Karma je stvar vjerovanja?

0
231
Responsive text-52 horizontal

Kako možemo znati jesu li doktrine karme i reinkarnacije istinite? Je li to stvar vjere, paranormalne percepcije ili nečeg drugog? Mišljenja, o toj temi variraju. Karma spada u suptilni zakon prirode i zbog toga postoji toliki otpor njenom prihvaćanju u znanstvenim krugovima. Suvremena znanost analizira fizičke zakone mjerilima materijalističke koncepcije stvarnosti te odbacuje svaku pojavu u prirodi koja ih nadilazi.

U mnogim smo člancima već pružali vedsko objašnjenje ovog univerzalnog zakona pravde koji postoji u ovom svemiru. Prihvaćanje ovog fenomena zasigurno traži duboku spoznaju te bi razgovor između osobe koja prihvaća i one koja ne prihvaća zakon karme mogao izgledati ovako:

“Karma je samo stvar vjerovanja. Može li se dokazati!” – izjavljuje skeptik.
“Da, pomoću svjedočanstava onih koji posjeduju oči s kojima vide stvari koje se dešavaju na suptilnoj razini” – odgovora vedski mudrac.
“Postoji li ijedan učenik ovdje koji je stekao takav vid, tako da nam može ispričati o svojim iskustvima?” – ponovno upita skeptik.
“Mnogo je takvih ljudi ovdje” – odgovara mudrac, “ali oni ne bi željeli biti u središtu pažnje.”
“Poanta nije u tome da bi oni postali slavni. To bi samo zadovoljilo moju znatiželju o ovom subjektu.” – inzistira skeptik.
“Oni bi samo iznijeli svoje iskustvo i rekli što su vidjeli. Kako bi te to uvjerilo da oni govore istinu?” – upita mudrac.
“Bio bih zadovoljan s njihovim svjedočanstvima.” – odgovora skeptik.
“Tada, zašto ne vjeruješ mom svjedočanstvu?” – smijući se upita mudrac.

Kako možemo znati jesu li doktrine karme i reinkarnacije istinite? Neki kažu da je karma stvar vjerovanja i da se zapravo ne može dokazati, dok je drugi u skladu s vedskom tradicijom shvaćaju u duhu znanstvene teorije. Kada se uzme u obzir mogućnost ponovnog rođenja, fizička znanost i njene teorije postaju nerelevantne. Metodologija fizičkih znanosti počiva na mogućnosti korištenja fizičke energije. Ako u živim bićima postoji nešto više od fizičke energije, o čemu nam govori filozofija ponovnog rođenja, tada fizička znanost ne može biti posljednja riječ o tome što je, ili nije moguće kada su u pitanju živa bića.

Međutim ono s čime se mi susrećemo ovdje nije samo razlika između dvije realnosti postojanja, materijalne i duhovne, ili između tijela i duše. Situacija je mnogo kompleksnija od toga, jer Vede prepoznavaju nekoliko različitih razina ili razvoja u ljudskoj konstituciji: grubo tijelo, suptilno tijelo (lažni ego, um i inteligencija), te dušu koja je prekrivena svim ranije navedenim vrstama tijela i na taj način  zarobljena u neznanju o svojoj pravoj prirodi. Svako od tih tijela je suptilnije od prijašnjeg. Sada, važna stvar je da postoji međusobna interakcija između tih razina. Stoga fizičke discipline kao što su yoga položaji, upotrebljavaju se za pročišćenje kanala i chakri koji su zapravo dijelovi suptilnog tijela. Slično tome meditacija, koja je suptilna praksa, znanstveno je dokazana kao vrlo pozitivna za fizičko zdravije. Stoga ono što imamo kompleksniji je oblik tradicionalnog problema um-tijelo u Zapadnoj filozofiji. Ako um nije fizički, kako on surađuje s fizičkim mozgom i tijelom? Slično pitanje može se postaviti za inteligenciju i lažni ego.

Responsive text-52 horizontal

Znanstvena studija

Opće je poznata stvar da fizička realnost sadrži mnoge aspekte koji još nisu otkriveni, i druge za koje se pretpostavlja da postoje, ali se ne mogu dokazati klasičnim metodama npr. postojanje viših dimenzija i sl. Stoga djetinjasto je i preraenjeno tvrditi kako se živo biće sastoji samo od grubog tijela, samo zato što za sada ne možemo vidjeti ništa više. Značajna je poanta isto tako da postoje grane znanosti koje se bave stvarima koje nikada nisu viđene. Mnoge stvari koje moderna znanost stddira nikada nisu viđene direktno, ali su postavke za objašnjenje ponašanja drugih stvari. Neke stvari, poput crnih rupa, prihvaćaju se samo zato što proizlaze iz matematičkih proračuna gibanja planeta i zvijezda.

Nadalje, treba znati da su znanstveni instrumenti sada u stanju otkriti mnoge stvari koje inače nisu viđene našim fizičkim osjetilima. Rendgen, optički i radio teleskopi, mikroskopi, radari i sonari su samo neki instrumenti pomoću kojih je znanost nadišla ograničenja naših osjetila. Na njih možemo gledati kao na primjere ekstrasenzorne percepcije. Stoga ne bi trebalo biti ništa nelogično u pretpostavci da će se u budućnost i otkriti instrument koji će moći otkriti suptilno tijelo. Stoga ne postoji nijedan razlog koji bi tvrdio kako se teorija karme ne može studirati znanstveno. Na žalost, trenutačna situacija sada je prilično drugačija. Malo se ljudi bavi znanstvenim istraživanjem zakona karme, sumnjajući da takva stvar uopće postoji. Ipak još uvijek je moguće da znanost prihvati postavku o duši kako bi objasnila neke rezultate proizašle iz raznih eksperimentalnih istraživanja. Zapravo nekoliko neurologa (poput poznatog Sir Johna Ecclesa) vjeruje kako studiranje mozga podržava mogućnost postojanja nečeg višeg u “ja” od fizičkog mozga.

Responsive text-52 horizontal

PODIJELI
Prethodna objavaJednostavni napitak protiv nabujale kandide
Slijedeća objavaPrestanite što prije: Top 10 najgorih čestih navika koje ugrožavaju vaše mentalno zdravlje!
Krunoslav Đurđević
Krunoslav Đurđević (1962-2007) bio je propovjednik, predavač vedskoga znanja, urednik nekoliko časopisa iz područja alternative, Jyotish astrolog, kolumnist, glazbenik, pisac, scenarist… Napisao je nekoliko izrazito zapaženih knjiga: “Karma – univerzalni zakon pravde” (1997), “Reinkarnacija” (1997), “Vedska kozmologija” (1998), “Misterija stvarnosti i vremena” (1999), i “Reinkarnacija – mit ili zbilja” (2001). Bio je predsjednik i voditelj “Bhaktivedanta – Udruga za znanost i religiju”. Gostovao je u TV-emisijama poput “Latinice” i “Na rubu znanosti”.

OSTAVI KOMENTAR

Ostavite svoj komentar!
Please enter your name here