Foto: pexels.com

Što je život i koja je naša uloga u njemu? Jeste li se to ikada zapitali?

Mislite li da je svrha ljudskoga života ovo što danas živimo; obveze, karijere, računi, brige, problemi te vječna potraga za srećom i ljubavlju!?

Da li je život uistinu tako kompliciran sam od sebe, ili smo mi ti koji ga činimo kompliciranim!?

Smisao života je vječno pitanje koje izvire u našoj svjesnosti, od kada je čovječanstva čovjek je u potrazi za smislom svoga postojanja. No čini se da naše potrage uglavnom uvijek odlaze u krivom smjeru. Jedan od glavnih razloga zašto je tako jeste sužena svijest čovjeka, to jest nemogućnost bivanja u svjesnosti sadašnjeg trenutka.



Zašto je teško ostati svjestan sebe i trenutka u kojemu bivamo

Ljudski um je ‘dizajniran’ tako da ima neograničenu mogućnost sakupljanja memorije koju pohranjuje u svoj svjesni aspekt (5%) i podsvjesni aspekt (95%). Upravo ta memorija sačinjava sve ono sa čime se poistovjećujemo, u njoj se nalaze sva naša iskustva i uvjerenja koja određuju kvalitetu naših misli, riječi i dijela. Um ne umije da bude miran sam od sebe, on konstanto prebire po svome sadržaju i traži nešto s čime bi mogao usporediti trenutak i situaciju u kojoj se trenutno nalazi, na taj način on nas neumoljivo odvlači iz svjesnosti sadašnjeg trenutka i onemogućuje nas da svjesno kreiramo svoj život.

Kako je istinski sadašnji trenutak sam po sebi prazan, spokojan i vječno nov (u njemu sve završava i sve počinje), a ono što u njemu proživljavamo je samo rezultat djelovanja u prošlosti, naš um koji je vječno zaposlen uspoređivanjem, biva primoran da se oslanja na svoja uvjerenja i prijašnja iskustva te na taj način on povlači prošlost u sadašnji trenutak prenoseći tako sve naše strahove i ograničenja u postupke koje činimo sada, a koji određuju našu budućnost. Takav nekontrolirani um kojeg posjeduje većina nas (više od 90% ljudi nema kontrolu nad svojim mislima, emocijama, željama…), ograničava naše postojanje uvjerenjima i strahovima koji su rezultat naših prijašnjih iskustava, a to je upravo glavni razlog zašto većina ljudi doživljava svoj život kao vječnu borbu.

Jednostavnost života i bivanja u njemu

“Tamo gdje prestaje borba, nastupa mir”

Ono što sam osobno u svome životu pronašao jeste činjenica da se tajna sreće, uspjeha, zadovoljstva, ljubavi i svega što je uzvišeno… nalazi u jednostavnosti bivanja. Uistinu, tamo gdje prestaje svaka borba, svaka potraga, svaka težnja…tamo nastupaju; mir, sreća, zdravlje, blaženstvo, bogatstvo…Većinu svoga života ja sam se fokusirao na svoje probleme i na pronalaženje načina pomoću kojih bi se izvukao iz njih, taj fokus je pretvorio moj život u jedan veliki problem. Jer uistinu, mi možemo živjeti samo ono na što je usmjerena naša svijest, naš fokus, naša prisutnost. Ne možemo očekivati i zahtijevati sklad u životu, a da prije toga nismo uspostavili sklad u svome umu, to je jednostavno tako očito no opet ostaje skriveno mnogima od nas.



Kako ne brinuti

Briga je u svojoj osnovi misao koja na osnovu iskustava iz prošlosti strahuje za sadašnjost i budućnost, već sama definicija brige nam jasno ukazuje da je ona ništa drugo do iracionalan strah koji zapravo nema nikakve veze sa stvarnošću. Ono što čini naše brige stvarnima jeste naš fokus na njih, on povlači brigu (iskustvo + uvjerenje + emocija) u naš sadašnji trenutak iz kojega kako smo rekli izvire sve ono što smo živjeli, što živimo i što ćemo živjeti.

Čovjek je toliko naviknut na brige da ih je počeo smatrati svojom odgovornošću, misleći da će se dogoditi nekakva katastrofa ako ne brine dovoljno o svemu. No događa se upravo suprotno,ali zbog suženog djelovanja svijesti mi to često ne možemo uvidjeti.

*Naš sadašnji trenutak se sastoji od dva aspekta bivanja – unutrašnji i vanjski. 

