Preuzimamo li odgovornost za druge to često rezultira pozitivnim osjećajima zbog kojih se osjećamo korisno i ispunjeno, no rezultati takvog djelovanja mogu imati posljedice kojih možda nismo svjesni…
Kada odabiremo partnere i ljude za koje vjerujemo da će nam postati bliski, jasno je da tražimo srodne duše – one s kojima smo srodni po potrebama, no nerijetko se događa da odabiremo i one s kojima se povezujemo zbog zajedničkih nedostataka.
Možda zvuči nevjerovatno, ali kompatibilnost između osoba vrlo često dolazi iz međusobnog nadopunjavanja različitih mana.
Najbolji primjer za to je vrlo jednostavan: kada neka osoba ima ono što mi nemamo i mi imamo ono što ona nema, vrlo često na mentalnoj i emocionalnoj razini dođe do međusobnog prihvaćanja i osjećaja da smo baš s tom osobom – kompatibilni!
Radi li se uistinu o kompatibilnosti ili o prihvaćanju vlastitih nedostataka kroz odnos s drugom osobom? Odgovor slijedi…
Vlastita iskustva kao temelj osobnosti
Često čujemo kako je potrebno voljeti sebe, kako mnogi to ne rade i kako je upravo ta ljubav prema sebi dobar put prema rezultatima i samoispunjenju. No, kako znati da li i u kojim situacijama ne volimo sebe i što se uopće podrazumijeva pod tim pojmom?
Ako pogledamo s jedne druge strane priče, ljubav prema sebi u segmentu održavanja nas samih unutar zone konfora upravo je ona koja je u nekim situacijama problematična i nažalost ona koja nam ne dopušta osvještavanje naše stvarne vrijednosti?
Pristajemo li, baš zato što volimo sebe, na raznorazne kompenzacije koje će omogućiti održavanje naših nedostataka u životu, nismo dobro napravili.
Za početak treba nam biti jasno da smo svi mi satkani od uvjerenja koja smo stekli kroz život. Neka od njih su zdrava i utemeljena na pozitivnim emocijama, dok su druga utemeljena na strahu.
Stoga vrlo je čest slučaj da u nekim segmentima života, mi potiskujemo svoje nedostatke i stvaramo prividnu sliku o sebi. U ime naših svjesnih ili nesvjesnih nedostataka, skloni smo stvoriti razne prividne slike o sebi, ili čak nedostatke kompenzirati koristeći tuđe sposobnosti i identitete za vlastiti opstanak.
Naime, onda kada smo se na vlastitim iskustvima uvjerili da sami ne posjedujemo određene kvalitete ili sposobnosti koje su nam u životu potrebne, a naročito onda kada smo pomireni s činjenicom da te kvalitete nikada neće niti postati dio nas, onda na nesvjesnoj razini zapravo prihvatimo sebe takvima kakvi jesmo, ali tu ne staje naše djelovanje. Upravo tada pronalazimo svoju drugu polovicu u vidu prijatelja, prijateljice ili partnera i od nje očekujemo da upotpuni baš taj nedostatak.
Drugi ljudi kao dio naše osobnosti
Ona ima identitet koji nama nedostaje, zbog čega nakon nekog vremena dobivamo osjećaj da ga i sami posjedujemo. U konačnici toj osobi predajemo odgovornosti koje sami nismo u stanju preuzeti, odnosno jedan cijeli dio života koji sami nismo u stanju voditi.
Zanimljivo je kako će ta osoba imati upravo suprotne potrebe, poput onih da preuzima odgovornost za druge ljude ili se stavlja u ulogu spasitelja, mentora, učitelja pa i roditelja.
U ovakvom odnosu obje su osobe upotpunile svoje nedostatke, ali ništa se nije promijenilo – upravo time održavaju ih na životu. Kada vam se to dogodi znajte da ste upali u takozvanu „zonu komfora“. Ključno je pitanje – je li nam se s time dogodilo nešto pozitivno, ili ipak ne?
Da, ovakva je promjena pozitivna, no ona ima i svoj nastavak koji kaže da ona to jest sve dok nam uvjerenja koja ju drže na životu služe.
Dogodi li se da bilo koja od dvije osobe iz bilo kojeg razloga izađe iz ove konstelacije, drugoj će se dobrano uzdrmati tlo pod nogama i ona tada može postati poprilično izgubljena.
Izlazak iz konstelacije može se dogoditi nakon puno godina, kada se osoba od strane svog partnera ili prijatelja napuni dovoljnom količinom energije koja joj nedostaje te se doslovno jedno jutro probudi s velikim upitnikom iznad glave i pitanjem – što on ili ona radi pored mene?
Nije rijetka pojava da je neki partnerski ili prijateljski odnos naprasno prestao, ili je zbog naizgled nevažne sitnice prestao egzistirati… probajte se prisjetiti.
Onda kada osjećate važnost jer se družite s osobom koja ima integritet na životnom polju na kojem vi nemate, sigurno postoji jaka simbioza između vas. No što će se dogoditi ako izgubite tu osobu, njenu podršku i taj identitet koji prividno pripisujete sebi iz bilo kojeg razloga?
