Noćne more su mnogo poznatije od noćnih strahova (terori), zato što se onih prvih dobro sjećamo, a ovih drugih najčešće ne. I more i strahovi uključuju uznemirujuće vizualne prizore u snu, no strahovi ne izazivaju potpuno buđenje i događaju se bliže početku spavanja, dok nas noćne more u pravilu razbuđuju i pogađaju nas potkraj spavanja, pred jutro.

Responsive text-52 horizontal



Noćne more se čine vrlo realističnima i uključuju emocije kao što su tjeskoba, strah ili užas. Radnja ili sadržaj noćne more uglavnom podrazumijevaju neku opasnost po sanjača ili naprosto odiše depresivnim ozračjem. Sanjač je odmah nakon buđenja obično u stanju prisjetiti se detalja sna, zbog čega ga dugo prate strah ili tjeskoba.

S vremena na vrijeme, gotovo svi iskusimo užasne snove zbog kojih se probudimo znojni, prestravljeni, uplakani, a ponekad čak pokušavamo doći do daha jer su nas noćne more doslovno gušile. Padanje, utapanje, bježanje, zastrašujući predmeti, životinje, kao i ljudi sa užasnim ličnostima su jako česta pojava u snovima većine ljudi.

Ukoliko ste jedan/a od onih kojima se noćne more povremeno javljaju, nemate razloga za brigu, jer niste pod utjecajem neke fiziološke ili psihološke bolesti. Ipak, ukoliko vam se noćne more javljaju često ili gotovo svaku noć, vrijeme je da se posavjetujete sa stručnjakom jer vam vaša podsvijest možda pokušava skrenuti pažnju na problem koji (možda) imate.

Zašto se događaju?

Psihoterapeut Jeffrey Sumber, koji je studirao globalnu mitologiju snova na Harvard Sveučilištu, kao i Jungovo tumačenje snova u Jung institutu u Zurichu, objašnjava:

“Noćne more sugeriraju na potrebu da se pozabavimo nečim što u nama izaziva strah. One također mogu biti način da se oslobodite tih strahova, ovisno o tome kako ćemo reagirati na san.

Ako imam užasnu noćnu moru, i pokušam je zaboraviti čim se probudim, velike su šanse da će se ona opet ponoviti. Noćne more uglavnom nastaju iz prošlih događaja, što znači da one nisu znakovi da će nam se nešto loše dogoditi u budućnosti.

Noćne more i postoje da nas uzdrmaju, da nas natjeraju da se suočimo sa strahom u njegovom korijenu, da se obračunamo s tjeskobom, ili da jednostavno potražimo pomoć, ukoliko sami ne možemo riješiti problem.

Kao što sam i rekao, noćne more su prirodna reakcija na strah i tjeskobu. Noćne more su poziv na akciju. Zapitajte se: ‘Čega se bojim’, ‘Što ovaj san govori o meni u ovom trenutku’ ‘Što mogu učiniti kako bi saznao/la više o strahu koji mi ova noćna mora otkriva?’”

Noćne more su često spontane. No, one također mogu biti uzrokovane različitim faktorima, kao što su određeni poremećaji kojih vjerovatno nismo ni svjesni.

Postoji niz fizičkih, kao i psiholoških faktora koji pokreću noćne more. Najmoćniji od svih je stres, koji nam jednako šteti i fizički i psihički i kada smo budni i kada spavamo. Osjećaj neuspjeha, bježanje, kao i snovi u kojima ste zarobljeni često se tumače kao noćne more uzrokovane upravo stresom.

Responsive text-52 horizontal



Spavanje u nečistim, skučenim i tamnim mjestima može uzrokovati more ili da sanjate da se utapate ili da se gušite. Ako ste doživjeli neko traumatično iskustvo na koje ste zaboravili u toku dana, ono bi se moglo javljati u vašim snovima dugo vremena.

Noćne more često nastaju i nakon kasnog obroka. Pošto se vaš metabolizam poveća, on poveća i aktivnosti u mozgu.

Ljekovi, kao što su antidepresivi, također su često povezani sa noćnim morama. Poznato je da i neki ljekovi za krvni tlak također povećavaju šansu da doživimo košmar. Čak se savjetuje da, ukoliko primjetite da imate više košmara nakon uzimanja nekog lijeka, obavezno posjetite doktora.

Još jedan od uzročnika noćnih mora je nedostatak sna, a tu su također i tjeskoba i depresija, kao i Posttraumatski stresni poremećaj (PTSP) i koji obično uzrokuje kronične noćne more.

Neka istraživanja pokazuju da je i kofein jedan od uzročnika košmara, kao i alkohol. Ukoliko ne možete smanjiti unos kofeina, pobrinite se da ste posljednju šoljicu kafe popili najmanje 6 sati prije spavanja.

I na kraju, strašni filmovi i knjige su čest i očigledan uzročnik noćnih mora.

Lucidni snovi, sanolovka,…

Lucidnim snovima i astralnim projekcijama možete pretvoriti užasne noćne more u ugodne snove. To je aktivno uključivanje u san, odnosno, njegovo mijenjanje “iznutra”. Ako ste gledali film Ubojstvo u snu, onda znate kako to izgleda, a sada znate da to što ste vidjeli na filmu i nije baš sama fantastika. Znači, umjesto da dopustite čudovištu iz svoga sna da vas pojede – pojedete vi njega.

Postoji i vjerovanje da će se čovjek zaštititi od loših snova ako prije spavanja pokuca na drveni okvir postelje.

A možete si, poput Indijanaca, iznad postelje objesiti mrežu za hvatanje ružnih snova Dreamcatcher, Sanolovku. Hvatač se postavlja pored prozora u spavaćoj sobi; prema vjerovanju, u njegovu mrežu hvataju se snovi, od kojih samo oni dobri bivaju zapamćeni.

Dobri snovi, znajući put, lebde kroz mrežu, čuvaju u sebi znanje i uspomene, zatim prolaze kroz centar i klize niz pera pravo do osobe koja sanja.

Loši snovi se upetljavaju u mrežu hvatača snova i izgore na prvoj svjetlosti dana.

Hvatači snova ne moraju se koristiti samo u spavaćim sobama, već mogu biti amajlija u autu, ili na ulazu u kuću.

Paraliza sna – kada noćne more postanu još gore

Paraliza traje samo nekoliko sekundi ili minuta, ali zbog živopisnih halucinacija može djelovati jako zastrašujuće, a u najgorim slučajevima može izazvati strah od spavanja i iscrpljenost.

Nema mjesta na Zemlji gdje ljudi nisu iskusili nekakve misteriozne pojave tijekom noći. Bilo da je to priča o izvanzemaljcima koji su radili eksperimente na Amerikancima ili jezivim ženama koje su sjedile na grudima i oduzimali dah Japancima, ali i mnogim drugima.

Koliko god ljudi koji su to iskusili vjerovali u natprirodne sile kojima pripisuju to svoje iskustvo što je možda i istina, jedno ostaje sigurno – oni su najvjerojatnije iskusili paralizu sna.

Ovaj sindrom je poznat i pod arhaičnim imenom – ‘Sindrom stare vještice’, jer, kako predaja kaže, žena je sjela na grudi spavača i izazivala mu teškoče u disanju i davala mu noćne more.

Procjenjuje se da u svijet od ovog poremećaja pati oko milijun ljudi te da 60 posto ljudi su barem jednom u životu iskusili paralizu sna. Pet posto ima i ponovljene epizode.

Responsive text-52 horizontal