“Ona koja mjeri” – bogato nagrađivani animirani film splitskog umjetnika Veljka Popovića

0
219

Prvijenac Veljka Popovića, animirani film Ona koja mjeri, premijerno prikazan 21.03.2008. u Splitu, izazvao je brojne pohvale kritike i publike, osvojivši nagrade u kategorijama za najboljeg debitanta, najboljeg producenta i najbolju glazbu na 17. Danima hrvatskog filma u Zagrebu.

Ovaj kratki animirani film u trajanju 6’40” ne plijeni pažnju samo vizualnom izvedbom, već i porukom koju prenosi. Sam naziv filma, Ona koja mjeri, naizgled nema puno veze s radnjom, ukoliko nam nije poznato da je to jedna od mnogobrojnih definicija maye, pojma preuzetog iz istočnjačke filozofije. Maya ili “ona koja mjeri”; obmanjivačka, varljiva sila svijeta tj. stanje dubokog sna, odnosi se na ovaj materijalni svijet, u kojem svi egzistiramo u nekoj vrsti iluzije. Analogija se može povući s dobro poznatom Platonovom „alegorijom pećine“ ili idejom o iluzornom prikazu svijeta u trilogiji Matrix, u kojem je svaka pojedinost računalno generirana.

Iluzorni svijet je zapravo ograničen time što je mjerljiv i što vrijeme u njemu neumoljivo prolazi, a upravo u takvoj se situaciji nalaze protagonisti ovog filma, koji se rađaju u inkubatorima i bivaju od samog početka obmanuti manipulativnim tehnikama medija, osvrćući se na utjecaj reklama i moć televizije koji nam svakodnevno nameću bespotrebne i beskorisne proizvode.

Veljko Popović

Film nam poručuje da smo lake žrtve postojećeg sustava proizvodnje i marketinške mašinerije društva u kojem živimo, ali i da naš najveći neprijatelj nije uvijek netko izvana, već naša unutrašnja slabost.

Slojevita je to priča koja nudi rješenje i budi nadu da je moguće otrgnuti se od nametnutih društvenih konvencija. Pokazuje da pojedinac mora biti spreman na promjene pa čak i po cijenu osude i odbacivanje od strane društva. Problem ili test koji mora nadvladati je u tome da se suprotstavi sustavu, osvrne oko sebe i donese vlastitu odluku. Kroz sudbinu glavnog junaka, Osobe B, i njegovog susreta s kolonom šestero ljudi koji bezglavo guraju kolica kroz pustinju, možemo pretpostaviti da se i on jednom davno sam oslobodio robovanja konzumerizmu ili je, nekom pukom slučajnošću, rođen slobodan.

Budi nam reminiscenciju na pokušaje junaka filma La jetée (1962), Chrisa Markera, koji se iznova i iznova vraća iz budućnosti kako bi spriječio uništenje čovječanstva.

Paralela se može povući i s idejom o kloniranju djece i kupovinom određenih dijelova tvornički proizvedenih, koji se mogu prilagoditi usvojenom djetetu kako bi ispali što savršeniji, prikazanom u francuskom animiranom filmu Le Regulateure (2005), autora Philippa Grammaticopoulosa.

Bez obzira što on ne može prihvatiti takav način egzistiranja i pokušava im pomoći, oni i dalje ovisnički podliježu marketinškoj manipulaciji. Njihova osjetila u potpunosti su stimulirana umjetnim potrebama. Rađaju se u inkubatorima i od samog početka prisiljeni su zuriti u TV-ekrane pred svojim licima na kojima se nižu veseli slogani i reklame. Guraju kolica, nalik onima u supermarketu i sakupljaju s poda različite proizvode kojima se ne vidi kraj, pod budnim okom klauna – Spodobe. Teret im postaje s vremenom sve teži i teži, te oni padaju iscrpljeni na tlo i naposljetku umiru. Odmah nakon toga, u inkubatorima se rađa šest novih ljudi i započinje novi ciklus besmislenog života u koloni i guranja kolica pretrpanih konzumentskim artiklima. I tako iznova i iznova…

 

Iako animiran pomoću računalne 3D i 2D animacije, film Ona koja mjeri izgleda nacrtan rukom, čemu je doprinijelo titranje obrisnih i strukturnih linija. Takav izgled klasične, rukom crtane animacije, film dobiva tako da se postojeću trodimenzionalnu geometriju nasumično pomiče 12 puta u jednoj sličici filma uz pomoć tzv. proceduralne teksture realizirane tehnikom “geometry displacement with procedural displacement maps”. Takva tehnika daje živost i treperavost linijama, oblicima i sjenama. Izraženim grafizmom postignut je svojevrsni stripovski učinak, a nepreciznom linijom i podlogom koja je nalik mjestimično zgužvanoj i zamrljanoj ljepenci, s intencijom je stvoren dojam „ljudske greške“.

