Da sam meteorolog nikad se ne bih usudio prognozirati kišu da ne uništim one ljubavi koje se samo uz iznenadne kišne kapi rađaju.

U proljeće ću te zavoljeti/ Čekat ćemo da prestane kiša/ Ispod krošnje/ Ili u sobi/ S cvijećem i s mirisom kiše…

Volio sam biti sam za kiše/ Pisati na staklu/ Magloviti kraj narisati/ Pisati pa izbrisati…/Zatim, dok je sipilo sve tiše/ Sjećao sam se davnih kiša/ Šapata nevinih ljubavi/ Lukova, dvoraca od prstiju/ U kiši…

Započeh, dakle, s kišom. Apoteoza srebrnkastoj udarnosti rasprskavajućih kapljičastih strjelica koje s pjenastih nebeskih obrva kuckaju po našim brižnim tjemenima? Esej o kiši? Znanstvena analiza jednog od najstarijih prirodnih fenomena? Ništa od toga. Koreliram s naslovom. I kao što kiša kadšto gadno eksperimentira sa živim i neživim bićima, tako ću se i ja upustiti u superrizični eksperiment kontrahiranja, rafiniranja, propulziranja mojih kroz njegove, i njegovih kroz moje, riječi, misli, razmatranja koje su ponekad sama esencija kiše.

Jer on je nadaleko poznati neznanac, pjesnik juga i južine, davna i davnine, poduže već upokojen u vječnosti koju je onepokojavao, i što bi sad vrijedilo da vam kažem njegovo ime? Uvrijedio bih sve druge riječi koje su njegov samozatajni omen i nomen i nadnadimak nadimka, stoga ga ne ću izreći. Ako ću, kažem, bacati njegovo biserje pred bilo koje neoprezne noge oprostit će mi, ali i uz omčin rizik ispreplitat ću se s njim elementarno uz dopuštenje njegovog zapuštenog grobka negdje na dalekom, velikom Jugu…

Jesam li negdje već spomenuo ratove koji nas dijele? Nisam. Da, obojica smo prošli te krvave koloplete živaca i crijeva. On onaj, ja ovaj. On onako, ja ovako. “A može li se ljubiti u ratu?”, pitamo obojica ili samo jedan od nas. Možda može ovako: Blaženi koji i u ratu ljube, a ne slute, oni ljube puninom još nedogođenog, oni drugi ljube prazninom, kod njih se već sve zavrtjelo i odvrtjelo; da je svim takvim ljubavima oduzeti te prazne dane, ostali bi opet prazni dani, jer ljubav voli da je se moli, a ovi je nimalo ne mole – tà kako će istovremeno moliti svoju slutnju i svoju ljubav, još da se rat moli, onda bi cijele dane proveli u molitvi, a nijednog trena u ljubavi, kakva bi to onda ljubav bila?

Nismo samo nas dvojica hodali po jugu, to su činili i drugi, poznatiji od nas. Jednom je po našem bliskom jugu koračao jedan vrlo ugledni engleski književnik. U pratnji koja ga je okruživala, dok je razgledavao starine i znamenitosti, ja ili on smo se nalazili među posljednjima od stare svite. Promatrajući zvonike katedrala, ugledni gost zapita prisutne: “Kolika im je visina?” Gradonačelnik smjesta odgovori: “Trideset i dva metra.” “A dubina?” Ja ili on tada priskočimo do starca u kaftanu, koji je naslonjen na suncobran strpljivo čekao odgovor, pa reknemo mirno na lošem francuskom, koji je podsjećao na katalanski: “Neu cents ans, devetsto godina, ali ta i ta banovina to nikako ne će shvatiti.” On nas pogleda kroz guste obrve koje su mu djelomično skrivale oči, pa reče: “Vrlo sam zadovoljan Vašim odgovorom. Okej.”

I na kraju ovog kratkog, ali ništa manje snažnog, ništa manje smislenog preplitanja, priupitao sam ga koliko smo nas dvojica stvarno odijeljeni? A koliko svemira su odijeljeni oni što se, rame uz rame, jedni bore za goli život, a drugi životare jer im je ta borba, cjelovita zbog veličanstvene pomirenosti onih što se bore, uskraćena?

On mi odgovori glasom kojeg jedva da sam prepoznao. No, ja sam bio zadovoljan jer: Samo jedan glas koji je došao iz tko zna kakve daljine ponekad me podsjeća da postojim u svijetu koji možda ne postoji.

 

Autor: Zlatko Tomić

[author] [author_image timthumb=’on’]http://atma.hr/wp-content/uploads/2012/10/Zlatko-Tomić1.jpg[/author_image] [author_info]Zlatko Tomić, književnik, što objavljenih što neobjavljenih ima preko deset knjiga, autor psihološko-povijesnih romana, zbirki aforizama, drama, eseja, ali sebe nadasve prepoznaje po humanističko-etičkom ispisu te sociološko-povijesno-psihološkim i filozofskim inklinacijama u umjetnosti. Kultura življenja, duhovnost i nadduhovnost, filozofija religije, tolerantnost spram svih oblika alternativnosti moderniteta svakidašnje su mu preokupacije, nadasve cijeni čistu, iskrenu, istinsku misao, razmišljajnost oživotvorenja i obogotvorenja u najširem smislu tih riječi, transcedentnu u svojoj krajnjoj smislenosti. Javljat će se poučnim pričama, iskričavim esejima, poetsko-filozofskim minijaturama, humoreskama. Najveća mu je nagrada ako, čitajući ga, makar i uzgred, dočitate ponajprije sebe, spoznate vlastiti alter-ego kao sukreatora svog božanskog Jastva.[/author_info] [/author]

Podudarni sadržaj

Prethodna objavaPet osnovnih Vastu principa
Slijedeća objavaOsnove numerologije
Atma
Učinite od svog života ono najbolje što on može biti - nevjerojatno iskustvo, ispunjenje i putovanje. Stvorite ravnotežu tijela, uma i duše - budite svoji, živite slobodno, njegujte znanje, cijenite iskustvo, volite i budite sretni...

OSTAVI KOMENTAR

Ostavite svoj komentar!
Please enter your name here