Često se pitamo kako to izgleda u stvarnosti. Primjerice, netko je ratoboran. Patanđali kaže da se radi o prošloživotnim iskustvima koja u ovom životu osobu tjeraju da aktualizira tu potrebu. Mnogi autori govore da je to ponovno stvaranje karme, odnosno svaka akcija stvara novu akciju i tako u nedogled, bilo da se radi o pozitivnim djelima ili o negativnim. Zato je potrebna yoga kako se akcije ne bi taložile u podsvijesnim spremnicima tzv. alaya. Ovdje dolazimo do glavnog problema, odnosno kako se nešto može taložiti ako ne postoji mogućnost taloženja ili spremnik u koji se spremaju takva iskustva?
Patańđali se ne bavi toliko razlozima koliko je usmjeren na uništavanje takvih spremnika i iskustava koja stvaraju patnju i pogrešno sagledavanje stvarnosti. Takvo vrhunsko iskustvo spaljivanja mentalnih obrtaja tzv. bidja, Patańđali zove nirbidja samadhi, odnosno samadhi bez klica. Ono što nitko od autora ne objašnjava jest zašto smo uhvaćeni u tu nesvjesnu struju ili planetarno djelovanje koje gotovo automatski tjera ljude da proživljavaju takva iskustva.
Ljudi u tim akcijama stvaraju novo astralno tijelo ili nesvjesno iz kojeg se rađa novi život i tako osoba razvija mentalnu, emocionalnu i fizičku razinu postojanja. Jung tvrdi da se analizom snova može vidjeti koliko je osoba napredovala u tom razvoju, odnosno koliko se oslobodila utjecaja nesvjesnog (klica ili planeta). Također, u jyotishu možemo utvrditi koliko je osoba osvijestila sve tri razine postojanja. Međutim ono što se, kao i Prometeju, postavlja svima nama pitanje zašto nas nitko nije pitao želimo li proživljavati takva iskustva? Ali ta iskustva dio su naše osobnosti i spomenuto nesvjesno, odnosno planeti predstavljaju nas, naše dijelove osobnosti, a sam čin osvještavanja zovemo transformacija.
Kako god okrenemo, kažu tekstovi da se čovjek ne treba pitati zašto smo postavljeni u takvu situaciju, već kako iz nje izaći. Stoga, činjenica je da smo primorani na transformaciju, ali da bi skratili taj put potrebno je obaviti dijagnostiku, odnosno vidjeti što je potrebno učiniti sada kako bi smanjili patnju. Kroz povijest, mnogi su krivo tumačili tu transformaciju, pa su tako bježali u askezu. Ashrami i samostani postali su domovi za mnoge koji su pobjegli od života, gdje se zaboravlja da ako smo mi mislima u svjetovnom, onda je takvo povlačenje bijeg od problema. Tako često možemo pronaći ljude u ashramima i samostanima koji su zaista mentalno razvijeni, ali emocionalno pate od neuroze ili lagane depresije. Stoga je bitno ispraviti povijesnu nepravdu, gdje se umjetno pretpostavlja da je duhovni život samo u Crkvama i samostanima, a da svjetovni život nema mnogo veze s duhovnošću (Sv. Augustin je rekao: ”Ljubi Boga i čini što hoćeš”). Zbog toga se služimo jyotishem i njegovom dijagnostikom, odnosno njegovom mogućnosti da čovjek shvati kako je biti vrtlar jednako duhovno kao i obavljanje svećeničkog poziva. U Indiji se to zove karma yoga, djelovanje bez vezivanje za rezultate djelovanja.
Nikola Žuvela, vedski-jyotish.net
