Donosim vam jednu dobru i jednu lošu vijest. Dobra je što obje nisu loše, a loša je što obje nisu dobre.

&

Otkad smo primljeni u Europsku uniju, kod nas je sve savršeno uredno i čisto. Na primjer, prosjaci na ulici se više ne nalaze pokraj šešira, već ispod njih.

&

U Europi vlada nered: med i mlijeko se tuku za prvenstvo protoka.

&

Kupio sam manji televizor i odmah su me crne slutnje obuzele jer je na njegovu ekranu premijer bio kraći za glavu.

&

Znam što ću raditi posljednjeg dana svog života: ništa ne ću planirati dva dana unaprijed.

&

O ukusima se ne raspravlja. Pa naravno, zbog njih se ratuje.

&

A lijepo mi je govorio otac – i to dok još uopće nije ni znao da će mi biti otac.

&

Ništa ne čitam, a i to jedva stižem.

&

Minimalni cilj naše kulturne politike je da svi građani znaju čitati i pisati, a maksimalni da bez gađenja prolaze pokraj knjižnîca.

&

Važno je ne gubiti živce – reče jedan nepronađeni živac.

&

Budući je radilo samo pola mikrofona bio je govornik i pol.

&

Nije se dao maknuti pa su ga promaknuli.

&

Kad god smo vodili ljubav to je bilo u pravcu odvjetnika.

&

Našoj ljubavi je došao kraj – počela je.

&

Izdržao sam pedeset godina braka. Ne pitajte koji dio tog vremena sam bio živ.

&

Živim u skladnom braku: ja sam dužan do grla, a moja supruga od njega.

&

Objavio sam novi roman. Neprobavljiv je – rekoše oni sa želučanim smetnjama.

&

Obišao sam sve kovače u gradu, ali nitko od njih nije znao gdje se kuje zavjera.

&

Svi su im se sklanjali kad su nenasilnim putem dolazili na vlast.

&

Ne znam zašto mi se otac okreće u grobu? Pa, spiskao sam svoju a ne njegovu djedovinu!

&

Jedan filozof se slomio. Bio je  to otvoreni prijelom misli.

&

Kod psihijatra: Doktore, šećer mi se naslađuje.

&

Zadnja novost je starost.

&

Slavan čovjek je najbolje primljen od svojih kolega pri nošenju kovčega s njegovim mrtvim tijelom.

&

Ne ću se prodati pa što košta da košta.

&

Nema nas u asocijacijama. Ima nas u zajedničkim psovkama.

&

Slava koja najviše glavinja najtočnije udara u glavu.

&

Radovao se zlu bez imalo zluradosti.

&

Naše gostoprimstvo nije ni počelo a on se već udomaćio.

&

Strpljivom čovjeku možete stati na žulj, ali nemojte baš odrastati na njemu.

&

Zbog zaostalih minskih polja naši zakoni su neprovedivi.

 

[author] [author_image timthumb=’on’]http://atma.hr/wp-content/uploads/2012/10/Zlatko-Tomić1.jpg[/author_image] [author_info]Zlatko Tomić, književnik, što objavljenih što neobjavljenih ima preko deset knjiga, autor psihološko-povijesnih romana, zbirki aforizama, drama, eseja, ali sebe nadasve prepoznaje po humanističko-etičkom ispisu te sociološko-povijesno-psihološkim i filozofskim inklinacijama u umjetnosti. Kultura življenja, duhovnost i nadduhovnost, filozofija religije, tolerantnost spram svih oblika alternativnosti moderniteta svakidašnje su mu preokupacije, nadasve cijeni čistu, iskrenu, istinsku misao, razmišljajnost oživotvorenja i obogotvorenja u najširem smislu tih riječi, transcedentnu u svojoj krajnjoj smislenosti. Javljat će se poučnim pričama, iskričavim esejima, poetsko-filozofskim minijaturama, humoreskama. Najveća mu je nagrada ako, čitajući ga, makar i uzgred, dočitate ponajprije sebe, spoznate vlastiti alter-ego kao sukreatora svog božanskog Jastva.[/author_info] [/author]