Je li Isus naviješten u Vedama, najstarijim spisima svijeta: Dijalog svećenika i hindu monaha

0
3927

160×600 text-47 lijevo

Prenosimo odlomak iz knjige “Dijalozi istoka i zapada – Susret religija”, autora Stevena J. Rosena. Razgovor se vodi između Velečasnog Alvin Van Pelt Harta, istaknutog kršćanskog teologa, zaređenog episkopskog svećenika od 1949., kada je primio doktorsku diplomu iz teologije na Općem teološkom sjemeništu u New Yorku i Satyaraja dase (aka Steven Rosen) nezavisnog pisca autora 30-tak knjiga na temu vaišnavske tradicije i indijske duhovnosti.

Velečasni Hart: S obzirom na detaljne podatke dostupne u vedskim tekstovima, pitao sam se je li Isus naviješten. Jednom ste spomenuli da su sve inkarnacije Boga predviđene u vedskoj književnosti – spomenuli ste Budhu, Ramu, Krišnu i Gospodina Caitanyu – svi su oni bili naviješteni…

Satyaraja dasa: Da. Isus je naravno bio shaktyavesha avatara, što znači da je bio posebno opunomoćena inkarnacija. Objasnit ću nešto više o tim posebnim očitovanjima malo kasnije. U svakom slučaju, takve se avatare opisuju kroz čitavu vedsku književnost prema odlikama, ako nisu posebno identificirane. Vedska književnost veoma detaljno nabraja sve odlike koje se mogu tražiti od jedne shaktyavesha avatare. Na taj se način može utvrditi njegova božanstvenost. Isus je, kao što znate, doista bio poseban i stoga, lako je pretpostaviti, posebno spomenut u Maha Bhavishya Purani. Ova drevna purana koja je dio vaišnavskog kanona navodi da je on bio razapet na križu – a po svemu sudeći otišao je u Indiju odmah nakon raspeća.

Velečasni Hart: Zanimljivo. Muslimani također vjeruju da Isus nije umro na križu, niti vjeruju u uzašašće.

bhavishya-puranaSatyaraja dasa: Brojne su drevne tradicije u tom pogledu. Vedska književnost u potpunosti predviđa – s obzirom da je sastavljena prije nekih 5 000 godina – priču o Isusu. Posebno navodi da su ga zvali “mesija”, da je bio razapet na križu i kako vjeruju da je bio rođen od djevice. Isus se također spominje i u Bhavishya Purani glede toga kako je pokušavao propovijedati “Amalekitima”, koji su bili židovska sljedba u to vrijeme…

Velečasni Hart: Je li Isus bio spomenut imenom?

Satyaraja dasa: Ime koje je korišteno bilo je Issa – tim su imenom brojni drevni narodi nazivali Isusa.

Velečasni Hart: Da, na latinskom Isusovo se ime pisalo Iesus; a na arapskom Isa.

Satyaraja dasa: O da, ono izvorno dolazi iz sanskrtskog korijena isha, što je skraćenica od “ishvara”, jednoga indijskog naziva za Boga koji doslovno znači “Vrhovni Upravitelj”.

Velečasni Hart:Razumijete, naravno, da postoje učenjaci koji će tvrditi da su ova naviještanja tek kasnije umetnuti tekstovi, skupljeni nakon vremena Isusa, s ciljem da pruže dojam autentičnosti vedskoj objavi… Napokon,
proročanstvo je siguran ulog…

Satyaraja dasa: Koji su njihovi dokazi za lažno umetanje? Mi predstavljamo drevnu i uglednu tradiciju – stoga je teret dokaza na njima. Oni bi samo tapkali u mraku. Zapravo, jedini razlog zbog kojeg bi mogli biti tek blago sumnjičavi je stanje stvari koje vide unutar židovsko-kršćanske tradicije… Ali to je nešto sasvim drugo… Vidite, kada imate kulturu koja je svjesna da promjene uzrokuju krnjenje, mala je bojazan da će lažno prekrajati svete tekstove. Sljedbenici vedske tradicije, vjerujući u potpunosti da su spisi – i zapravo čitav vedski način života – božanska objava, nikad ne bi ni pomislili da mijenjaju i najmanji detalj.

