove se tilak i označava moju duhovnu liniju prema filozofiji Vaišnava. Ima duboku duhovnu simboliku. Vertikalni oblik V su stopala Gospodina i to znači da sam uvijek predan njegovim stopalima. Sve što napravim, položim na njegova stopala i ona su otisnuta na moje čelo (koje je sjedište duhovnog oka). Na dnu stopala se nalazi list Tulsi – sveti bosiljak (na nosu) koji predstavlja predanost. To je podsjetnik da bez predanosti ne možemo zadobiti Njegovu Ljubav. A Bog je onaj čiju ljubav želimo zadobiti. Crvena točka na listu Tulsi (to je sveti bosiljak) predstavlja  Gurua (onoga koji uklanja tamu i neznanje). Bez Guruove pomoći nemoguće je pronaći spasenje. Mi smo poput slijepca koji pokušava pronaći svjetlost u šumi iluzija ovoga svijeta. Guru je svjetiljka koja nam pokazuje put. Posljedni znak je crvena vertikalna linija koja predstavlja Božansku Majku. Ona se u hinduizmu zove Shakti. Bez njezine kreativne snage ne bismo se mogli micati niti djelovati.

Dakle ovako si odjeven svaki dan? Narančasta odora i tilak?

Da.

Kakve su reakcije ljudi? Jesi li se susreo sa netolerancijom?

Doživio sam mnogo reakcija. Samo o tome bih mogao napisati knjigu. U Njemačkoj su ljudi najtolerantniji (izuzev, naravno Indije). Što južnije idem ljudi postaju manje tolerantni. Srećom nikada nisam doživio agresiju. Samo je pitanje vremena kada će ljudi prihvatiti razliku u boji, oblačenju, jeziku, kulturi i slično. Hrvatska je dosta zatvorena za ostale kulture i vjere. To se mora promijeniti. Ako ne možemo naučiti prihvatiti ostale takve kakvi jesu, kako onda možemo težiti ka iskustvu božanskog koje je sveobuhvatno, koje je stvorilo sve vjere i rase.

Kada već govorimo o toleranciji, što tvoja filozofija kaže o tome? Koje je tvoje stajalište kada je u današnje doba vidljivo da postoji mnogo predrasuda, pogotovo u tvojoj državi, prema ljudima drugih religija, rasa ili seksualne orijentacije?

Moj Guruji ima univerzalnu poruku. Ako ne možemo tolerirati različitosti, kako bismo onda mogli istinski voljeti? Sve se religije slažu da postoji samo jedan Bog. Svi Ga nazivaju drugačijim imenom. Imajući to na umu, kako možemo, ako postoji samo jedan, reći da je ‘moj Bog bolji od tvoga Boga’? Religijska netolerancija je najgora od svega jer vodi ka najgroznijim zločinima koje je ljudska vrsta iskusila. Bog je stvorio sve razlike kako bi voljeli sve i njega pronašli u svemu.

Isto se odnosi na seksualnu orijentaciju. Zašto bi nas bila briga što drugi rade u svojim privatnim odajama? Ljubav je ljubav, i predrasuda se rađa kada se ona izražava na načine koje mi ne možemo razumijeti. Tko smo mi da možemo reći zaljubljenim ljudima da svoju ljubav izražavaju na pogrešan način? Tko nam daje to pravo? Bog koji nas je stvorio ne radi pogreške. Sve diše zahvaljujući prisustvu Gospodina. Svi smo mi iskra njegove božanske Ljubavi. Kada pogledamo okolo nas sa tom božanskom vizijom, s ovim jednim okom, naše će cijelo tijelo biti ispunjeno svjetlom. Citat iz Biblije, verzija kralja jamesa: Matej 6:22 “Svjetlo tijela je oko. Ako je stoga tvoje oko jedno, tvoje će cijelo tijelo biti ispunjeno svjetlom.” I kada tako učinimo, prekinuti će se sve osude, svo neznanje će nestati, podignuti će se veo iluzije koji je dugo vremena blokirao naš vid, biti ćemo puni radosti, puni božanskog blaženstva. Tada ćemo uvidjeti da smo svi jedno; svi dolazimo iz istog izvora poput zrake u kinu koja prikazuje razne svjetlosne snimke na velikom ekranu. Kada vidimo cijelu sliku i tu zraku, shvatiti ćemo da svi dolazimo od istog projektora i da smo svi mi samo glumci u ovoj igri svjetlosti i sjene. Kada to shvatimo, nestat će sva naša patnja. To je moje gledište.

Dakle ipak nije istina da religija i duhovnost može čovjeka učiniti krućim i manje tolerantnim?

Na žalost, većina netolerantnih ljudi su oni koji se drže nekih od glavnih religija. Ali ne možemo reći da je religija uzrok toga. To je tumačenje te religije od strane ljudi koje nisu pročistili svoje umove i srca kako bi mogli vidjeti pravu stvarnost.