Scenografija tj. prikaz pustinje kroz koju prolazi kolona je reduciran na minimum, kako bi naglasak bio na samoj fabuli filma.

Spodoba, koja je personificirana konzumentska mašinerija, spoj je vizualnog identiteta McDonaldsa, Coca-cole i američke zastave. Kako bi ga se još više dehumaniziralo, ne dodiruje tlo već lebdi iznad površine i neumoljivim ritmom, poput mehanizma, značajno dirigirajući palicom gore-dole. Time nameće ritam koloni koju predvodi, ali je i podsjetnik izgubljenog vremena koje protječe….

Autor je inspiraciju za negativca pronašao donekle i u znanstveno-fantastičnom filmu Dune (1984), Davida Lyncha, snimljenom prema istoimenom romanu Franka Herberta, u kojem lik barun Vladimira Harkonnena, izrazito debelog i nesimpatičnog negativca neodoljivo podsjeća na Spodobu. Spomenutom barunu su bili potrebni antigravitacijski uređaji, koji su podržavali njegovu težinu pa je pomoću njih letio zrakom, upravo kao i naš klaun, zlokobnog i usiljenog osmijeha na licu.

Pred sam kraj filma, saznajemo da artikli zapravo ispadaju iz Spodobe, što ukazuje koliko su zapravo, bez obzira na privlačan dizajn, iznutra „truli“. Posebnu odbojnost prema njima nam izazivaju košmarne sekvence ulaska u unutrašnjost Spodobe, koje su kombinacija animiranih scena, dokumentarnog „live footage-a“ rektoskopije, i računalnih efekata, realiziranih tako da djeluju uvjerljivo i konzistentno s ostatkom filma.

U sekvenci sakupljanja šarenih, privlačno dizajniranih proizvoda, autor se, zapravo šali i na vlastiti račun, pa između brojnih artikala koji padaju na tlo, tu je i mala replika Spodobe – klauna u obliku igračke, koji se groteskno i histerično smije, na prednjoj strani dvd-a s natpisom Movies / She who measures.

U samom začetku nastajanja filma, autor je osmislio likove koji su više nalikovali geometrijski oblikovanim figurama Kikladskih idola nego stvarnim ljudima. Lica bez crta i osjetila vida, sluha i njuha, koja imaju samo nos kao jedini esencijalni otvor za disanje, nisu imala identitet, niti im je ostavljen prostor za saznavanje, spoznaju vanjskog svijeta i vlastito izražavanje. Dajući im kasnije, ipak, osobine ljudskih bića sa svom potrebnom fizionomijom, ostavlja im se mogućnost za kritičko razmišljanje, evaluaciju te da se izbore za vlastiti način život.

Otežavajuća okolnost, koja im taj izbor čini gotovo nemogućim, su ekrani ispred njihovih očiju, koji s jedne strane prikazuju sretna, nasmiješena lica, a s druge „ispiranje mozga“ reklamama koje se neprestano vrte. Čak i kad se dogodi neka nepredviđena situacija pa neko od ljudi iz kolone na trenutak shvati da je realnost možda nešto izvan okvira tv-ekrana, biva zbunjen i uplašen jer nema snage oduprijeti se spodobi i krenuti u nepoznato.

Naš junak, obeshrabren što nije uspio pomoći drugima, besciljno trči pustarom i dolazi do ruba litice, gdje se čini da je njegovom putu kraj. Ipak, on se odlučuje na posljednji čin hrabrosti i baca se u bezdan. Međutim, njegov pad zapravo postaje let kojim se oslobađa od materijalne postojanja u kojoj se nalaze ostali i time oponira svemu što društvo nameće. Gledatelju se ostavlja prostor za razmišljanje kamo je Osoba B otišla i u kojoj je dimenziji nastavila egzistirati.

Pitanje koje se nameće nakon gledanja filma jest koliko je relativan pojam sreće, kakav život zapravo živimo i kamo ide ljudska civilizacija? Poguban učinak masovnih medija, koji su davno osudili teoretičari postmoderne, već je i sada doveo do izvjesne dehumanizacije, degradacije i svojevrsne alienacije ljudskih bića koji su zamijenili virtualni svijet za pravu stvarnost, ali uvijek postoji vjera u pojedince kao što je glavni protagonist filma.

 

preuzeto iz Art Magazin Kontura #97, 2008.
Barbara Gaj

 

“Ona koja mjeri”, 2008

PODIJELI
Prethodna objavaKirtan – hindusi zatražili novu kategoriju nagrade Grammy
Slijedeća objavaSuperhrana – hrana koja vam može spasiti život
Atma
Učinite od svog života ono najbolje što on može biti - nevjerojatno iskustvo, ispunjenje i putovanje. Stvorite ravnotežu tijela, uma i duše - budite svoji, živite slobodno, njegujte znanje, cijenite iskustvo, volite i budite sretni...

OSTAVI KOMENTAR

Ostavite svoj komentar!
Please enter your name here