Foto: pixabay.com

“Čekati, biti strpljiv, to znači misliti.” – Friedrich Nietzsche

atma.hr – 52




Jednog sasvim običnog dana odlučio sam odustati. Odjednom sam odlučio dići ruke od posla, od svoje veze, i od svoje duhovnosti.

Zapravo, odlučio sam odustati od života. Ali, prije nego što sam odlučio to definitivno napraviti, otišao sam u šumu na posljednju šetnju s Bogom.

Rekao sam: “Bože, možeš li mi dati jedan dobar razlog da ne odustanem?”

“Pogledaj oko sebe. Vidiš li paprat i bambus?”- upitao me On.

“Da” – odgovorio sam.

“Kada sam ih zasadio, dobro sam se brinuo o njima. Pazio sam da budu na mjestu gdje ima sunca, zalijevao sam ih. Paprat je baš brzo rasla. Brzo je prekrila tlo. Ali, od bambusa ništa.

atma.hr – 52




Ipak, nisam dizao ruke od njega. Sljedeće godine, paprati je bilo još više, a od bambusa ni traga ni glasa. Ipak nisam odustajao.

I treća godina bila je ista, kao i četvrta. Ja nisam odustajao. Onda, pete godine je mala sadnica bambusa iznikla. U usporedbi s paprati bila je ništavna.

Ali, samo šest mjeseci kasnije, bambus je izrastao preko tri metra. Pet godina mu je trebalo da pruži korijenje koje ga je ojačalo i omogućilo mu da raste.

Uostalom, ja ne bih stvorio ništa što nema šanse za preživljavanje. Znaš li da si ti u vrijeme dok si patio zapravo pružao svoje korijenje? Kao što nisam dizao ruke od bambusa, ne dižem ih ni od tebe” – rekao mi je Bog.

“Ne uspoređuj sebe s drugima. Bambus ima sasvim drugačiju svrhu od paprati, ali obje biljke čine šumu ljepšom. Doći će i tvoje vrijeme. I ti ćeš porasti “.

atma.hr – 52




“Koliko treba da porastem?” – pitao sam ja.

“A koliko će bambus porasti?” – uzvratio je On.

“Vjerojatno koliko god može!” – rekao sam.

“Upravo tako. Učini me ponosnim pa i ti porasti koliko god možeš!” – rekao mi je Bog.

dobrarec.rs