I dok društvenim mrežama gospodare statusi majki koje su se oslobodile okova održavanja kućanstva radi vremena koje provode sa svojim mališanima, blogerica Erin Parsons osjetila je potrebu da kaže što ona misli o tome. Ovo je njezina priča …
“Stalno možemo čuti stavove poput: nered u kući čini sretan dom; prljava kuća je znak da su djeca voljena; gdje je lom, tu si i uspomene; čista kuća je znak dosadne domaćice …
Svaki put kad čujem neku takvu tvrdnju ja se iznerviram. Ja sam pedantna, možda i previše. Moja djeca su navikla na buku pa mogu i spavati dok ja usisavam. Navikli su pokupiti sve njihove igračke prije nego što izađemo iz kuće. Oni žive u čistoj i urednoj kući. I to je i dalje dom! Oni su sretni. I u tom domu nastaju lijepe uspomene. Radozali su i pametni. A ja sam zabavna osoba!
Nisam savršena osoba i nisam u svakom trenutku zabavna, ali sam uvijek najbolja majka. Svi imamo različit pristup životu i roditeljstvu. Naš način života ne utječe na sreću i ljubav u domu. Sreća je zarazna – počinje od jedne osobe.
Moj djed je uvijek govorio: “Kada mama nije sretna, nitko nije sretan.”
Pametan čovjek, a ta izjava je zaista istinita. Za mene je sreća slaganje začina po abecednom redu, pod bez mrvica, svaka stvar na svom mjestu.
Sretna sam kada su igračke lijepo složene i kada kućom vlada miris svježine.
Kada je toalet čist, ja sam sretna i raspoložena da se igram sa svojom djecom.
Mi stalno pravimo nered. Lego kocke su razbacane, kao i automobili i bojice. Mi pravimo kolačiće sa šarenim perlicama. Na stoliću u dnevnoj sobi su zalijepljene sličice, a gostima kažem da smo u fazi pravljenja mozaika.
Život je lijep. Mi se igramo. Mi čistimo i sređujemo lom. Moja djeca ne mogu biti sretnija.
Poruka za mame koje nisu opterećene sređivanjem – ne brinite. Zovite to karmom ili kako god, moja dvogodišnja kćer je vjerojatno najneurednije dijete na planeti. Ja se trudim najbolje što mogu odgajati dijete čija je priroda tako različita od moje. Ona je takva kakva jest. A ja sam opterećena sređivanjem. Moja djeca će naučiti živjeti s osobom kakva sam ja, a ja s njima kakvi jesu.
Ja sam uvijek bila ovakva, čak i kad sam bila dijete. Sređivanje sobe mi je bila igra i tako sam nagovarala najbolju prijateljicu da mi pomogne i igra se sa mnom. I ona je pristajala! E to je prijateljstvo!
Mnogo je savjeta tipa – kada se dijete rodi, oprostite se od čiste kuće i pustite u svoj život nered i kaos.
Ja sam tad pomislila: “Prihvaćam izazov!” Pokazat svima da to ne mora biti tako. I uspjela sam.
Ja uvijek čistim nešto. I djeca mi stalno prave nove obveze. Evo, na primjer, jutros je moja dvogodišnjakinja stavila ruku u moju kavu. Sve je bilo isprskano. Ne brinite, kava je bila hladna. I da, popila sam je – i dalje je bila ukusna.
Ispričavam se mamama koje nisu opterećene čišćenjem, ali i mi smo sretni. I mi smo blesavi i zabavni. I mi stalno stvaramo uspomene.
Pretpostavljam da prljavi podovi i kaos u kući nisu razlog zbog kojeg su djeca sretna. Sreća se ne mjeri veličinom gomile opranog rublja, a lijepe uspomene nisu posljedica pretrpanih ladica.
Možda bi trebalo preimenovati popularne statuse u “U neurednoj ili sređenoj kući naša djeca žive svoje snove”, jer baš kao i u neurednim kućama, naš čist dom je zabavan, pun ljubavi i lijepih uspomena.
I ima čist wc!”
