Pojam “istraživanje” predstavlja sustavno prikupljanje podataka o predmetu istraživanja te proučavanje raznih materijala i izvora kako bi se utvrdilo činjenično stanje i došlo do novih zaključaka. Duhovno istraživanje jednako je sistematično kao i istraživanja kojima se bavi moderna znanost, no osnovno područje interesa duhovnog istraživanja nalazi se u drugim dimenzijama.
Duhovno istraživanje je istraživanje duhovne dimenzije ili duhovnog područja pomoću razvijenog šestog čula (izvanosjetilne percepcije). Duhovnim područjem nazivamo sve ono što ne možemo opaziti pomoću naših pet čula, uma i intelekta, a uključuje nevidljivi svijet duša, anđela, aura, raja, pakla, duhova i sl.
Duhovno istraživanje je najčešće povezano s onim što nazivamo četvrtom i petom dimenzijom, gdje vrijeme predstavlja četvrtu dimenziju, a nevidljivi prostor predstavlja petu dimenziju. Duhovno istraživanje četvrte dimenzije je istraživanje prošlih života s ciljem pronalaska događaja ili zasluga iz tog vremena koji pozitivno ili negativno utječu na ovaj život, dok duhovno istraživanje pete dimenzije zadire u suptilna pozitivna i negativna područja Univerzuma s ciljem pronalaska korijena problema u našem životu.
Duhovno istraživanje može se također provoditi u prve tri dimenzije, kako bi se pomoglo modernoj znanosti u pronalaženju uzroka raznih problema.
Osnovni cilj duhovnog istraživanja je obrazovanje ljudi o duhovnoj dimenziji i njezinom utjecaju na naš život. Učeći o duhovnoj dimenziji možemo je razumjeti i iskusiti. Također, možemo razumjeti i prevladati probleme u životu čiji je uzrok duhovne prirode te naposljetku postići trajnu sreću.
U istraživanju suptilnog svijeta ne mogu se koristiti konvencionalni instrumenti za mjerenje i analizu. Kao što ne možemo koristiti ravnalo kako bismo izmjerili nečiji intelekt, tako ne možemo koristiti fizičke, psihološke ili intelektualne metode za istraživanje duhovne dimenzije jer je ona izvan razumijevanja pet osjetila, uma i intelekta.
Duhovno istraživanje može se provoditi jedino putem razvijenog šestog čula ili izvanosjetilne percepcije. Svi znamo kako prikupljati informacije i stjecati znanje putem naših pet osjetilnih organa (oči, uši, nos, koža i jezik), uma i intelekta. Istraživanje moderne znanosti temelji se upravo na ovom obrascu. Međutim, tek oko 2% duhovne dimenzije može se razumjeti putem naših pet osjetilnih organa, uma i intelekta, dok se 98% znanja može opaziti kroz naše suptilne osjetilne organe. Kako bismo iskusili sveobuhvatni svijet duhovne znanosti, trebamo razviti naših pet suptilnih osjetilnih organa, suptilni um i suptilni intelekt.
Pokušaji da se potvrdi autentičnost religijskih artefakta korištenjem suvremenih tehnologija (radioaktivnim ugljikom) ili pokušaji da se potvrdi je li neko mjesto ukleto korištenjem napredne tehničke opreme, nisu primjeri duhovnog istraživanja. U navedenim primjerima čovjek pokušava izmjeriti i razumjeti duhovnu dimenziju pomoću moderne znanosti što predstavlja istraživanje, ali ne i duhovno istraživanje. Sposobnost mjerenja i razumijevanja duhovne dimenzije pomoću moderne znanosti je ograničena, zbog čega je upitna točnost i učinkovitost analiza. Istraživanja u odnosu na duhovna istraživanja ograničena su raspoloživim tehničkim i intelektualnim mogućnostima vremena u kojem se događaju. Kako se društvo razvija tako se istraživanja mijenjaju, što znači da su i rezultati podložni promjenama.
Nasuprot tome, duhovna istraživanja imaju izvor u Univerzalnom Umu i Intelektu, tj. Bogu i nepromjenjiva su.
Primjerice, istražujući uzrok žutice moderna znanost dolazi do zaključka da je uzrok žutice infekcija. Zatim utvrdi da je uzrok infekcije virus hepatitisa. Daljnjim istraživanjem otkriva više tipova virusa hepatitisa (hepatitis A, hepatitis B itd.). Na taj način istražuju se sve sitniji detalji uzroka bolesti, gdje moderna znanost dolazi do otkrića zasnovanih na fizičkoj razini postojanja koja su povezana sa znanjem i mogućnostima vremena u kojem se događaju (npr. do otkrića mikroskopa nije se znalo mnogo o bakterijama i virusima). S druge strane, duhovna znanost, odnosno duhovno istraživanje, bavi se otkrivanjem korijenskog uzroka bolesti.
U sljedećoj tablici usporedili smo osnovne razlike između istraživanja i duhovnog istraživanja:
| Aspekt | Istraživanje | Duhovno istraživanje |
| Iskustvo | Ograničeno na pet osjetila, um i intelekt | Iskustvo Duše, tj. Božjeg principa u nama |
| Vrsta znanja | Relativna znanja vezana uz vrijeme, mjesto i sl. | Apsolutno znanje koje nas vodi razumijevanju Boga |
| Ograničenje znanja | Osoba luta u mreži riječi i zbunjena je | Nadilazi riječi kako bi se iskusila Bogospoznaja |
| Dosada | Kad usvojimo znanje, pojavljuje se dosada | Dosada se ne pojavljuje jer sve više i više doživljavamo Blaženstvo |
| Vrsta sreće | Pruža prolaznu sreću | Pruža trajnu sreću |
| Korist | Pomaže samo na Zemlji | Pomaže na Zemlji i u zagrobnom životu |
| Izvor znanja | Uglavnom ograničeno vlastitim intelektom | Univerzalni Um i Intelekt |
| Je li u skladu s osnovnim smislom života? | Nije u skladu. Udaljava nas od osnovne svrhe života, tj. spoznaje Boga i potiče našu ovisnost o Mayi (velikoj iluziji). |
U skladu je s osnovnom svrhom života jer nas vodi prema spoznaji Boga |
Kroz duhovno istraživanje otkrili smo da uzroci problema u životu mogu biti na fizičkoj, psihološkoj ili duhovnoj razini. Do 80% uzroka naših problema nalazi se u duhovnoj dimenziji. To znači da ukoliko ne uzimamo u obzir duhovnu dimenziju u pronalaženju stvarnog uzroka naših problema i pitanja u životu, potencijalno propuštamo 80% cijele priče.
Nije li to razlog više da duhovno istraživanje smatramo putokazom koji će mnogim ljudima pomoći pronaći prave uzroke svojih problema, a time i njihovo rješenje?
Izvor: SSRF, Duhovno istraživanje
