Još kad je bio dijete jednom čovjeku baka je uvijek govorila: “Dečko moj, eto, kada veliki porasteš i kad ti bude teško na duši – ti idi u hram, tamo će ti uvijek biti bolje.”
Kad je čovjek porastao, život mu postade potpuno nepodnošljiv. Sjeti se tada savjeta svoje bake i pođe u jedan hram.
I tu mu neko priđe: “Nemoj tako držati ruke!”
Drugi dotrča: “Nemoj tu stajati!”
Treći mu reče: “Ne možeš se tako oblačiti!”
Iza njega ga opominju: “Ne krstiš se kako treba!”
Tada mu priđe jedna žena i reče:
“Čovječe, bolje je da izađeš iz hrama, kupi sebi knjižicu o tome kako se ovdje treba ponašati, a onda dođi.”
Izađe čovjek iz hrama, sjede na klupu i gorko zaplaka.
Odjednom začu glas: “Dijete moje, zašto plačeš?”
Podiže čovjek svoje uplakano lice i ugleda Krista.
“Gospodine! Ne puštaju me u hram! “, reče.
Isus ga zagrli: “Ne plači, oni u hram ni Mene ne puštaju.”
Izvor: duhovnaoaza.wordpress.com
