Petra – Izgubljeni pustinjski grad

0
589

U svanuće, dok se sunce s istoka još nije ni pojavilo, sjedila sam na još uvijek hladnoj prašini pustinje i pokušavala dosegnuti unutarnji glas svog srca. Uskoro su sa minareta obližnje džamije svete riječi svojim zvukom prekrile pustinju. U daljini, među obroncima stjenovitih planina, u dubokoj pustinji Jordana je smještena Petra, 260 kilometara južno od Ammana, izvan grada Wadi Mousa, u svetoj zemlji Arapa, kršćana i Jevreja.

Kada dođete u pustinju i prvog jutra se probudite u hotelskoj sobi i čujete tišinu, počinjete razumijevati da svijet u kojem vi živite nije jedini i da ih postoji još mnogo, pa čak i na ovoj planeti. Svijet pustinje znatiželjne turiste čini pomalo nervoznim zbog svoje tišine. Nakon par dana i turisti se priviknu na tišinu koja nagoni na duboka unutarnja premišljanja i zaboravljanje zvukova zapadnog svijeta.

U svanuće, dok se sunce sa istoka skoro nije ni pojavilo, sjedila sam na još uvijek hladnoj prašini pustinje, pokušavajući dosegnuti unutarnji glas svog srca. Uskoro su sa minareta obližnje džamije svete riječi svojim zvukom prekrile pustinju. U daljini, među obroncima stjenovitih planina, u dubokoj pustinji Jordana smještena je Petra. Pokušavala sam odgonetnuti gdje je. 260 kilometara južno od Ammana, izvan grada Wadi Mousa, smještena je Petra u svetoj zemlji arapa, kršćana i jevreja.

petra-7

Na grčkom Petra znači kamen a na arapskom se naziva – al-Bitra. Kažu da je bila naseljena još u pretpovijesno vrijeme Nabatenima, pustinjskim narodom beduina. Tijekom puno stoljeća, trgovački je put navodio mnoge kroz taj grad za Siriju, Indiju, Kinu… Rimski imperatori Pompej i Herod su preuzeli vlast od Nabatena. Gotovo sedam stoljeća, od 12-tog do 19-tog, Petra je bila tajna lokalnih beduina i arapskih trgovaca i ostala nepoznata do 1812. godine, kada mladi hodočasnik, Švicarac Johann Ludwig Burckhardt, pronalazi “izgubljeni grad”.

Na ulasku u Petru platite ulaznicu i upozore vas da je radno vrijeme do šest popodne, inače više ne jamče vašu sigurnost. A ja sam željela dokučiti tajnu beduina i razumjeti što su tražili u ovom svijetu. Nazivaju ga “čudesni ružičato-crveni grad star kao i vrijeme”. Grad je okružen velikim hrapavim stjenovitim planinama, s dubokim kanjonima, koje štite grad iz svih pravaca.

Sve je izgledalo neobično, kao da su ljudi oduvijek koračali širokim, prašnjavim kanjonima i skrivali se među obroncima Wadi Mousa. Glavni ulaz u grad, široki kanjon ulica Sig, pretvara se u tjesnac. I ako pogledom prelazite stijene koje vas okružuju i do 200 metara uvis osjećate se izgubljeni među tisućama nijansi ružičaste i crvene boje koje je, baš kao za vas, božanska ruka oslikala, i onda gore u nebu viri samo komadić plavog beskraja. U ranim jutarnjim satima izgleda kao da se provlačite kroz crvenkastu svjetlost koja izbija iz stijena da bi na kraju kanjona pred vas izronio hram u stijeni.

petra-6

Krećući se kroz uže i šire kanjone, kroz uske prašnjave stazice starih beduina možete vidjeti na stotine “zgrada” i hramova uronjenih u velike stijene planine. Samo nekoliko objekata nije u stijenama. Hramovi u stijenama imaju fasade koje sa svojim bojama čarobno izgledaju na rozim i crvenim pozadinama kamena. Možete vidjeti oko 3.000 raznih hramova i oltara. Vijugava stepeništa, vrtovi, bunari, rezervoari, sve izgleda kao zaleđeno u vremenu i kao da je pustinjski vjetar odnio svu prašinu davnine i samo očekujete da vam se tamna lica beduina počnu osmjehivati.

Svaki dom Nabatena je bio mali hram. Oko 20.000 ljudi je živjelo u gradu. Kažu da je obožavani Bog Petre bio Dushara al-‘Uzza, a zvali su ga gospodarom Share. Predstavljao je božansku vezu izmedu zemlje i raja. Sam grad se razvio oko glavnog hrama Qasr al-Bint, posvećenog Svevišnjem Bogu.

