Ljekovite začinske biljke koje samoniklo rastu u Hrvatskoj

0
888

Neki predstavnici skupine ljekovitih i začinskih biljaka rastu samoniklo u našoj flori, ali većina njih uzgaja se u povrtnjacima. Istaknuta su ljekovita svojstva komorača (Foeniculum vulgare), ružmarina (Rosmarinus officinalis), koji su samoniklo rašireni u mediteranskom području Hrvatske, te vrste rodova majčina dušica (Thymus sp.) i metvica (Mentha sp.), koje su raširene u primorskim i kontinentalnim dijelovima Hrvatske.

Navedene biljne vrste, osim poznatih ljekovitih svojstava, upotrebljavaju se i kao začinske. U ovom članku izdvojili smo neke biljke koje autohtono rastu u našoj flori, a imaju široku primjenu kao ljekovite i začinske.

Pri opisu ljekovitih i začinskih biljaka ne možemo mimoići veliku skupinu koja je poznata diljem svijeta po svojim ljekovitim i začinskim svojstvima, ali ne rastu autohtono, odnosno samoniklo kod nas. Te su vrste na naše prostore unesene iz drugih dijelova naše zemlje. Uzgajaju se u vrtovima i povrtnjacima diljem svijeta. U opisu svake biljke navedene skupine, osim ljekovitih i začinskih svojstava, posebni naglasak dat je na područje s kojeg je biljka prenijeta u kulturu.

Kim (Carum carvi L.)

kimKim je česta vrsta u flornom sastavu livadne vegetacije na području Like i Gorskog kotara.

To je dvogodišnja biljka s vertikalno razvijenim korjenom. Stabljika je visine od 60 do 100 cm i u gornjem je dijelu najčešće razgranata. Listovi su dvostruko ili trostruko perasto razdijeljeni. Donji listovi su na dršku sa 6 do 12 sjedećih režnjeva, a gornji listovi stabljike su sjedeći. Cvjetovi su bijeli, ponekad crvenkasti, skupljeni u 5 do 16 zrakastom štitcu. Plod je duguljast oko 4 do 5 mm dug, a u udubljenjima između rebara ploda smješteni su uljni kanali.

Ljekovite i aromatične tvari nalaze se u plodovima i u korjenu biljke. Od ljekovitih tvari u plodovima se nalaze različite količine eteričnog ulja, zatim šećer, škrob, masna ulja i mineralne tvari.

Kim je kao ljekovita i aromatična biljka u pučkoj medicini poznat već u prethistorijsko doba. Isto tako u narodu i danas ima vrlo široku primjenu u liječenju ljudi i životinja. Koristi se kao čaj. Upotrebljava se kod spremanja likera i vina. Koristi se za ublažavanje tegoba i liječenje različitih bolesti.

Kao biljka ugodne arome, mirisa i okusa koristi se kao začin pri pripremanju različitih salata, jela, kolača i kruha, kojima daje pikantan okus i arome.

Hren (Armoracia lapathifolia Gilib)

hrenHren je autohtona vrsta jugoistočne Europe i zapadne Azije. Iz tih krajeva raširila se u uzgoju na cijelu Europu i ostale kontinente.

To je višegodišnja biljka s jako razvijenim korjenom. Iz takvoga korijena raste jedna ili više uspravnih stabljika, visine i do preko 100 cm. Stabljika je izbrazdana, bridasta, šuplja i u gornjem dijelu razgranata. Prizemni listovi su izduženi, jajasti, veliki 20 do 40 (100) cm, na dugoj peteljci. U gornjem dijelu stabljike u vrijeme razvoja cvjetova pojavljuju se mali, sjedeći, perasto razdijeljeni listovi lancetastog oblika. Cvatovi su dugi i nose velik broj malih, bijelih cvijetova.

Ljekovite i djelotvorne tvari pohranjene su u korijenu biljke. Koriste se najčešće u svježem stanju. Korijen se u jesen može pospremiti u podrumima, u vlažnom pijesku. U novije vrijeme za uporabu tijekom godine sprema se i na drugačiji način.

Od ljekovitih i djelotvornih tvari u biljci se nalazi glikozid sinigrin. Korijen hrena sadrži i jaka eterična ulja, koja kod ribanja izazivaju suzenje i kihanje. Osim navedenoga, korijen hrena sadrži i niz drugih tvari, kao što su: aspargin, arginin, glutamin, aloksurne baze, oksidaze, peroksidaze, sumpor, spojeve sumpora, kalija i vitamin C.