Ako proučite vedsku tradiciju, vidjet ćete da su hrana, začini, izbrijana kosa, odjeća – nepromijenjeni, sljedbenici danas oblače istu vrstu odjeće koju su njihovi prethodnici oblačili u ona drevna vremena! Ponekad su predani sluge izloženi kritici zbog toga: “Zašto barem ne prilagodite vašu odjeću modernom vremenu?” ljudi često pitaju. Iako su općenito izloženi kritici zbog toga, upravo to ulijeva sigurnost da sveti tekstovi neće biti mijenjani. Ako određena skupina vjernika ne mijenja nešto tako izvanjsko kao što je odjeća ili frizura, koliko sigurniji možemo još biti da nikada neće ni pomisliti na mijenjanje religijskih spisa? Za sljedbenike vedske kulture to bi bilo nezamislivo. Ne. Vedska tradicija nije tradicija novotarija i promjena. Ona je vječna i dosljedna.

Velečasni Hart: Da, razumijem. Postoje li naviještanja velikih svetaca iz drugih kultura? To je, čini mi se, svojstveno vedskoj objavi, i stoga mi se dopada. Većina religijskih tradicija uključuje proročanstva o svecima i mudracima unutar svoje linije. No vedski su spisi, nimalo stidljivo, okrenuti prema van. Čini se da najavljuju osobe iz svih tradicija. To stavlja dodatni naglasak na univerzalnost vedske nauke – ona je ne-sektaška i sveobuhvatna.

Satyaraja dasa: Muhamed je također proreknut u vedskim tekstovima. Imenom se spominje u Bhavishya Purani. Zatim se spominje da je propovijedao idolopoklonicima iz nižih slojeva – što je istinito – te da je bio “čist među nepismenima”. I to se obistinilo – poznato je da je bio nepismen. Zapravo, Muhamed se spominje na dva mjesta, u Bhavishya Purani i u Atharva Vedi, kanda 20, sukta 127, mantra 1-3. Sve su te stvari tamo…

Velečasni Hart: To je zapanjujuć podatak, kada razmislite o tome… Hajdemo malo popričati o obožavanju. Pojam “Krišne” nije poznat u većini religijskih tradicija. Većina religija ima nejasnu predodžbu Božanstva. Uzmimo Isusa i Muhameda, na primjer – oni su svojim sljedbenicima dali najviše što su mogli. Ali koja je važnost toga? Ako su svoje sljedbenike doveli do točke oslobođenja, na primjer, a nisu im mogli dati “Krišnu”, Osobu, kamo će sljedbenici poći? Što je odredište?

isusSatyaraja dasa: Vi pitate mnogo stvari odjednom… To je složeno… Sljedbenici Isusa će naravno otići Isusu. Gita uči da određeni način obožavanja određuje kuda će osoba otići nakon smrti. To je općenit odgovor na vaše pitanje. Ako je osoba oslobođena materijalnog svijeta, ali nema određene podatke o Bogu u Njegovom osobnom obliku – ako osoba ne poznaje “Krišnu” – ponekad se kaže da takva osoba odlazi u Maheshadhamu. To je obitavalište Gospodina Šive, a smješteno je između materijalnog i duhovnog svijeta. Živo biće može zatim dalje napredovati. Ovi su podaci iznešeni u Caitanya Caritamrti (Madhya 8, poglavlje 21, stih 54, tumačenje).

