160×600 text-47 lijevo

Imam 44 godine. Kad bi me netko u nekom neformalnom razgovoru pitao koliko si star ili koliko imaš godina, ja bi mu to mogao reći. No, to nebi baš bilo točno. Puno točnije bi bilo kad bi mu reko da imam negdje između 15 i 25. Nagađam da se sad čitaoče smješkaš. A smješkaš se zato jer i ti imaš toliko. Svi imamo toliko godina. Po meni je to jasan znak da naša duša koja čuči u nama i gleda ovaj svijet i ljude s kojima se svaki dan odnosimo, ne poznaje koncept vremena. Ona je došla i sad živi ovaj život. Nešto nauči nešto možda baš i ne. To što ne nauči sad, će kasnije. Bu već, kak bi rekli Zagorci. Ima «vremena» kolko oćeš.

I tako sam ja u tih 44 (ili možda 444 ko bi znao) došo do nekih spoznaja. Možda nisam ja do njih došao, možda su one došle do mene. Neznam kako to funkcionira, šta kome ide. Ustvari smo se susreli negdje sa mojih tih ak ćemo brojat 35. Nisu sve odjednom. Ustvari u to doba su se samo otvorila neka vratašca i kroz njih tako odškrinuta se prolila zraka svjetlosti. Izgledalo je super pa sam zavirio nutra da vidim kakvih još lipih stvari tu ima. I tako zadnjih 8 godina one dolaze. Nekad nam ide bolje nekad lošije. Tak je valjda to uređeno u ovom životu. Znate kako imate dana kad bi najrađe da se niste ni rodili, a ima bogme i onih kad mislite da ako malo jače puhnete prema sjeveru da će se Medvednica pomaknut do Slovenije.

Dobro. I šta sad?

Spoznaje su tu, što s njima raditi. Primjeniti u svakodnevni život.

Svakodnevni život. Hahaha. Kako to zvuči. Kako to zvuči?

Svakodnevica je zen. Tak veli jedan moj stariji prijatelj. Stariji, čuj mene. A gore napiso da svi imamo 20. Jednom sam prao kupaonski prozor skvrčene kičme preko kade i u tom trenu sam se osjetio bliže Stvoritelju nego ikad. (jEL bI sE sTVORITELJ uVRIJEDIO dA mU nAPIŠEMO nAZIV mALIM sLOVOM?)

I tako, kaj smo ono o spoznajama – neke od njih su mi baš pomogle u životu. Neke su lakše primjenjive, a neke gotovo nemoguće. I kad sam vidio kako mi neke jako lijepo pomažu u životu odma mi je došo neki poriv da to objasnim i drugima. Znam! Pomoći ću i drugima u znak zahvalnosti što je ___________________ (upiši riječ po želji) pomoglo meni.

HEJ! ČOVJEČE OVO KAJ SAM JUČER SAZNAO JE LUUUUDOOOOOO!!!

E TO ĆE TI PROMIJENITI ŽIVOT. Gle moraš samo……… zzzzzzz, hrrrrrr, zzzzz (z-hr je onomatopeja sugovornika)

Tako je to bilo sa onih 35. Neki mudrac mi je kasnije prišapnuo da ne dijelim savjete okolo onome ko ih nije tražio. A nitko ih ne traži. Nakon nekih fijasaka (kako je množina od fijasko?) sam skužio da bi ga mogao poslušati tako da ne ispadam bedast okolo po svijetu. I tako sam nakon godinu-dvije počeo sve manje govoriti. U zadnje vrijeme kad krene neka tema kako je u životu ovo i ono bolje, kako je najbolje nekome pomoći, što raditi da bi se osjećali bolje, mlađe, mršavije i sretnije – šutim. I sad opet moram napraviti značajnu stanku u tekstu i pitati:

160×600 text-45 desno

A što je ispravnije u očima stvoritelja s malim s??? (tri(3) upitnika)

Govoriti svima što mislimo da je bolje za ovaj svijet ili se ne gurati u tuđi život bez pitanja?

Ovdje sad prekinite čitanje stisnite x u gornjem desnom kutu, pa u donjem lijevom shutdown.