Kao ljekovita biljka hren ima vrlo široku primjenu. Pospješuje izlučivanje mokraće, brzo smanjuje upalu mjehura, smiruje upalu debelog crijeva, uklanja kašalj. Bogatstvo vitamina C smiruje skorbut. U pučkoj medicini ima vrlo široku primjenu, bilo kuhan u vodi ili svježe nariban.

Osim ljekovitog djelovanja korijen hrena je poznat i kao kuhinjski začin. Koristi se kod pripremanja različitih umaka, kao prilog i sl.

Korjen hrena upotrebljava se i kod pripremanja različitih kozmetičkih preparata, koji služe za ukljanjanje kožnih prištića, sunčanih pjega i jetrenih mrlja na koži.

Kapar (Capparis spinosa L.)

kaparKapar je u nas jedina biljna vrsta iz porodice kaprica (Capparidaceae) koja samonikla raste u flori Hrvatske, i to u njezinom južnom eumediteranskom dijelu. Većina vrsta iz te porodice rasprostranjena je pretežno u tropskom i subtropskom području.

To je grmolika biljka, golih, ponešto mesnatih okruglastih listova, koji su na stabljici smješteni nasuprotno u pazušcu palistića. Listovi su često preobraženi u kukaste trnove. Cvijetovi su veliki, građeni od 4 latice i isto toliko lapova, bijele su ili svijetlo ljubičaste boje. Razvijaju se pojedinačno na stapkama u pazušcu listova. Plod je ovalna boba.

Ljekovite i djelotvorne tvari nalaze se u cvjetnim pupovima, cvijetovima i plodovima biljke. To su eterična ulja, pektinske tvari, saponini i smole.

Cvjetni pupovi biljke spremaju se u ocat i služe kao omiljeni začin. Isto tako kao začin koriste se i mljeveni plodovi kapra.

Celer

celerCeler u prirodi raste na vlažnim livadama i močvarnim mjestima, uz rubove bara i izvorišta. Dobro podnosi zaslanjena i vapnena staništa. U ljekovite svrhe i u domačinstvu koristi se samo celer koji se uzgaja u vrtovima. U pučkoj medicini postoji vjerovanje da celer koji raste u prirodi – “divlje rastući celer”, nema ljekovita djelovanja. Čak se sumnja da je i otrovan.

To je dvogodišnja, zeljasta biljka. Celer uzgojen u kulturi ima izrazito mesnati, vretenasti ili gomoljasto odebljali korijen. Stabljika je uspravna, visine 30 do 100 cm, izrazito rebrasta, često u sredini šuplja i u gornjem dijelu razgranata. Listovi su sjajni i tamnozelene boje. Donji listovi stabljike su na dugim dršcima, trostruko duboko razdjeljeni, a gornji skoro sjedeći. Veliki broj malih bijelih ili sivobijelih cvjetova skupljeno je u štitastom cvatu, koji je bogato razgranjen.

Cijela biljka ima poseban okus i aromatičan miris, a naročito listovi i korijen. Ljekovite i aromatične tvari nalaze se u korijenu, stabljici i listovima. To su alakloid apiin, eterična ulja, asparagin, holin, te elementi kalij, natrij, klor i vitamini A, B, C i E.

U ljekovite svrhe koristi se svježi sok iz listova, a iz korjena dobiva se žučkasto ulje. Sok i ulje u pučkoj se medicini upotrebljavaju za liječenje različitih bolesti. Ipak najširu primjenu ima celer kao začinska biljka, za pripremanje različitih jela i juha, kao i za njihovo ukrašavanje.

U povijesti i mitologiji celeru su pridavana različita značenja, od simbola ljepote i veselja (doba Homera), simbola suza i žalosti, kao najobljubljenije cvjeće za groblje (stari Grci), simbol smrti (stari Rimljani). Oko dva stoljeća kasnije Rimljani su celerom ovjenčavali glave pobjednika i uzdignuli ga na simbol pobjedničkog slavlja.

Kopar (Anethum graveolens L.)

koparKopar je biljka porijeklom iz jugoistočne Azije, ali se u kulturi uzgaja u južnim dijelovima Europe. Ponegdje je pobjegla iz kulture.

To je jednogodišnja biljka s tanikm, vretenastim korjenom. Stabiljka je uspravna, okrugla, izbrazdana, šuplja, visine i do 120 cm. Listovi su od 3 do 4 puta perasto razdijeljeni. Donji listovi stabiljke imaju šuplje peteljke, a gornji su sjedeći. Na vrhu stabiljke nalaze se sitni cvjetovi, izrazito žute boje, skupljeni u velikom štitcu, koji ima i preko 30 zraka. Najveća koncentracija ljekovitih i aromatičnih tvari nalaze se u plodovima biljke, ali ima ih i u listovima i cjetovima. Sve djelotvorne i ljekovite tvari u biljci nisu ni do danas u potpunosti istražene. Do sada je poznato djelovanje eteričnih ulja koja sadrže veliki postotak (5o do 6o%) karvana.