Velečasni Hart: Ali općenito uzevši, kamo odlaze sljedbenici? S obzirom na njihovu predodžbu Boga, oni moraju imati određene vrste postignuća…

Satyaraja dasa: Pa, u biti postoje tri predodžbe Boga – Brahman, Paramatma i Bhagavan. Prema učenjima Gospodina Caitanye, neodređeni Brahman je odredište spekulativnog mislioca koji usavršava svoj proces. Drugim riječima, onaj tko u potpunosti usmjerava svoju moć spekuliranja prema Svevišnjem – pretvarajući to u oblik yoge – može dostići jednu osnovnu razinu transcendencije. U tom slučaju je predodžba Boga obično apstraktna, kao u učenjima Muhameda i Isusa. Zapravo, Brahman je duhovni sjaj Gospodina, poznat kao brahmajyoti. Neupućeni taj sjaj ne doživljavaju različitim od Gospodina, baš kao što se sunčeva zraka ljudskom oku čini jednaka samome suncu. Kao ljudi na zemlji, mi ne možemo vidjeti jasan oblik sunca, s njegovim različitim dijelovima. Isto tako, osobe na putu spoznaje Brahmana, znale to one ili ne, često brkaju sjaj Gospodinova tijela s Njegovim tijelom i oblikom.

Velečasni Hart: Čini se da usprkos tome što mnoge tradicije i svjetske religije tvrde da su personalističke, u stvarnosti su uvelike ograničene na ovaj put Brahmana, zato što im nedostaju određena saznanja o obliku Boga.

Satyaraja dasa: Da. Mislim da je to istina.

Velečasni Hart: Molim vas, objasnite druge dvije razine spoznaje.

Satyaraja dasa: Paramatma je Gospodin u srcu i Gospodin koji prožima čitavo postojanje ulazeći u svaki atom.

Velečasni Hart: Aha, oblik Višnua. Ja sam zapravo panteist, osoba koja vjeruje da Bog nastanjuje sve stvari.

Satyaraja dasa: Da, Paramatma je ekspanzija Karanadakashayi Višnua u drugom koljenu. On je dio (amsa) Krišne.

Velečasni Hart: To je svenastanjujući duh Boga. Mislim da je to moguće usporediti s Duhom Svetim u kršćanskoj teologiji.

Satyaraja dasa: Slažem se. Tradicionalno, oblik Gospodina, Paramatma, cilj je traganja yogija meditanata. Paramatma je Bog s obzirom na Njegov odnos prema materijalnom svijetu i prema dušama, jivama koje dolaze u ovaj svijet. Paramatma ima dva aspekta. Prvi, Bhagavan-tattva, ulazi u srca svih duša u materijalnom svijetu. Drugi, Jagad-tattva, ulazi u svaki atom, dozvoljavajući tako pojavnom svijetu da bude aspekt stvarnosti – jer bez Njegova prisustva ništa ne bi moglo postojati. Znam da ovo zvuči panteistički…

Velečasni Hart: Rudolph Otto pravi važnu razliku između panteizma (“sve je Bog”) i teopanteizma (“Bog je sve”). Otto tvrdi da panteističko poimanje, uzdižući svijet do Apsoluta, ne postoji u Indiji. Nisam siguran što ova razlika doista predstavlja. Čini se da jedna izjava Meistera Eckharta baca nešto svjetla na to. On kaže da postoje tri načina poznavanja Boga. Prvi on naziva “jutarnje znanje”, a to je kada netko prepoznaje Boga u svijetu – u svjetovnim pojavama. Osoba vidi svijet i može vidjeti Božje prisustvo u svemu. Drugi način poznavanja Boga naziva se “večernje znanje”, kada osoba vidi svijet u Bogu. Tu se udaljavamo od usredotočenosti na svijet kao središte i umjesto da prvo vidimo svijet i Boga u svijetu, osoba sada vidi najprije Boga i čitav svijet kao upijen u Njega.

Satyaraja dasa: Koja je treća razina prema Eckhartu?

Velečasni Hart: Vidjeti samog Boga, izaći potpuno iz ovog svijeta.