U slučaju da jedna osoba dobije potrebu izaći iz ove konstelacije, ona druga će ako je nespremna, ostati dobrano oštećena. Gubitak identiteta koji je generirala putem druge osobe, ostavit će značajne emocionalne povrede koje će nazivati imenima kao što je razočaranost ili izdaja. Ipak, stvarni razlog loših osjećaja krije se u gubitku identiteta koji nikad nije imala i gubitku prividne sigurnosti stvorene oslanjajući se na drugu osobu.
Srećom, situacija je mnogo bolja nego što mislite, odnosno svaki dobar life coach će reći da se osobi s nedostatkom identiteta dogodila ona najbolja moguća!
Zašto? Zato jer sve dok jedan dio sebe upotpunjujemo identifikacijom s drugom osobom, taj dio sebe ne možemo razviti, već živimo suptilne zabrane koje smo najčešće stekli kroz traumatična iskustva i odgoj. U konačnici – da bi opstali, određene identitete ipak moramo posjedovati u skladu sa našim mogućnostima
Preuzimanje odgovornosti u praksi
Onog trenutka kada poželimo život staviti u svoje ruke i kreirati svijet oko sebe onakvim kakvim ga stvarno želimo, jedna od prvih i najvažnijih stvari je – preuzimanje odgovornosti za kreiranje vlastitih identiteta.
U praksi bi to značilo da u slučaju da ste u nemogućnosti preuzimanja odgovornosti za bilo koji segment svog života, pogledate ljude oko sebe i primijetite s kim od njih ste se identificirali, na koga ste se oslonili i kompenzirali dio osobnosti upravo u segmentu koji sami ne možete kreirati.
Recimo da ne možete kreirati karijeru, ili je možda i kreirate, no unutar nje premalo preuzimate odgovornost, već prosljeđujete loše situacije onima koji to mogu. Tada se za početak zahvalite ljudima što upotpunjuju dio vas, ali i pogledajte ispred sebe i zapitajte se – što će se dogoditi ako ostanem u ovom segmentu svog postojanja, što će se dogoditi ako dođem u situaciju da stvarno moram preuzeti odgovornost?
Preuzimanje odgovornosti za vlastiti život nije jednostavan proces, no prije ili kasnije postane neophodan. On nije jednostavan, jer sve dok u vašem svijetu postoje razlozi zašto baš vi, baš sada i baš na tom životnom polju ne možete preuzeti odgovornost, to znači da untar vašeg postojanja ima puno uvjerenja koji su vaša orijentacija u svijetu, a uz pomoć kojih kreirate svijet oko sebe. Što prije skupite hrabrost za izlazak iz tog začaranog kruga koji vas sigurnim koracima vodi tamo gdje ne želite biti, prije ćete stići na mjesto gdje želite biti.
Počnite s preuzimanjem odgovornosti za male stvari. Malim koracima prema cilju najsigurniji je put prema naprijed. Pogledajte partnera pored vas i promislite koje su to sposobnosti koje ima, koje vama nedostaju i po čemu je različit od vas. Upravo taj segment u kojem mu se divite, mogao bi biti vaš nedostatak.
Razmislite koji korak možete napraviti u segmentu laganog preuzimanja odgovornosti… jedan po jedan… točno onim intenzitetom koji vama odgovara i koji možete podnijeti… Svaki put kada napravite mali korak, energija se podiže i vi postajete sigurniji i samopouzdaniji u svom djelovanju te tako stječete mogućnost za još jedan iskorak.
U slučaju da ste vi osoba koja preuzima odgovornost za druge, sigurno je da se zbog toga dobro osjećate, no prije ili kasnije ćete doći u situaciju da ćete trebati pouzdanu pomoć od drugih koju sada nemate, jer vi preuzimate sve odgovornosti.
Osim toga, jednom kada dovoljno toga budete dali, može se dogoditi da osvijestite da ste vi ti koji puno dajete, a jako malo ili skoro ništa ne primate? Zato je važno na vrijeme osvijestiti u kojim sve segmentima života i za koga preuzimate različite odgovornosti koje nisu vaše?
Odgovorite sebi na pitanje što to za vas znači? Onda odredite jedan, za početak mali segment svojih odgovornosti koje bi mogli lagano vratiti drugoj osobi, onoj kojoj i pripadaju. Tako ćete učiniti dobro za tu drugu osobu, ali i za sebe. Dugoročna dobit koja proizilazi iz „stavljanja stvari na svoje mjesto“ ili „nazivanjem stvari svojim imenom“, je proces od neprocjenjive vrijednosti.
Što više budete radili dobar raspored odgovornosti, to više ćete stjecati dobar unutarnji osjećaj vlastite vrijednosti i tako si omogućiti zdrav integritet i identitete koji će vam služiti.
Sretno!
Melita Manojlović, Life Business Coach
https://www.facebook.com/Melita-Manojlovic-Life-Business-coach-1377441559172152/
melitamcoaching.com