Kao ljekovita biljka u pučkoj medicini koristi se za pripremanje napitaka i čajeva s vodom ili vinom, koji imaju mnogostruko ljekovito djelovanje.

Kao začinska biljka najviše se koristi kod konzerviranja povrća, kojem daje posebnu aromu.

Bosiljak (Ocimum basilicum L.)

bosiljakPradomovina bosiljka ja Indija. Davno, već pred oko 5500 godina poznavali su ga Egipćani, o čemu govore ostaci biljaka pronađeni u grobnicama piramida iz toga razdoblja. Bosiljak je poznata i cijenjena ljekovita i začinska biljka već u starom Rimu u doba vladavine Julije Cezara. Prema nekim starim zapisima na prostoru srednje Europe prenijeli su ga monasi u 12. stoljeću. Na novim prostorima vrsta se udomaćila i uzgaja se u vrtovima. U južnim dijelovima Europe ponegdje se može naći i izvan vrtova. Za uzgoj bosiljka potrebna su gnojena tla bogata humusom, te sunčana i od vjetra zaštićena staništa. Biljka je naročito osjetljiva na niske temperature, a ne podnosi ni zalijevanje hladnom vodom.

To je jednogodišnja biljka sa stabiljkom visine 40 do 60 cm, koja je često bogato razgranjena. Listovi su jajolikog oblika na dugim peteljkama. Cvijetovi se razvijaju u velikom broju u gornjem dijelu stabiljke. Višebojni su, bijeli, ružičasti ili purpurni. Cijela biljka ima ugodan miris i aromu.

Dosada utrvđene ljekovite i djelotvorne tvari su: eterična ulja, cineol metil-kalvikol, tinol lineol, kamfor, jedan glikozid i kiseli saponin, kao i niz drugih još nedovoljno istraženih tvari.

Bosiljak u pučkoh medicini ima vrlo široku primjenu kod liječenja ljudi i životinja. Primjenjuje se kod liječenja upala (želuca, crijeva), kod hripavca, početnih stanja tuberkoloze, kod bolesti mokraćnih organa (bubrega, mjehura). Najčešće se primjenjuje u obliku čajeva.

Bosiljak je omiljena kuhinjska mirodija. Svježe narezani listovi dodaju se juhama i drugim jelima. Radi specifičnog mirisa i okusa dodaje se i pri konzerviranju povrća.

Mažuran (Majorana hortensis Moench)

mazuranMažuran je vrsta koja je prvobitno bila raširena na prostorima sjeverne Afrike, a kasnije se proširila na ostali dio Sredozemlja i na južnu Europu. Uzgaja se u povrtnjacima, na dobro gnojenoj zemlji. Vrsta je osjetljiva na hladnoću, naročito mrazeve.

To je najčešće jednogodišnja biljka s bogato razgranjenom stabiljkom, visine 20 do 40 cm. Na području Sredozemlja, naročito u njegovom toplijem dijelu biljka živi dvije i više godina. Listovi mažurana su mali, eliptični i sivo pustenasti, na kratkoj peteljci. Cvijetovi se razvijaju u sastavljenim metličastim svatovima koji imaju izgled četverorednih klasova. Svjetovi su bijeli ili blijedocrveni, samo ponekad grimiznocrveni.

Biljka je vrlo aromatična, mirisava i s nešto gorkog okusa. Od ljekovitih i djelotvornih tvari biljka sadrži eterična ulja, terpine, terpinole, seskviterpene, kamfor, gorke tvari, tanin i mineralne soli.

U pučkoj medicini mažuran je vrlo obljubljena biljka i ima široku primjenu. Koristi se kao sredstvo protiv svih vrsta grčeva, zatim kod liječenja glavobolje, migrene, neuroza. Upotrebljava se kod spremanja masti,eteričnih ulja i čajeva. Kao začin dodaje se nekim jelima kojima daje posebno pikantan okus.

avadhuta.hr

PODIJELI
Prethodna objavaMjesto na kojem duše dolaze zaboraviti Boga
Slijedeća objavaVeganski Sushi
Atma
Učinite od svog života ono najbolje što on može biti - nevjerojatno iskustvo, ispunjenje i putovanje. Stvorite ravnotežu tijela, uma i duše - budite svoji, živite slobodno, njegujte znanje, cijenite iskustvo, volite i budite sretni...

OSTAVI KOMENTAR

Ostavite svoj komentar!
Please enter your name here