Najveća ‘bolest’ znanstvenika je da ne vjeruju da je nešto istina ako se to ne dokaže znanstvenim eksperimentom. Kada znanstvenik iznese tvrdnju i dokaže je znanstvenim eksperimentom, svatko je potpuno uvjeren i nitko ne postavlja pitanja. Kad znanstvenicima govorimo o duhovnoj duši, oni obično pitaju: “Kako možemo otkriti postojanje duše?” Budući da su uvjetovani radom sa strojevima i mehaničkim instrumentima, pitaju se može li se duša otkriti znanstvenim eksperimentima.
Međutim, znanstvenici se moraju složiti da čak i unutar znanosti postoji mnogo toga što se ne može dokazati eksperimentima. Činjenica je da je duša prisutna, ali da bismo shvatili njeno prisustvo Vede napominju kako moramo primiti znanje od prave osobe – Boga ili Njegovog predstavnika u učeničkom nasljeđu – duhovnog učitelja.
Znanstveni elementi koji ‘ne postoje’
Svi znanstvenici znaju da matematičari koriste imaginarni broj “i” koji predstavlja kvadratni korijen minus jedan. Taj broj ne postoji medu prirodnim brojevima (1,2,3, itd.), ali značajne grane matematike – na primjer, teorija analitičkih funkcija – zasnivaju se na tom imaginarnom broju. Bez pomoći ove grane matematike, razne složene teorije i problemi ne bi mogli biti riješeni. Postojanje ovog broja se stoga ne može poreći; a ipak, ne može se eksperimentalno dokazati. Znanstvenici u oblasti statističke mehanike također koriste razne konceptualne modele – na primjer, skupove – da bi objasnili svoje teorije i zaključke. Sve je to izvan domena eksperimentalne znanosti. Ako su znanstvenici spremni da prihvate ove imaginarne, konceptualne modele, zašto ne mogu prihvatiti savršeno znanje koje daje sam Bog, vrhovni znanstvenik?
Još jedna znanstvena teorija izvan dosega eksperimentalne znanosti je Heisenbergovo načelo neodređenosti. Prema tom načelu, nije moguće istovremeno utvrditi položaj i moment neke čestice. Matematičkim jezikom rečeno, proizvod neodređenosti u mjernim vrijednostima položaja i momenta (proizvod mase i brzine) ne može biti manji od Planckove konstante. Ovo načelo se ne može dokazati ni jednom postojećom eksperimentalnom metodom. Međutim, znanstvenici širom svijeta prihvaćaju ovu izjavu, znajući da je ne mogu eksperimentalno dokazati.
Treći zakon termodinamike se također ne može dokazati ni jednim znanstvenim eksperimentom. Prema tom zakonu, kojeg je formulirao Planck, entropija savršenog kristala na apsolutnoj nuli jednaka je nuli. U stvari, apsolutna entropija se ne može izravno izmjeriti. Stoga se ovaj zakon ne može dokazati eksperimentalnom znanošću.
Znanstvene teorije se neprestano mijenjaju
Također bih htio napomenuti da se takozvane znanstvene teorije neprestano mijenjaju. Na primjer, početkom devetnaestog stoljeća (1808.), razvijajući svoju atomsku teoriju, John Dalton je izjavio da se atomi ne mogu podijeliti. Međutim, krajem devetnaestog i početkom dvadesetog stoljeća je otkriveno da se Daltonova atomska teorija više ne može smatrati točnom. Primjećeno je da se atomi mogu podijeliti na osnovne čestice kao što su elektroni, protoni i neutroni. Također je otkriveno da neki atomi mogu emitirati alfa i beta čestice, stvarajući pri tom nove atome, itd. Zapravo, nuklearne bombe su rezultat tih otkrića.
Tijekom osamnaestog i devetnaestog stoljeća, Newtonova mehanika je izvršila ogroman utjecaj na umove znanstvenika, jer se mogla primijeniti na grube materijalne predmete. Međutim, početkom dvadesetog stoljeća, s otkrićem fundamentalnih čestica, uvidjelo se da Newtonova mehanika ne može opisati njihovo kretanje. Tako se razvila kvantna mehanika da bi objasnila taj fenomen.
Ove teorije su pune špekulacija i stalno se mijenjaju. Kao što su sadašnje znanstvene teorije zamijenile prošle, možemo shvatiti da će buduće teorije zamijeniti sadašnje. Sve to jednostavno pokazuje kako teorije suvremene znanosti stoje na vrlo klimavim nogama. Zapravo, savršeno znanje se ne može promijeniti, ali da bismo ga stekli moramo prići savršenom izvoru. Naravno, znanstvenom umu, koji je navikao da sve ispituje znanstvenim instrumentima i ljudskom logikom, razumom, dedukcijom, hipotezom i teorijom, ova izjava može izgledati nevjerojatna, ali je ipak točna. To može shvatiti svatko tko je dovoljno znanstven da eksperimentira na sebi, slijedeći preporuke i vodstvo samospoznate duše.