Unutrašnji aspekt sadašnjeg trenutka je stvaralački, on se sastoji od onoga što se ispoljava u našoj svjesnosti u trenutku našega bivanja. U njemu se očituje naša stvaralačka moć koje nažalost nismo dovoljno svjesni. Sve čega se dotakne naša svjesnost postaje stvarnost koju proživljavamo, to uistinu jeste tako i ne može biti nikako drugačije.

Vanjski aspekt sadašnjeg trenutka je iskustveni, u njemu proživljavamo sve ono što smo kroz unutrašnji aspekt privukli u svoju stvarnost. Ono što se događa u vanjskom aspektu sadašnjeg trenutka je fiksno, na to više ne možemo utjecati u materijalnome smislu. Kao primjer možemo uzeti osobu koja je zbog svojih djela u prošlosti završila u zatvoru, zatvor je sada stvarnost njegovog bivanja u vanjskom aspektu sadašnjeg trenutka. Ta osoba sada ima dvije mogućnosti; da prihvati svoju vanjsku zbilju i sačuva svoju unutrašnju slobodu ili da se prepusti očaju vanjske situacije i na taj način izgubi i svoj unutrašnji mir. Isto načelo vrijedi u svakidašnjem životu svih nas.

“Briga ne rješava sutrašnje probleme, ona odnosi današnji mir”

-Upanišade-



Prihvaćanje

Svaka promjena uvijek dolazi iznutra, no da bi smo bili u stanju da se mijenjamo mi prvo moramo naučiti da prihvaćamo svoje greške koje su plod življenja u neznanju. Prihvaćanje nas oslobađa krivnje, depresije i briga te je stoga neophodno za nas da istinski ovladamo tom našom podcijenjenom, a uzvišenom osobinom. Upravo je prihvaćanje ona točka u sadašnjem trenutku gdje staro završava, a novo počinje, bez prihvaćanja mi ostajemo vječno vezani za svoja uvjerenja i strahove.

No treba biti svjestan da sve ovo što sam napisao se ne događa preko noći potrebno je dobro upoznati sebe kako bi bili u stanju svjesno određivati svoj sadašnji trenutak, meni osobno je bilo potrebno deset godina da bi pronašao ovu neograničenu slobodu u sebi. A ono što me veseli jeste činjenica da je ovo tek početak i da mnoga druga ‘čuda’ u mome životu tek treba da se dogode. Deset godina se može činiti dugo, no zapravo sve to prođe kao jedan tren. Bitno je samo krenuti na to putovanje ka sebi, jer ako ne krenemo proći će i cijeli život, a mi se nećemo pomaknuti sa mjesta.

Život je suviše lijep i čaroban da bi ga potrošili uludo brinući i skupljajući bogatstvo za sutra koje nikada ne dolazi, sve što postoji je sada i stoga Sada treba živjeti.

Namaste
Anđelko Katinić, zivottosamja.blogspot.hr
Pratite Vitae Est na Facebook stranici

Prethodna objavaBudi stablo, imaj povjerenja – Sve je već u tebi!
Slijedeća objavaKako duše odabiru svoje roditelje i obitelji
Anđelko Katinić
Ono što je obilježilo moj život je višegodišnja ovisnot o drogama u koju sam upao još kao vrlo mlad, sa tek 14 godina. To je bio moj život narednih 7 godina, bez ikakvoga cilja i svrhe u svome životu. U tome periodu nisam niti znao za pojam Duhovnost, za mene je sve to bila fantazija. No onda se događa preokret u mome život, u ljeto 2007. godine imao sam iskustvo blisko smrti, koje se dogodilo kao posljedica totalne iscrpljenosti moga tijela. Ležeći u bolnici u Slavonskome Brodu doživjeo sam nevjerovatno iskustvo koje je zauvijek promijenilo mene i moj život, tu noć za moju Svijest nije bilo granica, sve barijere su bile porušene i imao sam uvid u postojanje drugih dimenzija, spoznao sam beskonačnost postojanja i komunicirao sa najčistijim oblikom svoje Svjesnosti, to jest sa svojom Dušom. To ljeto u bolnici ja sam umro prije smrti i ponovno se rodio kao sasvim nova osoba. Kroz svoje tekstove pokušavam iznijeti spoznaje koje pronalazim unutar sebe sa nadom da koriste na dobrobit onima koji ih čitaju.Namaste

OSTAVI KOMENTAR

Ostavite svoj komentar!
Please enter your name here