Imamo Isusa koji je došao prije 2000. godina. On nije stvorio religiju; dao je svoja učenja, nova evanđelja koja su zamijenila stara učenja zvana Stari zavjet. Bila je to poruka ljubavi. Oni koji su je najbolje prihvaćali su bili njegovi sljedbenici, i nakon što je Isus napustio ovu ravan, njegovi su učenici nastavili prenositi njegovu poruku. Druga generacija, što su bili sljedbenici Isusovih učenika, njegovih prvih apostola, bila je ta koja je  počela zapisivati Isusove mudrosti i Njegovu poruku.

Religija se počela stvarati nekoliko stotina godina nakon toga. Prva generacija su bili misionari koji su bili uz ljude i za ljude. Bilo je potrebno stvoriti instituciju i dati skup pravila koje su ljudi mogli slijediti. Tako je stvorena religija. Namjera je bila dobra i pomogla je mnogima. No ipak, vođe takvih religija nisu uvijek bili prosvjetljeni ljudi pa su njihove pogrešne odluke prouzročile mnogo štete. Stoga moramo praviti razliku između osnivača religije, koji daje učenja, institucije koja omogućuje organizirani način širenja poruke, i religije čiji se sustav vjerovanja temelji na učenjima njenog osnivača.

Ljudi danas ne vole pričati o religiji, međutim mnogi se ljudi zanimaju za duhovnost. S tvoje točke gledišta, u čemu je razlika između religije i duhovnosti? Jesu li one jedno te isto?

Ljudi se boje religije i religioznih ljudi. To je zato jer religija je prouzrokovala štetu mnogim ljudima tijekom povijesti čovječanstva. Da budemo precizni, nije religija ta koja je prouzročila štetu već su to napravili pojedinci koji imaju institucionalnu moć u tim religijama. Pitaš me o razlikama. Jednostavno je: ako vjerujemo da postoji Bog i da smo svi mi mali dio njega, i ako je On duh, onda smo i mi isto to. Stoga, duhovnost je u našoj prirodi. Vrlo  često se definiramo da smo ovo tijelo, ili odjeća koju nosimo, ili zanimanje kojim se bavimo, ili pedigre ili loza kojoj pripadamo, društvena klasa u kojoj se nalazimo, i slično. Ali sve to ne opisuje tko smo mi u suštini. Sve je to promjenjivo jer je to priroda stvari. Ono što se ne mijenja je ono što mi doista jesmo iznutra: sama srž našega bića je ljubav, to nije prolazni emocionalni osjećaj kojeg zovemo ljubav. Svjetovna ljubav se puno puta zloupotrebljavala. Danas kažemo ‘volim te’, a sutra sva ta ljubav nestane.

Mnogi ljudi kažu da su duhovni, ali ne i religiozni. Religija je urođena svim ljudskim bićima kao vječna potraga za osobnom vezom s Bogom. ‘Sanatana dharma’ može se nazvati istinskom religijom, što je pojam na sanskrtu koji opisuje vječnu zakonitu dužnost naše duše da uvijek bude u ovoj ljubavnoj vezi u kojoj se Bog igra skrivača kako bi otkrio koliko nam je zaista stalo do njega. Kada je naša čežnja dovoljno duboka, on ne može odoljeti da nam ne otkrije svoj pravi oblik. On nas voli više nego što to mi možemo zamisliti. Kada bi samo znali koliko nas voli, naša bi srca bila preplavljena njegovom ljubavlju, bilo bi to previše za zadržati, prožela bi nas vječna ljubav. To je jedini razlog za život, jedini cilj u životu kojemu trebamo težiti.

Vjerujem da će ovaj razgovor doprijeti do mnogih duhovnih tragača. Postoji li jedan savjet koji im možeš dati?

Nikada nemojte zaboraviti da je Bog zarobljen u vašim srcima. Kuca na vrata tvojeg srca i čeka te da čuješ njegovo dozivanje. Kada bi pravilno slušao, mogao bi ga čuti. On te strpljivo iščekuje. Njegova je čežnja jača od tvoje. Želi razgovarati s tobom; želi se igrati s tobom, želi plesati s tobom, želi ti pokazati svoju ljubav, vječno. To je moja poruka, da ljudi shvate njegovu Ljubav prema nama. Kada ga otkrijemo iznutra, vidjeti ćemo ga svuda oko nas.

Swami, hvala ti što si nam posvetio svoje vrijeme.

Jai Gurudev!

Više o Swamiju Kanjalochani na njegovoj privatnoj stranici kanjalochana.com/hr.

Responsive text-52 horizontal



PODIJELI
Prethodna objavaSlijedite svoje srce i bit ćete uspješni
Slijedeća objavaOno što misliš, to se ekspandira
Bhakti Marga
Paramahamsa Sri Swami Vishwananda je prosvjetljeni duhovni učitelj i osnivač Bhakti Marga pokreta - puta predanosti.Paramahamsa Sri Swami Vishwananda nam pomaže otvoriti srca prema božanskoj ljubavi. Uči nas kako se uzdići iznad granica religije kako bi iskusili sveprožimajuću energiju koja je zapravo samo ljubav.www.bhaktimarga.hr [email protected]

OSTAVI KOMENTAR

Ostavite svoj komentar!
Please enter your name here