Kako prestati kontrolirati nekontrolirano, prihvatiti neprihvatljivo i shvatiti ono što još uvijek nije vidljivo, a nalazi se negdje ispred?

Svi ljudi u nekom trenutku svoga života imaju situaciju, koju žele riješiti, međutim nekako se stvari ne uspijevaju uklopiti onako kako žele. Stalno mašina prebaci preko zupčanika, koji im baš treba i čekaju da naredni put se nađe na istom mjestu. Govore drugi ljudi da se treba pustiti ili prihvatiti. No, znate unutar sebe da to u nekim situacijama apsolutno nije jednostavno. Kako da pustite kad to nešto trebate ili silno želite? No, nećete ostvariti dok ne budete otvoreni za sve rasplete događaja, ili bolje rečeno ostvariti će vam se već sutra ako do kraja prihvatite da se nešto nikada neće desiti.

Vjerojatno se možete sjetiti primjera u dosadašnjem životu, koji upravo ovo potvrđuju. Ako se pitate zašto to tako funkcionira. Zato što kad sve pustite, prihvatite sve rasplete, vi mijenjate točku s koje sve promatrate. Vaši vidici se prošire i tada vam padne na um, kako biste mogli nešto uraditi. Dok ste u stanju straha da vam se nešto neće ostvariti ne vidite odgovore ili se plašite da izgubite, ono što sad smatrate da imate.

Tu je zamka, jer nikad ništa nemamo. Ljudi i događaji nisu naš posjed, oni su tu svojom voljom i ostati će još dugo, ako se prestanete plašiti. Strah vam sužava vidike. Stoga se bojite nešto izgovoriti, uraditi, jer mislite da ćete time samo napraviti gore. No, kad dođete na točku da više nemate što izgubiti, da idete još ovo probati, pa ako prođe – prošlo je. Tada ćete i „dobiti“ to što želite. Bilo da to potiče iz duhovne ili materijalne sfere vašeg života.

Tu dolazimo do čuvenog izlaska iz „zone komfora“ o kojem se mnogo priča ovih dana. Uglavnom ljudi uspiju odabrati jedno životno polje i pustiti se u nepoznato i misle da je tu posao gotov. No, nije tako. Treba na svim poljima i u svim trenucima živjeti na rubu odnosno s onu stranu uma. Za Um je to jako teško, jer mora prihvatiti da ne zna zašto se nešto desilo, zašto baš sad nije i sl. Nedostaje mu ladica u koju bi klasificirao taj podatak. No, ne može je naći, jer se ona nalazi u sobi iznad ili u potkrovlju.

Vjerujem da sljedeće primjere možete iskoristiti da otklonite blokade.

Zamislimo sljedeću situaciju, da znate sa 100% sigurnošću da ste u stan/kuću unijeli određeni predmet, no ne možete se sjetiti gdje ste ga ostavili. Također ste ubijeđeni, da nije pocijepan ili na bilo koji drugi način uništen, ili otuđen. Znači u kući je negdje skriven. Prvo uočite da ne znate gdje je taj predmet, ali da je neophodan(da ga želite imati) u ovom trenutku. Okrećete se oko svoje ose i zatim krećete da tražite kaotično. Prebacujete stvari, neuredno vraćate. Možda ste bili uredni još u prvom pokušaju da ga nađete, sad se već plašite, gubite strpljenje. U nekom trenutku ćete postati očajni i sjesti ćete… „predati ćete“ se. Ne znate gdje se nalazi i ne znate.

I tad ćete čuti jedan Glasić, koji kaže da potražite na određenom mjestu. Ma koliko vam bila luda ideja da je baš tu, zato što ste već gledali ili vam je nepojmljivo da ste tu ostavili, ustati ćete i pogledati. I pronaći ćete ga baš tu.

„Predmet“, koji tražite je Mir, Ljubav, Zdravlje, Mudrost, Znanje… I nađete ga upravo, kad odustanete, tj. kad ste dovoljno „slabi“ da se prepustite u ruke Svemiru.

Za ljude, koji vole mozgalice ima jedna druga vježba. Obično su u udžbenicima iz matematike na kraju knjge napisana rješenja. I krenete da uradite zadatak i uradite ga. Provjerite rješenje, nije rezultat dobar. To znači, da u sebi kao prepreku do željenog rezultata nosite neko uvjerenje, koje trebate otkloniti. Na nekom mjestu ste stavili zagradu, „-„ ili „+“ gdje ne treba. Dok ne otklonite tu prepreku u misaonom procesu, nećete dobiti željeni rezultat.

No, ono što najbrže dovodi do rješenja je gore pomenuto  prihvaćanje i puštanje. Zamislite da će se desiti najgori mogući scenarij i kažete da ga i takvoga prihvaćate. Koliko se olakšanje osjeti u sljedećem trenutku. To je nešto nevjerojatno. Upotrebiti ću jedan drastičan primjer, kako bi bolje objasnila. Zamislite, da vam neko može garantirati da ćete umrijeti od neke bolesti kroz nekoliko mjeseci, ili da vam daju dijagnozu za bolest, od koje možete umrijeti kroz nekoliko sedmica, a možete živjeti i narednih 30 godina. I vi jako želite živjeti. Ako se očajno trudite da preživite, nećete daleko odmaći. To je kao da očajno u noći pokušavate naći izlaz. Imate potencijala da upadnete u prvu provaliju ili rudarsko okno. Jednostavno trebate ili čak morate pustiti ono što ne možete kontrolirati. Ako treba da dođe smrt doći će, ne možete je spriječiti, uticati na nju, ali možete uticati na svoje dane, koji se nalaze prije „kraja“.

Nije u ljudskoj prirodi da se boji, već da živi. Niste došli ovdje da bi se sklupčali na zemlju i plakali zato što nešto ne ide po vašem planu, već da bi otkrili zašto ne ide. Da bi vidjeli bolji plan, koji se tako vješto krije ispred, dok tražite unaokolo.

Prihvatite, otvorite se za sve rasplete na vašem putu, no vi znate kojem težite. Dok se opirete šaljete energiju ka „lošem“ nizu događaja, stavljate na to fokus, koliko to jako odbijate, toliko to jako privlačite u vaš život.

Kad nemate što izgubiti zakoračite u „provaliju“ i put će se pojaviti. Samo vjerujte, ako ne vjerujete u tom času nećete ga vidjeti.

Napisala: Bojana Knežević
https://www.facebook.com/Journeyandbook
http://sumabambusa.blogspot.ba

Prethodna objava17.02. Osijek – Izbalansirajte svoju auru – Jednodnevni seminar
Slijedeća objavaNajljepše ljubavno pismo svih vremena: “Ti si predmet mojih želja i glavni razlog zbog kojeg postojim…”
Bojana Knežević
Bojana Knežević zaljubljenik u pisanje...piše duhovne priče, pjesme, putopise, bajke, priče o mjestima gdje se može dobro klopati i nezamislivo joj je da prodje jedan dan u kojem nije nešto napisala. Koliko voli pisati, govori najbolje činjenica da je ostavila iza sebe posao i zanimanje pravnika, da bi se bavila isključivo pisanjem. Voli da putuje, upoznaje neobične ljude, običaje i kulture, uči strane jezike i fotografiše. Životna joj je želja posjetiti Nepal i napisati knjigu fantastike, posvećeno njenim najmudrijim učiteljima - djeci.Bilo bi lijepo kad bi djelić svog unutrašnjeg Bića prenijela na vas, dok čitate tekstove proizašle iz Bojaninog pera..

OSTAVI KOMENTAR

Ostavite svoj komentar!
Please enter your name here