Satyaraja dasa: To je svjesnost Krišne… hm… Vratimo se spoznaji Bhagavana. To je vrhunac. Caitanya Mahaprabhu preporuča ovu spoznaju. Trebali bismo pristupiti Bogu kao osobi. Riječ bhagavan podrazumijeva “onoga koji je prepun sveg obilja”. Apstraktna sila ili “svenastanjujući duh” ne mogu biti prepuni istaknutih odlika. Ali Bog, u Svom prvotnom obliku, mora biti. To je zapravo Njegova središnja odlika. Mudraci stare Indije podijelili su obilje na 6 kategorija. To su: snaga, ljepota, bogatstvo, slava, znanje i moć odricanja. Stoga je Bog nužno riznica ovih odlika. Mi možemo imati ove odlike u maloj mjeri – budući da smo sastavni djelići riznice – ali On ih mora imati u potpunosti. To je Bog. Mi Ga moramo služiti jer smo Mu podredeni i to je naš prirodni položaj. Kada to shvatimo i kada svoje živote posvetimo služenju Njega – bhakti-yogi – na putu smo prema Božjem kraljevstvu. Onaj tko pronađe tu Osobu – Bhagavana Gospodina Krišnu – dostići će Njegovo uzvišeno prebivalište.

Velečasni Hart: Postoje li više i niže razine tog prebivališta?

Satyaraja dasa: O, da. Ono je beskrajno. Općenito uzevši, kao što postoje neizmjerna očitovanja Krišne, tako postoje i neizmjerna očitovanja Njegova prebivališta. Vrindavan je najviša razina, to je mjesto gdje Krišna u svom izvornom obliku uživa u zabavama sa Svojim vječno-slobodnim pratiocima. Ali krenimo od početka. Iznad četrnaest podjela materijalnih svjetova, postoji kraljevstvo oslobođenih duša, a to je ujedno i Shivino prebivalište, kao što sam već spomenuo. Još više je Paravyoma, gdje su bezbrojne avatare i djelomična očitovanja Krišne. Osoba odlazi na jedan od ovih planeta Vaikunthe s obzirom na određen oblik Gospodina kojemu daje prednost.

golokaIznad ovih neograničenih duhovnih svjetova nalazi se Krišnaloka, poznata i kao Goloka, koja se prema različitim zabavama i ponašanju bliskih pratilaca pojavljuje u tri odijeljena oblika: Dvaraka, Mathura i Gokula (ponekad Krišna očituje ova tri obitavališta na Zemlji, kao prije 5 000 godina, kada je sišao na Zemlju). Ova tri obitavališta naveo sam prema redu njihove odličnosti i dražesti, Gokulu kao najdražu od svih, budući da bliskost tamo vlada neograničeno, te se stoga ponekad naziva unutarnjim dijelom Goloke.

Velečasni Hart: To je vrlo razrađena kozmologija ili transcendentalna kozmologija, ako hoćete. Jasno je da su ova određena očitovanja Božjeg kraljevstva posebno namijenjena bliskim pratiocima…

Satyaraja dasa: Da, oni moraju poznavati Krišnu da bi otišli tamo…

Velečasni Hart: Pretpostavljam da, ukoliko nismo svjesni Krišne kao osobe, ne možemo Mu uputiti naše molitve. A možda nećemo dostići ni Njegovo kraljevstvo, kao što ste opisali. Ali nemojmo podcijeniti snagu molitve. Bog je milostiv. Pretpostavljam da ćete reći, ako smo iskreni u našim molitvama Bog će nas dovesti do nekoga tko neposredno poznaje Krišnu. To je možda tako. Ali što je s onima koji možda imaju vječan odnos s nekim od drugih Božjih oblika? Smatram da je molitva vrlo intimna i da će oni koji svoje molitve upućuju Isusu ipak na kraju biti vodeni od njega i otići će kamo ih on bude vodio.

Satyaraja dasa: To je zasigurno tako…

Velečasni Hart: Mnogi će štovatelji kršćanskog misticizma možda priznati da su molitve velikih mistika iznimne i smatrati da su iskustva mistika izvan dometa današnjih tragaoca. Po mojem mišljenju, takav pesimizam proizlazi iz činjenice da su današnji kršćani uvelike nesvjesni meditacijske tradicije koja je u jedno vrijeme vladala kršćanstvom Srednjeg Istoka. Tradicija pustinjskih očeva, kao što je kasnije nazvana, veoma podsjeća na vedsku tradiciju svojim naglaskom na jednostavnom životu i zaokupljenošću Bogom. Taj nam je isti put i danas otvoren. Sv. Antonije osnovao je sustavnu školu meditacije 310. godine Gospodnje. Šezdeset pet milja južno od Kaira, ovaj je svetac vodio tisuće kršćanskih redovnika u njihovim meditacijama. Znate, Rozenkrojci i slobodni zidari (masoni, op.prev.) bili su isto neka vrsta yogija. Ono što želim reći jest to da u kršćanstvu postoji još jedna  struja, ona koja je vrlo duboka. Priznajem da se tradicija kao cjelina prepustila površnosti. Ali kao i svaka tradicija, ona u biti postoji na dvije razine – jednoj površnoj i drugoj koja je mnogo dublja.

