Rani odnos s ocem utječe na puno toga u odrasloj dobi žene

0
6641

O ulozi majke u odgoju djeteta mnogo se zna, no što je sa ulogom oca? Uloga oca je neizmjerno važna u odgoju djeteta. Prvenstveno u odgoju djevojčice koja će jednog dana izrasti u ženu. Za mnoge žene odnos s ocem ispunjen ljubavlju i povjerenjem je tek nedostižan ideal.

160×600 text-45 desno

Puno puta u savjetodavnom radu vidim žene koje teško prihvaćaju mušku stranu sebe, najčešće nesvjesne da u njima uopće postoji taj dio. Ako je odnos s ocem bio nefunkcionalan tada žena u odrasloj dobi:

  • Bira, održava i teško prekida odnose s pogrešnim partnerima (odnosno ostaje u nezadovoljavajućoj vezi unatoč mogućnosti odlaska – više o tome sam pisala u članku “Ostati ili otići-ovisnost o drugoj osobi” )
  • Ima nisko samopoštovanje i samopouzdanje
  • Više vjeruje drugima nego samoj sebi
  • Bori se s usamljenošću i osjećajem praznine
  • Previše jede ili bježi u neku drugu ovisnost
  • Radi posao koji ju ne ispunjava
  • Neprestano je jaka ili slaba
  • Ima strah od odbacivanja i neprihvaćanja

Iako je uloga majke u razvoju i odgoju djevojčice jako važna, odnos s ocem snažno utječe na razvoj kćeri. Otac je prva muška figura u njezinu životu, ali i glavna osoba koja oblikuje njezin odnos s muškim načelom koje se krije u njoj samoj. Prema Jungu to muško načelo u svakoj ženi naziva se animus. Otac snažno utječe na njezinu jedinstvenost, individulanost i različitost. On je drugačiji od nje i njezine majke. Jedna od njegovih glavnih uloga u djetinjstvu je da izvede kćer iz zaštićenog svijeta majke u vanjski svijet. Njegov stav prema poslu i uspjehu utjecat će na stavove njegove kćeri. On je uzor autoriteta, snage, odlučnosti, ustrajnosti, odgovornosti, načina odlučivanja, reda i discipline. Kada je djevojčica dovoljno stara, on se povlači da bi ona mogla dalje sama razvijati u sebi prenesene vrijednosti i ideale.

Postoje dva načina odnošenja prema kćeri u toj fazi razvoja – pretjerana krutost i prevelika ležernost (slabost). Iako većina očeva ima mješavinu ta dva stila u odgoju, ipak često puta jedan stil je više izražen od drugoga.

Slab otac

Ovakav otac nema u sebi razvijen unutarnji autoritet, uspostavljeni red i disciplinu kao ni razvijene zdrave granice. Upravo iz tog razloga ne može ni svojoj kćeri prenijeti te osobine i vrijednosti. Najčešće on ostaje u ulozi „vječitog dječaka“. Oni su vrlo često kreativni i imaju veliki smisao za rad, no taj nalet euforije kratko traje jer namaju dovoljno snage, ustrajnosti i volje završiti ono što započnu.

Slabost oca u odgoju djeteta može se očitovati na više načine, neki od njih su:

  • otac se ne može nositi s roditeljskom ulogom pa iako ostaje fizički prisutan sve prepušta majci
  • potpuno napušta svoje dijete
  • ostaje prisutan, ali dijete ne dobiva očinski uzor jer je otac u nekoj ovisnosti
  • većinom ne mari za dijete jer mu je sva pažnja na njemu
  • ponaša se loše prema djetetovoj majci i prema djetetu

Ovdje je zanimljivo da takvi muškarci nađu ženu koja je potpuno suprotna od njega. Kako sam pisala u prošlim člancima „Naše djetinjstvo utječe na izbor partnera – Jeste li čuli za Imago?“ i „Partner kao naše ogledalo“, pronalaskom žene sa suprotnim osobinama, ovakav muškarac postaje cjelovitiji i tako nastavlja nesvjesno živjeti svoje poznato stanje. Žena koja odrasta uz ovakvog oca jako često ima majku koja je ambiciozna, teži perfekcionizmu i ima kontrolirajući stav. Takva majka je potisnula svoje ženske osobine kako bi mogla zamijeniti muškarca koji je „slabiji“. No, što se događa s djevojčicom koja odrasta u takvoj obitelji? S jedne strane ona želi biti poput majke koja „sve zna i sve može“ i nesvjesno bježi od slabosti svoga oca. U kasnijoj dobi na isti način bježi od svoje slabosti, odnosno bježeći od svog muškog dijela, bježi od sebe same.