U pratnji Dushara bila je božica Allat, božica drevnoga Arapskog svijeta, kojoj je bio posvećen hram zvani Winged Lions. Narod se okupljao da bi odao poštovanje Bogu uglavnom u hramovima gdje su bila božanstva i na mjestima koja su se nalazila na otvorenom prostoru. Dushara je bio obožavan s uzvišenog crnog kamena koji je predstavljao oltar i mjesto gdje su vršena žrtvovanja u kojima su koristili srebro i zlato. Hram Ad-Dayr, poznat kao “The Monastery”, kasnije je pretvoren u crkvu. Beduini su mogli predvidjeti događaje prateći pomjeranje Zemlje, Sunca i Mjeseca u odnosu na druge planete i zvijezde, kao i praćenjem horoskopa.

petra-4

Horoskopski disk, pronađen u hramu Khirbet et-Tannur, je unikatan, jer se raspored njegovih horoskopskih znakova pojavljuje obrnutim redoslijedom nego što je to uobičajeno. U skladu s time, njihov kalendar je imao dva godišnja ciklusa, gdje je početak godine prirodno počinjao proljećem, a drugi ciklus je počinjao s jeseni. Petra je nekada obilovala vodom, izvorima Ain Mousa. Prolazeći kroz glavne ulice možete vidjeti skliske kanale od kamena kojima je nekad tekla voda. San današnjih istraživača je da obnove ovaj antički sistem vodovoda.

U jednoj od stijena možete vidjeti uklesanog velikog slona koji je za ovaj drevni narod bio velika atrakcija koja je dolazila iz daleke Indije. U stijenama se može vidjeti urezano oko 4.000 originalnih tekstova pisaca na  uobičajenom jeziku beduina. Ovi natpisi uglavnom otkrivaju razloge postojanja određenih građevina, njihova religijska osjećanja kao i imena spaljenih pokojnika koji su na ovakav način bili slavljeni. Aramaic je u prošlosti
bio jedan od najrasprostranjenijih jezika Bliskog istoka. Kroz povijest, Petra je često bila izložena i zemljotresima. Ono što zbunjuje današnji svijet je jedna takva napredna civilizacija beduina koji su se ugnijezdili i živjeli s tako visokim urbanim standardima.

Konačno sam ugledala i ono zbog čega sam počela osjećati duboku povezanost s ovim mjestom. Pećine u stijenama, dom beduina. Do 1984. godine, beduini su tu živjeli sa svojim molitvama Bogu. Neki od njih još uvijek tamo dolaze, iako im je vlada sagradila naselja nedaleko od Petre. Oni ih još uvijek smatraju svojim domom molitvi. Penjala sam se oko dvadeset minuta i odlučujem ući u jednu od pećina u stijenama, visoko iznad glavnog hrama.  Unutra je svježe i ugodno. Pod čist, može se reći pospremljen, zidovi glatki, crvenkasti. Sjela sam, kao što je to i uobičajeno u istočnom svijetu i kroz otvor moje pećine gledala udaljene vrhove stijena. Sve je izgledalo neobično čisto, prozračno i mirno. Pećina mi je pružila svoje utočište iz kojeg se mogla nazrijeti ljepota okrutnog svijeta pustinje. Štao čovjek može raditi na takvom mjestu, osim prepustiti se potrazi za unutarnjim mirom i za mjestom na kojem duša prebiva?

petra-1

Valjda je to i bio početak razmišljanja starih beduina koji su Bogu u čast sagradili ovaj grad i sve ove hramove, a sebe smjestili u pećine. Postoji još mnogo neodgovorenih pitanja o ovom gradu. Zašto je zapravo nastao, ko je izgradio te ogromne građevine, na koji način? Petra je samo jedno od mjesta koje u nama pobuđuje mnogo pitanja na koje odgovote možemo potražiti ne samo u drevnim zidovima već i u svetim spisima. Mnogi od odgovora leže u nama samima, a da bi ih dokučili moramo pokušati čuti unutrašnji glas našeg srca.

I tako sam se prepustila ponovnom osluškivanju pustinje, kao da će od tamo negdje daleko stići odgovori na sva pitanja nas starih beduina…

Napisala: Madayanti

PODIJELI
Prethodna objavaAspartam – najopasniji zaslađivač modernoga doba
Slijedeća objavaAsafoetida
Atma
Učinite od svog života ono najbolje što on može biti - nevjerojatno iskustvo, ispunjenje i putovanje. Stvorite ravnotežu tijela, uma i duše - budite svoji, živite slobodno, njegujte znanje, cijenite iskustvo, volite i budite sretni...

OSTAVI KOMENTAR

Ostavite svoj komentar!
Please enter your name here