Smatram da su mnoge istine iz svjesnosti Krišne bile otkrivene Isusovim sljedbenicima. Na posljetku, zar im Isus nije rekao: “Vama je data tajna o kraljevstvu Božjem, ali za one ostale sve je u usporedbama.” {Marko 4.11)? Dakle, skrovite su tajne dostupne iskrenim kršćanima. Naravno, ta će borba biti teška. Istina je da naša učenička linija ne postoji i da su podaci u Bibliji oskudni, ali Bog se otkriva onima koji su iskreni i pruža im dublje
razumijevanje spisa.

Satyaraja dasa: To će dublje razumijevanje nužno uključiti osnovne postavke svjesnosti Krišne – postavke o kojima većina kršćana danas čak niti ne razmišlja.

Velečasni Hart: Mislite, kao četiri osnovna…

Satyaraja dasa: Da, nema jedenja mesa, nema kockanja, nema nezakonitog seksa i nema uzimanja opojnih sredstava – nikakvih! – čak niti vina kod sakramenta.

Velečasni Hart: Bez sumnje, danas je malo kršćana koji vide vrlinu u ova četiri osnovna načela, ali da, slažem se s vama – ako istinski postanu “svjesni Krista” ili “svjesni Krišne”, oni će cijeniti ove ideje, možda ih i prešutno odobriti. Ali malo vina kod sakramenta…

Satyaraja dasa: To su subreligijska načela. Osoba teško da će išta početi ukoliko ne slijedi…

Velečasni Hart: U redu. Ali krenimo dalje na trenutak. Ono što želim reći jest to da će istinski kršćanin doseći kraljevstvo Božje ako je iskren u svojoj molitvi. To posebno Kraljevstvo koje će doseći bit će izrazito Kristu slično.

Satyaraja dasa: Već sam se složio s tim. Ali on također mora slijediti načela…

Velečasni Hart: Da.

Satyaraja dasa: No vi ne opisujete prosječnog kršćanina, već nekog nejasnog redovnika…

Velečasni Hart:  Da, nažalost to je istina. Znate, riječ “redovnik” (eng. monk, op. prev.) dolazi od grčke riječi monos, što znači “sam”. Redovnici bi živjeli u svojim pustinjačkim nastambama i razvijali svoju meditaciju na Boga. Obični kršćanski svjetovnjaci nikada nisu razvili ovaj osjećaj potpune zaokupljenosti.

Satyaraja dasa: Da. Grčka riječ monos može se dovesti u vezu sa sličnom riječi na sanskrtu – muni. “Muni” je naziv za indijskog redovnika. Razlika je, međutim, što se u vedskoj kulturi od svakog očekuje da, barem u jednom dijelu života, iskuša redovnički život. Meditacija i zaokupljenost bili su poznati svim dijelovima društva, barem u jedno vrijeme.

Velečasni Hart: Vi ste doista dobro upućeni.

Satyaraja dasa: O, veoma ste ljubazni…

krishna-christ-smallVelečasni Hart: Mene zanimaju i veze između kršćanstva i indijske filozofije, kao što znate. Čvrsto vjerujem da su obje na posljetku jedno – jer jedan je Bog, zar ne? Religija je isto jedna. Jedan Bog, jedna religija. Možda je kršćanstvo zapravo izraslo iz vedskog sustava. Nedavno sam otkrio da je Origen, crkveni otac, pripadao katehetskoj školi u Egiptu. Njegov je učitelj bio Klement Aleksandrijski, a Klementov je učitelj bio mistik po imenu Pantaenus, koji je prema koptskim pričama proveo velik dio svoga života u Indiji.

