Može li više od 30 dijabetičara ovisnih o inzulinu od kojih nekima prijeti koma već nakon 72 sata neuzimanja istog preživjeti više od mjesec dana bez inzulina da nijedan ne dođe u životnu opasnost? Mogu li se u podrumima uz svijeće, nehigijenske uvjete i improviziranu opremu obaviti deseci operacija, a da nijedan pacijent ne umre od sepse?
Da je to moguće potvrdio mi je to ugledni specijalist kirurgije i interne medicine, prim. dr J.J. koji je četiri godine proveo u ratom okruženom Sarajevu i svjedočio gore navedenim teško shvatljivim fenomenima.
Za posjeta poznatog japansko-američkog kardiokirurga Dubrovniku upustili smo se u razgovor i tada mi je rekao nešto vrlo neobično: obavio je tisuće operacija srca na raznim grupama pacijenata. Samo kod jedne, bez obzira na prognoze, nije zabilježio nijedan smrtni slučaj – kod Jehovinih svjedoka! Zanimljiva je podudarnost s istraživanjima Ericha Fromma kojem nije promakla činjenica da je ista grupacija procentualno najmanje umirala u nacističkim logorima smrti.
I sam sam u kontaktu s preko dvadeset bivših logoraša konclogora Trećeg Reicha, među kojima je dvije godine bio i moj otac, zamijetio nešto, blago rečeno, čudnovato: svi su živjeli dulje od 85 godina, samo jedan je umro od neke teže bolesti, a moj vlastiti otac je doživio 98 godina.
Pravilnosti u ekstremnim situacijama imaju i pozitivne i negativne primjere. Pozitivan je kada je sitna žena podigla golim rukama prednji dio teškog kamiona kako bi oslobodila svoje prikliješteno dijete. Negativan kada su tri radnika vagona čikaške hladnjače navečer u šali zaključali svog kolegu i ostavili ga zarobljenog do jutra. Čovjek je pronađen mrtav sa svim znacima smrzavanja iako je temperatura u vagonu bila plus 15 stupnjeva jer je hladnjača bila isključena! No, on to nije znao!
Moja je pretpostavka da do iznenadnog reprogramiranja gena može doći u susretu sa smrću koji je DOVOLJNO REALAN i tada neurofiziologija reagira automatski, kao dio evolucijskog obrambenog mehanizma.
No zašto se to ne događa kod teško oboljelih osoba koje pate od strašnih bolova i suočene su s fatalnom bolesti?
Jedno od mogućih tumačenja svakako je da se radi o odgodi suočenja sa smrti samom, kroz mehanizam iščekivanja da novi lijek ili novi dan donose poboljšanje. Netko tko je suočen sa posve izvjesnom smrti, streljačkim vodom, neizbježnom komom, užasom konclogora ili smrću svog djeteta u narednim sekundama reagira bez posredstva NADE.
Bazični proces opstanka se pokreće nagonski. On može djelovati samo SADA. Jer sutra, budućnost zapravo izvan našeg uma ne postoji. Nada u svijesti osobe ustvari odgađa rješenje za neki budući trenutak koji ne stiže jer jer je on već sutradan ponovo nada za novi dan. Zanimljiva je koincidencija činjenica da „nada“ na španjolskom znači „ništa“.
U čemu je onda rješenje?
Osvješćivanju neurofiziološkog, a posredno i imunosustava o stupnju REALNOSTI opasnosti za tijelo. Pretvaranju situacije koja objektivno dozvoljava još koji mjesec do neumitnog u potrebu trenutnog djelovanja, percepciju kao da je upravo ovaj trenutak jedini kada treba djelovati.
Bezizlaznost situacija dijabetičara, teških ranjenika, logoraša i jehovinih svjedoka poznatih po fanatičnoj vjeri podigla je njihove obrambene funkcije na najvišu razinu. Dvojbeno je samo da li impuls koji dovodi cijeli obrambeni sustav u sadašnji trenutak mora doći od individualne podsvijesti ili onog što nasljeđem dijelimo – Kolektivnog nesvjesnog.
Uprkos uvjerenju C.G. Junga da ne postoji dokazana povezanost između ljudske fiziologije i sadržaja kolektivnog nesvjesnog reakcije teško bolesnih osoba na deprogramiranje s razine pojedinačne svijesti, ali i pokretanje arhetipova mogu proizvesti, mimo očekivanja, znatne učinke kod teško poremećene fizičke i psihičke ravnoteže.
To potvrđuje nekih 1300 slučajeva neobjašnjivih izlječenja od najtežih bolesti iz medicinske literature koje se naziva „spontanim remisijama“. Nerijetko je utjecaj mobilizacije svih fizičkih i mentalnih potencijala iz dubina podsvijesti evidentan faktor tako neočekivanog razvoja događaja.
Umu koji je smiren cijeli se Svemir predaje – Lao Tse