160×600 text-47 lijevo

Prestrog otac

Ovakvi očevi su pretjerano kruti, autoritativni, teški, hladni te ponekad ravnodušni. U odgoju naglasak stavljaju na poštivanje reda i discipline te na poslušnost, dužnost te poštivanje normi i pravila. Često puta osim riječima, znaju dijete i fizički kažnjavati. Vjerojatno se na isti način i u njihovoj obitelji sve rješavalo. Teško se nose s osjećajima, kreativnošću i spontanim izražavanjem jer vole sve „pod kontrolom“. Djevojčice takvih roditelja vrlo rano nauče odvojiti se od svoje osjećajnosti i spontanosti te odbaciti svoj ženski instinkt. Ovi očevi znaju imati visoka očekivanja. Djevojčica nauči da mora biti najbolja u sportu, školi, nikada ne smije pogriješiti, ukratko mora biti najbolja u svemu.

„Lakše je neprestano težiti savršenstvu, nego na trenutak osjetiti da bi mogli biti nevoljeni i odbačeni.“

U odrasloj dobi, ove žene će nastaviti biti iznimno stroge prema sebi, ali i drugima jer im je to poznato stanje na koje su navikle. Potrebno je puno energije da bi održavale uvjerenje „Ja sam uvijek dobro.“.

Strogi očevi najčešće odabiru žene koje su ostale u ulozi „vječne djevojčice“, koje ne mogu izraziti sebe i svoju žensku stranu u tom odnosu. Upravo iz tog razloga, njihovo dijete preuzme više očevih osobina, a majčinu nježnost, intuitivnost i osjećajnost potisne i nauči doživljavati kao slabost.  Ako je otac u većini situacija na dječje suze reagirao neprihvaćanjem, vrijeđanjem ili ironijom, odrasla žena će na sve moguće načine pokušati pobjeći od svoje slabosti.

Kako kaže dr. Leonard ovisno o dominantnijem stilu ponašanja oca prema djevojčici u djetinjstvu, žena u odrasloj dobi zauzme životni stav „Borbene Amazonke“ ili „Vječite djevojčice“ te u skladu s tom ulogom organizira svoj život, veze, uspjeh, posao, vrijednosti, uvjerenja i sl.

Vječita djevojčica

Kada je očev odgojni stil „preslab“ tada odrasla žena ostaje u ulozi vječite djevojčice. Kao što sam navela, otac može napustiti djevojčicu na više načina, tako da ga uistinu fizički nema ili da je prisutan u odgoju, no nema kapaciteta da bi usmjerio i vodio dijete. On  jednostavno nema u sebi postavljene granice, ustrajnost, mušku snagu i odlučnost.

U savjetodavnom radu najčešće sam susretala odrasle „vječite djevojčice“ sa ovim osobinama:

  • Teško mogu reći ne i/ili se zauzeti za sebe
  • Rijetko postavljaju granice sebi ili drugima
  • Boje se neuspjeha, ali i uspjeha
  • Ostaju u nezadovoljavajućim vezama jer misle da same ne bi mogle živjeti
  • Češće trebaju tuđe upute ili usmjerenja
  • Puno puta započnu nešto, nakon čega odustanu od toga
  • Ponekad djeluju bespomoćno i pasivno
  • Znaju biti impulzivne
  • Imaju nisko samopouzdanje i samopoštovanje

Pošto su često slabe u odlučivanju i donošenju odluka, ponekad mogu biti sklone nekoj ovisnosti poput prekomjernog jedenja, rada, vježbanja, bježanja od osjećaja samoće, konzumiranja alkohola, tableta ili razvijanjem bolesti. Jednostavno kako drugima ne izgovaraju „ne“, ni same sebi ne mogu reći ne. Na neki način, one predaju drugima svoju energiju, gube vezu sa sobom te same sebe iscrpljuju. Kako „borbene Amazonke“ znaju svoj prikriveni bijes usmjeravati prema muškarcu u obliku kritike ili napada, „vječite djevojčice“ također imaju potisnuti bijes, koji se najčešće manifestira kao manipulacija, laganje, nošenje osjećaja krivnje i žaljenje same sebe. Ova žena zapravo smatra da nije dovoljno dobra, da neće nikad ništa postići te da ne zaslužuje ljubav. Ponekad kao da živi u svom zamišljenom svijetu u kojem će se jednom ostvariti sve što ona želi. Česte misli su da će doći muškarac koji će ju spasiti i s kojim će sve napokon biti kako treba.