Satyaraja dasa: Aha, vidite? To je zanimljivo…

Velečasni Hart: To je onda potaklo razvoj meditacijske tehnike i molitve o kojima sam ranije govorio. Pustinjski očevi. Učenja Pantaenusa mogu se dovesti u vezu s još jednom osobom, Dionizijem Areopagitskim. Dionizije je shvaćao duhovno putovanje kao dubok proces meditacije. On je svoje meditacije zapisivao, te ih i pjevao. Mnogi kršćanski sveci i teolozi drže Dionizijeve tekstove vrijednom mapom ili planom za svoje duhovno putovanje. Mada nije veoma poznato, mnogi su srednjovjekovni teolozi i utemeljitelji samostana prigrlili Dionizijevo gledište i iskoristili ga za izvođenje vlastitih doktrina. Viktorinci, Albert Veliki, Bonaventura, Meister Eckhart i mnogi drugi – svi oni duguju zahvalnost sirijskim tekstovima Dionizija.

160×600 text-47 lijevo

Satyaraja dasa: Ali gdje je sve to danas?

Velečasni Hart: Pa, ima onih koji se iskreno trude istrgnuti kršćanstvo iz kolotečine u kojoj se nalazi i vratiti ga korijenima… Ali ono je razvodnjeno i opsjednuto nekom vrstom eklekticizma “Novog doba”… Tu su osobe kao otac Bede Griffiths, Matthew Fox, brat David Steindl-Rast… Nisam siguran da će vas ta imena zadiviti. Njihova su učenja slabo vezana na učitelje, dok su pod jakim utjecajem onog što biste vi nazvali “impersonalizam”, čak i više nego ljudi koje oni nastoje oponašati…

Satyaraja dasa: Vjerujem da je tako. Čitao sam nešto Matthewa Foxa, ali nedovoljno za izvođenje zaključaka.

Velečasni Hart: Sto je s molitvom u vedskoj tradiciji? Poznato mi je da je molitva središnja stvar – proces za ovo doba. Znate, kad sam bio dijete, moj doživljaj indijske duhovnosti bio je mršav čovjek koji sjedi na krevetu načinjenom od čavala i čitavog dana pjevuši “om”. Ja imam svoje vlastito shvaćanje mantre “om”. Kao što Biblija spominje “Riječ”, mislim da bi možda njen ekvivalent u istočnoj tradiciji bio “om”. Ali što kaže vedska književnost? Što je to “om”?

Satyaraja dasa: On je također impersonalan, ali nemojte ga podcijeniti. To je zvučni prikaz Krišne. Kad je Brahma – prvo stvoreno biće – pokušao oblikovati zvuk Krišnine flaute, proizašla je ta riječ “om”. To je mantra – sjeme,
sveti začetak slavne gayatri, koju indijski svećenici pjevaju tri puta na dan.

Velečasni Hart: Postoje li i drugi opisi u vedskoj književnosti? Čini se da “om” ima tako veliku ulogu u indijskoj filozofiji…

Satyaraja dasa: Vedski tekstovi opisuju “om” kao skraćeni oblik od “omkare”, mantre koju predstavljaju tri slova: A, U i M. Veliki učitelji linije Gaudiya Vaišnava analizirali su “om” s obzirom na ove abecedne sastavne dijelove. Analiza se temelji na detaljnom objašnjenju samih sanskrtskih slova, uključujući etimologiju sanskrtske “omkare”. Ukratko, prvo slovo, “A”, predstavlja Krišnu. Drugo, “U”, odnosi se na Krišninu energiju, Radharani. Treće slovo, “M”, predstavlja živa bića. Uzeta zajedno, ta tri slova predstavljaju sveukupnost postojanja i stoga su kao mantra veoma snažna.

Velečasni Hart: Rekao bih da je “om” više nego što sam mislio. Čini se da uključuje čitavu vašu filozofiju.