Vedski znanstveni proces
Vedski proces, koji se prakticirao prije nekih 5.000 godina (a održao se donekle i danas u Indiji), zapravo je vrlo praktičan. Duhovni učitelj propisuje sustav duhovne discipline, a učenik ga slijedi po njegovim uputama. Ako iskusi predvideni rezultat, zaključuje da je duhovni učitelj bio u pravu. Ako je duhovni učitelj vjerodostojan, rezultat će biti pozitivan.
Ovaj proces može se usporediti s aktivnostima poštenog znanstvenika koji izvještava o svojim rezultatima i svojoj eksperimentalnoj metodi. Onaj tko želi provjeriti rezultat može sam provesti isti eksperiment. Kad nekoliko znanstvenika dobije isti rezultat, on se prihvaća kao znanstvena činjenica.
Opsanost znanstvenih teorija
Na kraju, želio bih istaći da kad netko vjeruje da život nastaje iz materije, a ne iz duha, može vrlo lako pasti u zamku suočavanja s vlastitim životnim svjetonazorom te izgubiti u velikoj mjeri interes za moralnost. Ako život predstavlja samo složeni spoj slučajnih kemijskih reakcija i ako ne postoji vrhovna svjesnost, tvorac i upravitelj, čemu su potrebna moralna ograničenja?
To nije nova filozofija. U staroj Grčkoj, Epicurus je iznio postavku da je sve što vidimo samo spoj atoma i praznine i ništa više. Danas riječ “epikurejac” ukazuje na osobu koja svu pažnju posvećuje uživanju u ukusnoj hrani i piću. Možemo zaključiti da filozofija prema kojoj su slučajni biokemijski spojevi izvor života vodi k neograničenom zadovoljavanju osjetila, ali nipošto nije znanstvena. Koliko je demoralizirajuća i loša možemo jasno vidjeti na primjeru pobačaja, koji je danas postao uobičajen u cijelom svijetu. Pošto su ljude poučili da embrion nije živo biće već hrpa beživotnih kemikalija, uvjerili su ih da nemilosrdno ubijaju svoju nerođenu djecu u maternici.
Također, kao što sam spomenuo na početku, postoje i mnoge kontradiktornosti i suprotnosti u klasičnim postavkama filozofije i teologije koje se tiču postojanja Boga i duše, te njihovu odnosu. U Bhagavad-giti (3.3), dragulju vedske književnosti, možemo pronaći jedan vrlo interesantan stih koji nam vrlo jasno rasvjetljava odnos filozofije i religije: “Svevišnja Božanska Osoba reče: O bezgrešni Arjuna, već sam objasnio da postoje dvije vrste ljudi koji pokušavaju spoznati jastvo. Neki ga pokušavaju shvatiti empirijskom, filozofskom spekulacijam, a neki predanim služenjem.”
Religija i filozofija umnogome ovise jedna o drugoj. Religija bez filozofije puka je osjećajnost ili ponekad fanatizam, a filozofija bez religije, umna je špekulacija. Krajnji je cilj Bog, jer filozofi koji također iskreno tragaju za Apsolutnom Istinom na kraju dolaze do svjesnosti Boga. To je potvrđeno u vedskim spisima. Čitav proces sastoji se od razumijevanja pravog položaja jastva u odnosu na Vrhovno Jastvo. Filozofska je špekulacija neizravan proces koji može postupno dovesti osobu do svjesnosti Boga. Drugi je proces izravno povezivanje sa svime u svjesnosti Boga. Od tih dvaju procesa bolji je put svjesnosti Boga, jer ne ovisi o pročišćavanju osjetila filozofskim procesom. Svjesnost Boga sama je pročišćavajuća i zahvaljujući izravnom procesu predanog služenja istodobno i laka i uzvišena.
Svrha filozofije je buđenje duhovne stvarnosti
Filozofija nije namijenjena mentalnoj špekulaciji od koje čovječanstvo nema nikakve koristi. Njen cilj treba biti buđenje duhovne stvarnosti kao krajnjoj dobrobiti ljudske zajednice. Uz pomoć filozofije osoba treba naučiti da shvati apsolutne osnove postojanja i uz pomoć njenih metoda znanja savršeno razlikovati istinu od neistine. Filozofija treba raspršiti tamu neznanja i usmjeriti ljude na progresivnu stazu spoznaje Apsolutne Istine.
Svemir i prostor iznad nas, s milijardama zvijezda i bezgraničnim brojem svjetlosnih godina udaljenosti, kriju od ljudskog uma nedokučive tajne u koje može proniknuti zahvaljujući neprocjenjivom znanju zapisanom u vedskim spisima poput Bhagavad-gite, Srimad-Bhagavatama, Chaitanye-charitamrite i Purana. Iz tih razloga, svim ljudima otvorena srca, iskreno preporučujem ovu knjigu s kojom mogu znatno produbiti znanje o tematici
stvarnosti i vremena s kojima se autor bavi u ovom, za nas, jedinstvenom izdanju.
Nikola Đurđević, jyotish-vedska-astrologija.com
Iz uvoda knjige “Misterij stvarnosti i vremena”, Krunoslava Đurđevića