„Dok ne priznamo same sebi da je to iluzija, tražit ćemo savršene muškarce, a dobivati upravo suprotno.“

Vječne djevojčice najčešće privlače muškarce koji će ih moći voditi, pomagati im, usmjeravati ih te poticati u njihovim ciljevima. Najčešće traže u svojim partnerima mušku snagu koju su kod sebe potisnule. Međutim, kako to obično bude, to vođenje na početku veze možda i je poželjno za ženu, no kasnije joj muškarac može početi određivati sve, pa čak i njezin identitet. Na isti način ju može varati, ostavljati, naređivati joj, a da ona pritom ništa ne smije ili ne želi pitati jer vjeruje da tako mora biti. Česti snovi kod takvih žena mogu biti gubitak novčanika ili  proganjanje od nekog muškarca.

„Ne možeš ti to jer si žena.“

„Kako bi ti mogla živjeti sama?“

160×600 text-47 lijevo

Borbena Amazonka

S druge strane, borbena Amazonka je žena koja je suprotna strana iste medalje. Ona je u sebi potpuno usvojila muška načela, ali pritom potisnula svoj drugi dio – ženstvenost i osjećajnost. Karakteristike ovih žena su:

  • Kruta, sklona pravilima i strogoj disciplini
  • Perfekcionist
  • Ima visoka očekivanja od sebe ili drugih
  • Moralna
  • Guši svoju ženstvenost
  • Često puta samokritična, ali upućuje kritike i drugima
  • „One sve mogu same“
  • Sposobne zaraditi novac i brinuti o sebi
  • Odbacuju osjećaje i bilo kakvu slabost
  • Intelektom skriva slabost

Ove žene najčešće odaberu partnera koji je „vječni dječak“ kojemu treba stroga mama koja ga može voditi i postavljati granice. Ona ipak zna što je za njega najbolje i kako treba živjeti, isto kao što je njezin otac znao što je za nju najbolje. Međutim, ovakva žena odabire slabijeg muškarca koji je u ulozi „vječnog dječaka“ jer takav je muškarac jednim svojim dijelom jako emotivan i kreativan, kao i „vječna djevojčica“. No, borbena Amazonka je potpuno odsječena od svog središta emotivnosti pa pronalaskom takvog partnera ona ipak nesvjesno može biti cjelovita.

Kao da nosi na sebi zaštitni oklop koji ju drži zaštićenom. Kada bi oklop skinula, na svijetlo dana bi izašao njezin bijes i pobuna. Ponekad je taj bijes maskiran napadajima panike, anksioznošću, naglim ispadima bijesa ili u obliku depresije. Nerazriješen i potisnut bijes iz prošlosti, najvidljiviji je u odnosu sa partnerom. Tada su žene sklone nesvjesno napadati partnera, jako ga kritizirajući i pokušavajući „naplatiti“ dugove prošlosti.

„Ja znam što je najbolje za tebe i kako trebaš živjeti.“

„Moj put je jedini ispravni put.“

„Ja moram sve sama.“

Iako ova žena zna kako zaraditi novac, ostati jaka i držati sve pod kontrolom, ispod svega toga ona ne zna kako vratiti strast u svoj život. Osjetiti istinsku slobodu i povezanost u sadašnjem trenutku, nešto je što tek treba otkriti. Potrebno je srušiti vlastitu iluziju sigurnosti i kontole te se uputiti u otkrivanje nečeg novog i neistraženog.

Prihvaćanje sjene

No, bez obzira na stil koji očevi koriste u odgoju svojih djevojčica, poanta je jednaka. U slabom ili prekrutom odgoju djevojčice nauče odvojiti se od jednog svojeg dijela (muškog ili ženskog načela). Tokom života neprestano tragaju za tim potisnutim dijelom i pokušavaju ga vratiti.  Zapravo „vječita djevojčica“ i „borbena Amazonka“ su jednako ranjene žene. Ni jedna ni druga ne zna kako biti svoja i živjeti slobodno. S jedne strane je žena koja misli da ništa ne može jer je preslaba, a s druge strane žena koja misli da si ne smije dopustiti ni malo slabosti te da uvijek mora biti jaka. U nekim situacijama žena se može ponašati poput djevojčice, a već drugi tren poput borbene žene.