Satyaraja dasa: U izvjesnom je smislu tako. Ova je mantra-sjeme zapravo toliko važna da je samoj sebi prokrčila put u mnoge jezike, kao oznaka Boga. U engleskom, na primjer, svi važniji opisi Boga imaju ovaj “om” u korijenu. “Om” dolazi u engleski jezik kroz prefiks omni, te su stoga riječi kao omnipotent, omniscient i omnipresent (svemoguć, sveznajuć i sveprisutan, op. prev.) vjerodostojni opisi Boga, a svi počinju s “om” kao svojim korijenom. Kršćani koriste riječ “amen” na kraju molitve, zar ne?

Velečasni Hart: Da…

Satyaraja dasa: I to se može dovesti u vezu s “om” ili AUM. Muslimani također kažu “amin”, što je u biti isto. To označava Boga. Ali vratimo se vašem prvotnom pitanju o prirodi molitve u vedskoj tradiciji. Glavna molitva je dakako maha-mantra Hare Krišna: Hare Krišna, Hare Krišna, Krišna Krišna, Hare Hare/ Hare Rama, Hare Rama, Rama Rama, Hare Hare. Ovu molitvu treba izgovarati na isti način na koji dijete zove svoju majku, gorljivom iskrenošću i punom pažnjom. Molitva se može shvatiti na sljedeći način: ona je prizivanje. Priziva se Radharani (Majka Hara) – vokativni oblik od Hara je Hare. Iz kojeg razloga? Zašto zazivamo Radharani? Isključivo iz razloga da nas uzme u službu Gospodina. U tome je čistoća maha-mantre. Doslovni prijevod glasio bi ovako: “Moj Gospodine. O vrhovna energijo moga Gospodina, poznata kao Srimati Radharani, molim Te uzmi me u službu  Gospodina.” I Krišna i Rama primarna su imena za Boga.

Velečasni Hart: Zašto je molitva upućena Radharani?

Radha_KrishnaSatyaraja dasa: Prema vaišnavskoj tradiciji, osoba prilazi Gospodinu kroz Njegovu moć. Kao što je Isus na izvjestan način avesha ili moć Gospodina, te Mu kršćani prilaze kroz njega. Slično, Radharani je izvorna unutarnja moć, te osoba prilazi kroz Njezinu Božansku Milost. Kao što je duhovni učitelj Srila Prabhupade rekao: “Radharani je prevladana Polovica, dok je Krišna prevladavajuća Polovica. Zajedno, oni čine Apsolutnu Istinu. Dva dijela  konačne Istine. Ali oni su oboje Svevišnji.” Radharani je posebno poznata kao vrhovni predani sluga, ona koja najviše zadovoljava Krišnu. Naravno, Ona to može učiniti jer je nitko drugi do žensko očitovanje Boga.

Velečasni Hart: Činilo mi se da ste jednom rekli kako je polubog Šiva najveći predani sluga.

Satyaraja dasa: O, unutar njegova polja utjecaja to je tako. Kao što spisi kažu, vaishnavanam yatah shambhu: “Šiva je najveći predani sluga.” Vidite, Brahma se smatra najvećim predanim slugom u njegovom djelokrugu, poznatom kao karma-mishra-bhakti. Šiva je najveći u jnanamishra- bhakti. Posebno će sloj yogija i jnanija osjetiti da je Šiva najveći predani sluga. Ali iznad Šive postoji još jedna hijerarhija spomenuta u spisima. Od predanih slugu (bhakta), Prahlada Maharaja smatra se predvodnikom. Drži se, međutim, da su Pandave veće od Prahlade. To navodi Bhagavatam. Neki od Yadava čak su napredniji od Pandava. Predvodnik Yadava veliki je predani sluga poznat kao Uddhava i napredniji je od svih ostalih. Gopije, međutim, nadilaze čak i Uddhavu, koji i sam želi dostići njihovu ljubav prema Krišni. Među gopijama, Radharani je najveća. Ona je najuzvišeniji predani sluga… Ona je Bog kao predani sluga… Kada Ona i Krišna silaze kao Caitanya Mahaprabhu, to je vrhovno očitovanje predanosti…

160×600 text-47 lijevo

Velečasni Hart: Dakle Krišni prilazimo kroz Radharani…

Satyaraja dasa: Ona je na izvjestan način nedostupna, baš kao i Krišna, stoga osoba mora tražiti Njezinu milost kroz vjerodostojnog gurua u učeničkom naslijeđu. Takav je guru bliski sluga Srimati Radharani. On Joj pomaže u Njezinom služenju Krišne.

