Ljubav prema sebi daje nam osjećaj Doma. Osjećaj zagrljenosti, zaštićenosti i ušuškanosti u toplo gnijezdo. Kad sebe volimo tada možemo lako prolaziti i kroz nepovoljne okolnosti i kroz sve izazove s kojima se suočavamo mnogo lakše i brže.

Trebamo prevladati potrebu da budemo voljeni. Savladati težnju da ljubav očajnički tražimo svuda okolo. Da trčimo za njom. Jer što više trčimo, ona će se nam sve više izmicati…

Dosada smo ljubav tražili na pogrešnim mjestima. Kod pogrešnih ljudi.  Dakle, izvan sebe.

A sada je vrijeme da ljubav pronađemo unutar sebe. Gdje je uvijek i bila. Samo je čekala da na nju obratimo pažnju. Da maknemo pogled s drugih i pogledamo u sebe. Čekala je da je prestanemo tražiti izvan sebe. Da shvatimo da je u nama Izvor sve ljubavi koju smo trebali tokom života. Za kojom smo čeznuli. I u toj potrazi smo svoje čežnje projicirali na druge. A oni su bili samo ogledala koja su nam pokazivala što je u nama ostalo neiscjeljeno.

Sada je vrijeme da  prestanemo tražiti svoje “druge polovine” i bezuvjetnu ljubav izvan nas.

Spoznajmo da smo već svojim rođenjem mi sami potpuni i cjeloviti. I da nam ne “treba” nitko drugi da nas učini kompletnim, već  je dovoljno da nas prihvati u potpunosti. Baš takve kakvi jesmo. A da bi nas drugi prihvatili takve kakve jesmo moramo najprije sami sebe da prihvatimo baš ovakve kakvi jesmo. Nesavršene, ali prekrasne u svojoj nesavršenosti.

Zato prije svega, zapitajmo se – da li smo mi sami sebe prihvatili  u potpunosti?

Volimo li sebe bezuvjetno?

Bezuvjetno voljeti znači da te volim i kad pogriješiš. Volim te i kad me ne poslušaš. Volim te i kad ne ispunjavaš moja očekivanja. Volim te radi tebe same. Volim te radi toga što jesi.

Da li ikada kažemo sebi: „Zadovoljna sam s tobom. Baš sad.  Baš kakva jesi. I ne tražim od tebe da nešto napraviš, pa ću te tek onda voljeti. Ne tražim od tebe da nešto ostvariš, da nešto veliko postigneš.  Volim te upravo ovakvu kakva si sada. Nesavršenu.“

I ako nismo do sada, nema veze. Oprostimo sebi. To je zato jer nas nitko nije naučio bezuvjetnoj ljubavi. Stoga smo tražili ljubav na krivim mjestima, izvan sebe. Ali nikad nije kasno za promjenu.

Nikad nije kasno da naučimo kako da se vratimo sebi. Kući.  U svoje srce. Jer tu je naš pravi dom.

Jer samo mi sami možemo dati sebi sve ono što nam je nedostajalo i sve ono što smo tražili na drugim mjestima. I samo mi možemo iscijeliti svoje emocionalne rane i povrede.

Kako? –  ljubavlju prema sebi.

Ivana Bezina Shanti

https://www.facebook.com/groups/463315740501517/?ref=bookmarks