U krevet, prespavat, slijedeći dan razmišljat, pa opet spavanac.

Ako ipak niste napravili ovo s x-om, onda slijedi vrhunac zapleta!!

Kršim savjet o savjetima.  (rečenica sama u svom redu. Značajno)

Evo, podijelit ću sa svima koji žele pročitati moju crticu iz života za koju mislim da je dobra i da nam koristi.

Dakle meni se vidi da je stvar jednostavna. U ovom životu imamo uloge koje igramo i zadatke koje moramo u tim ulogama izvršiti kako bi iz nastalih situacija naučili ono što još neznamo.

Gotovo.

Aj bok.

Hahahaha, zezam se, ima još.

U moru zadataka koje obavljamo u životu ima lakših i težih, učestalijih i rjeđih, manjih i većih. Naprimjer, jedan od zadataka je svaki dan oprati suđe. Sad se smijete. Onda recimo očistit mačkin wc jer po zimi neće van pa mora u mačji wc. Onda ima zadataka tipa kad imaš vjenčanje. Huh, to se dosta razlikuje od suđa i mačjeg wc-a. I to prođe. Onda živiš s njim. A zadatka brale, a!

I onda napokon ima onih o kojima se piše na nekom prosječnom internet portalu o «alternativnom» (hahahaha) načinu života.

Ja sam ih prozvao: sveti zadaci.

Zašto? Jer imaju prioritet. Oni su najvažniji. Svete zadatke moramo obavljati stalno, da ne kažem svakodnevno. Oni dođu nešto ko trajni nalog. Znači čak i kad si usred obavljanja nekog manje ili više trivijalnog životnog zadatka, ako ti uleti sveti zadatak, moraš ga odradit.

Poredak ne odražava važnost – pišem kak se sjetim:

  1. Poštivanje života
  2. Tjelovježba
  3. Zdrava prehrana
  4. Čišćenje
  5. Nuđenje pomoći
  6. Dijeljenje znanja
  7. Izbjegavanje ljutnje
  8. Opraštanje
  9. Održavanje balansa

Evo i dodatnih opisa:

  1. Mislim da bismo se trebali truditi ne ubijati bezrazložno. Razložno ubijanje je recimo ako vas napada komarac, u samoobrani ga imate pravo ubiti. Ili npr. iščupati biljku koja vašoj povrtnici, koja će vas nahraniti krade sunce i vodu. Sve ostalo bi manje više bilo bezrazložno. Ubiti životinju za hranu je dopušteno samo ako nema dovoljno druge dostupne hrane da bi preživjeli. Da li o tome u današnje doba treba još nešto reći?
  2. Prva hrana našeg tijela nije voda nego kisik. Stanicama treba svaki dan dopremiti puno kisika. To se odlično postiče tjelovježbom. Fora je u tome da se zadišete ful jako tako da uđe puno kisika. Dignete puls bar na 140 da krv učinkovito taj kisik odnese do mozga i mišića. Stanice mozga obožavaju kisik. Prema mom iskustvu dovoljno je pola sata dnevno brzog hoda ili svaki drugi dan ako ćete trčati ili biciklijati. Naravno da prolaze i nogač i košarica ili tak nekaj, samo oprezno ak nisu još ojačane tetive na zglobovima.
  3. O ovome je sve već napisano. Moje iskustvo: najbolje: voda, sve voće, sve povrće, škrob bez glutena (krumpir riža, heljda, žganci, zob). najgore: kemikalije koje omogućuju hrani da stoji na policama, šećer
  4. Misli se na untarnje i vanjsko. Unutarnje se već manje više rješava sa 2 i 3. Post iliti gladovanje donosi ogromne dobrobiti. Sukladno nagradi koju nudi je toliko teško. A vanjsko – kuća, auto, radno mjesto. Ono – usisavač i mokra krpa, pa na koljena. Vježbanje poniznosti. Kad hodamo ulicom kupimo papire i nosimo ih do prve kante pritom ne osuđujući bacača. Oprostimo mu jer nezna što čini. Mi znamo.
  5. Kad vidiš da nekom crkne auto i on sjedi nutra i vergla. Prilaziš i misliš kak ćeš sad ispast faca pred nježnim cvijetićem u nevolji, a ono nutra neobrijani mrgalj. Svejedno mu ponudiš guranje. Taj dan si odradio broj 2 samo tako. Dok guraš razmišljaš o svojim stanicama koje veselo guguću pod mlazom svježeg zraka koji ih plavi. U pozadini mozga svira tema iz rokija 1 kad se popne na stepenice. Hm, ovaj primjer je više za muške. No, princip je isti, sve su ostalo nijanse.
  6. Znaš trik kako u wordu dobiti nestašne redove koji skaču posvuda baš kako ti želiš, ili kako u excelu umjesto ponavljanje iste radnje 487 puta riješiš to jednim potezom? Čim te neko pita ( a možeš mu pokazati ako te i ne pita jer to nije soljenje pameti, nego stvarno olakšavanje rada) pokažeš mu to i ubaciš nešto pride jer znamo jedan od glavnih postulata života – ŠTO DAŠ TO I DOBIJEŠ. (ovo je moralo ić velikim slovima).
  7. Nema smisla se ljutiti. To je čisto gubljenje vremena. Dođe netko i učini nešto što te ljuti. To ustvari samo tvoje emocije lamaću. A i sjeti se šire slike opisane u rečenici «U ovom životu imamo uloge…». Netko će reći da nije dobro emocije potiskivati u sebi jer se onda razboliš. Pa kad bi ih zbilja potiskivao i tamo ostavio vjerojatno i bi, no trik je u tome da je kontejner u koji se spremaju potisnute emocije direktno povezan sa znojnim žlijezdama. Znači opet famozna točka 2. Uzmeš emociju (ljutnju) i zavežeš ju. Miiiir. Čuješ kako škripi špaga kojom je vežeš. I onda dok guraš onoga u autu kroz usta je u žestokom izdahu pustiš van. Biž’ ća! kak bi rekli Dalmatinci.
  8. Nebi se ovdje miješao u «velike» stvari. To ni ja nisam još savladao. Mislim na male – svakodnevne. Iako nije svakodnevno, primjer: Ideš na more po 33°c i gmižeš po autoputu 33km/h. Po zaustavnoj traci ide ekipa. Oni jednakiji. Dok oni to rade nemaju pojma da si nabijaju karmički dug koji će ionako morati kad tad vratiti. Ti im odma oprostiš jer ti upravo tim čekanjem rješavaš neke svoje stare. Koliko si ustvari ispred njih! Mislima odlutaš na prizor kako gledaš zalazak sunca sa velikog kamena pored mora dok ti lahor miluje lice. U pozadini mozga svira ‘More’ od Meri Cetinić.
  9. Veli moj šogor «kaj je previše nije dobro ni s kruhom». Legendarno!

Iako ću kao autor teksta ostati anoniman, mogu priznati da sam vaga u horoskopu, pa nemogu dovoljno naglasiti koliko je meni važan balans svega u životu. Najbolje se osjećam kad u danu radim raznolike radnje (3r) =  spavanje –  rad – hranjenje – odmor – vježba – ljenčarenje – čišćenje – kontemplacija.

Ostajte zdravo i sretno!

Anonimni autor

300×250 centar text-39
Podudarni sadržaj
PODIJELI
Prethodna objavaKako odgonetnuti poruke karme?
Slijedeća objavaLjudi koji godinama svojevoljno ne jedu i ne piju: Ovaj čovjek je najpoznatiji bretarijanac danas
Atma

Učinite od svog života ono najbolje što on može biti – nevjerojatno iskustvo, ispunjenje i putovanje. Stvorite ravnotežu tijela, uma i duše – budite svoji, živite slobodno, njegujte znanje, cijenite iskustvo, volite i budite sretni…

2 KOMENTARA

  1. ….lijep rezime neizbježnosti na putu osobnog razvoja. Predlozila bih jos redovitu duhovnu praksu u skladu s vlastitim afinitetima. Za mene je to eliksir, utkan u sve na što nas, anonimni autore, podsječaš. Hvala ti!
    Ana

OSTAVI KOMENTAR

Ostavite svoj komentar!
Please enter your name here