Velečasni Hart: Zašto je Ona nedostupna?

Satyaraja dasa: Ona je također Bog. Ona je ženski pandan muškoj Božanskoj Osobi, Gospodinu Krišni. Na određen su način oboje veoma dostupni, naravno. Ali osoba mora znati kako Im pristupiti. Način pristupa daje vjerodostojni duhovni učitelj koji predstavlja Božanski Par – Radhu i Krišnu – u ovom svijetu.

Velečasni Hart: U kakvom je međusobnom odnosu Božanski Par? Jesu li Radha i Krišna prijatelji? Jesu li vjenčani? Ima li naznaka toga? Mislim, može li se to tako shvatiti?

Satyaraja dasa: Ne. Mi ne možemo svoje predodžbe prenositi na njih. Nema nikakvih ograničenja. Oni su potpuno transcendentalni. Bog u dva obličja. To je to. Sve je to veoma duboko. Sigurno nisu prijatelji, ne u platonskom smislu riječi. Ali ne bismo ih smjeli smatrati ni ljubavnicima, barem ne u svjetovnom smislu. Oni su duhovni ljubavnici – transcendentalno uživaju u međusobnom druženju. U ovome svijetu mi imamo tek iskrivljen odraz toga.  Ali za njih ne postoji požuda ili osjećaj iskorištavanja. Njihova je ljubav čista, posve lišena putenih interesa, nezagađena materijom.

Velečasni Hart: Da li se smatra da su oni na bilo koji način vjenčani?

Satyaraja dasa: To je veoma povjerljivo… Raspravit ćemo to kasnije… Njihov se supružnički odnos smatra najvišim. Ona je Njegova vječna pratilja. Nevjenčana… Ali postoji i taj smisao… U tamilskoj su tradiciji oni vjenčani, također i u Matsya Purani. Rupa Goswami opisao je njihov brak u desetom činu svoje Lalita Madhave, dramatičnog djela o njihovim intimnim odnosima. Jiva Goswami također, u svojem Gopalu Campu… Ali o tome ćemo kasnije.

Najvažnije je shvatiti da je maha-mantra molitva prvo Radhi, a zatim Krišni. Na taj ćete način shvatiti Njezin vrhovni položaj. Krišna ovisi o Njoj i Ona ovisi o Krišni. Snaga njihove ljubavi je uzajamna. Njihova Božanstvenost je uzajamna. Ali ipak Krišna zauzima podređen položaj prema Njoj. Ona je potpuno osvojila Njegovo srce. I stoga, da bismo doista postigli Njegovu milost, moramo ići preko Nje.

Velečasni Hart: Žensko očitovanje Boga.

Satyaraja dasa: Mora biti tako. Ako je Bog doista potpun i apsolutan, On mora imati i žensko očitovanje ili ne bi bio potpun.

Velečasni Hart: Ovo će se dopasti feministicama! 🙂

… nastavak možete pročitati u knjizi “Dijalozi Istoka i Zapada”

PODIJELI
Prethodna objavaWeltschmerz – bol svijeta
Slijedeća objava“Vrlo je teško pronaći osobu koja zaista slijedi upute Isusa Krista, iako mnogi smatraju sebe kršćanima!”
Atma
Učinite od svog života ono najbolje što on može biti - nevjerojatno iskustvo, ispunjenje i putovanje. Stvorite ravnotežu tijela, uma i duše - budite svoji, živite slobodno, njegujte znanje, cijenite iskustvo, volite i budite sretni...

OSTAVI KOMENTAR

Ostavite svoj komentar!
Please enter your name here