Da bi postala cjelovita, svaka žena mora osvijestit, prihvatiti i prestati potiskivati svoju sjenu. Sjena je sve ono što smo potisnule da bi preživjele ili se zaštitile još u dječjoj dobi. Međutim, u odrasloj dobi ukoliko nismo svjesne svoje sjene, ona najčešće djeluje na naš život nesvjesno te se pojavi kada se najmanje nadamo.

Priznati svoje suze i ljutnju te ih polako puštati van i preobratiti u kreativnu energiju.Vrlo često ranjena žena se boji svoje vatre  i energije koja se nalazi u njoj.  Ponekad suze znaju biti pomiješane sa bijesom pa se žena može čas ljutiti, nakon toga plakati i tako naizmjenično. Kao da nas nevidljiva sila vuče na dvije strane, a mi ne znamo što učiniti, što je uistinu ispravno. Jedno smo naučile, a drugo želimo. Iskustvo me naučilo da je to normalan proces kada smo u stanju konfuzije, zbunjenosti. Ipak, potrebno je raščistiti sve te nagomilane i zapetljane osjećaje, misli i uvjerenja. I kada se to stanje konfuzije smiri, dio po dio našeg stvarnog, cjelovitog ja počinje izlaziti i nanovo se stvarati.

Paralelno se javlja i postavljanje granice: „Neću to više podnositi.“ Puštanjem van potisnutih osjećaja, javlja se ta zdrava težnja da brinemo o sebi i maknemo se od svega što nam šteti.

U savjetodavnom radu prvo krećemo sa osvještavanjem i dobivanjem uvida što ste sve putem izgubile. Zatim je potrebno vidjeti što se nalazi na jednoj(žensko načelo) i drugoj strani (muško načelo) te kako uravnotežiti te dvije strane da bi žena mogla vratiti svoju cjelovitost, snagu i biti potpuno svoja.

„Najveća radost je kada žena otkrije da ima pravo biti upravo ono za čime je cijelo vrijeme tragala.“

Napisala: Marta Kravarščan, praktičarka neurolingvističkog programiranja, life savjetnica, business coach.

O meni: Svakodnevno radim individualno savjetovanje/coaching, predavanja i radionice u sklopu centra Put promjene. Moja uloga je pomoći vam da jasnije shvatite što želite i kako to ostvariti. Osvještavanje neželjenih ponašanja, navika, misli i uvjerenja daje nam mogućnost da zajedno pronađemo moguća rješenja problema ili situacije u kojoj se nalazite. U tome vam savjetovanje/psihoterapija  može biti snažna podrška. Ovo je mjesto gdje možete reći sve što vam je „na duši“ i gdje ću vas čuti bez osude, kritike ili predrasuda. U radu mi je važno da ostvarujemo pozitivne promjene onim tempom kojim je klijent spreman ići. U savjetodavnom i psihoterapijskom radu nema prisile, onda je kontraproduktivna.

Za sva pitanja, konzultacije ili dogovor savjetovanja možete se javiti na:

Mob:091/935-6942.

Mail:[email protected]

Facebook stranica: Put Promjene – centar osobnog i poslovnog razvoja

PODIJELI
Prethodna objavaRobinzonski vikend na mrežnici uz jogu i gongove
Slijedeća objavaNemojte razmišljati! Samo krenite!
Marta Kravarščan
Neurolingvistička praktičarka, life savjetnica, business coach. Svakodnevno radim individualno savjetovanje/coaching, predavanja i radionice u sklopu centra Put Promjene. Moja uloga je pomoći vam da jasnije shvatite što želite i kako to ostvariti. Osvještavanje neželjenih ponašanja, navika, i uvjerenja daje nam mogućnost da zajedno pronađemo moguća rješenja problema ili situacije u kojoj se nalazite. U tome vam savjetovanje/psihoterapija može biti snažna podrška. Ovo je mjesto gdje možete reći sve što vam je „na duši“ i gdje će vas čuti bez osude, kritike ili predrasuda. U radu mi je važno da ostvarujemo pozitivne promjene onim tempom kojim je klijent spreman ići. U savjetodavnom i terapijskom radu nema prisile, tada je kontraproduktivna. U savjetodavnom i psihoterapijskom radu posebno područje interesa su mi problemi u prehrani, rad sa različitim ovisnostima, rad na samopouzdanju i razvijanju maksimalnih potencijala u pojedincu, tehnike smanjivanja stresa, anksioznosti i napadaja panike korištenjem vlastitih snaga kao i rad sa „unutarnjim djetetom“ i snovima kako bi se postigla cjelovitost osobe.

OSTAVI KOMENTAR

Ostavite svoj komentar!
Please enter your name here