Prije nekoliko godina sam primjetio da u meditaciji, odnosno procesu nenapornog držanja pažnje na unutrašnjem ekranu u visini točke između obrva, opažam izviranje sjećanja iz dubina svijesti, ali događaja koji se – nikada nisu dogodili. To snažno i uvjerljivo sjećanje pomalo je otkrivalo da moj um ne memorira samo iskustva vanjske stvarnosti već i one događaje koji su se mogli dogoditi. Ignoriranjem takvih sjećanja i vraćanjem na prvobitni objekt meditacije pokazalo se da su ona prolazna i nakon nekog se vremena otkrivaju kao sloj iluzije nakon koje dolazi neka druga iluzija koja opet prolazi, da bi se pokazalo da je neka Istina kako je mi volimo zvati zapravo dinamična, stalna i neuhvatljiva mijena.
Piše: Drago Plečko
U svijetu duhovnog sve to ima logike, ali u ovoj gruboj vanjskoj realnosti nam nekako izgleda nevjerojatnim da se možemo sjećati nečeg što se nikada nije dogodilo. Ipak, jedno me nevjerojatno iskustvo u tom stavu temeljito pokolebalo, a kako sam ga podijelio s više ljudi, došao sam do zaključka da je tzv. sindrom lažnog sjećanja moguć i na razini kolektivne svijesti!
Gotovo arhetipski incident u Ujedinjenim Narodima u vrijeme Hladnog rata bilo je čuveno lupanje cipelom po govornici lidera SSSR-a Nikite Hruščova. Događaj se odvijao 12. listopada a Hruščov je podivljao nakon primjedbe svog filipinskog oponenta Lorenza Sumulonga koji je aludirao na sovjetsku politiku kao agresivnu i kolonijalističku poput one koju je Hruščov pripisivao zapadnim zemljama. I danas se sasvim jasno sjećam crno-bijelog, malo iskracanog, filma na kojem se vidi kako Nikita Hruščov galami i udara svojom desnom cipelom po govornici. Ipak to se nikada nije dogodilo!
Malo je poznato da su Kanadska TV i NBC pokušali napraviti priču o izgredu na East Riveru. Nakon upornog traganja i razgovora sa svjedocima nisu našli nikoga tko je mogao potvrditi da je doista vidio kako Hruščov udara po govornici. Nije bilo ni filmske snimke, ali ni fotografije ovog događaja. I naš novinar Goran Milić svojevremeno je pokušao napraviti priču o ovom ispadu. Nakon što nije pronašao sporni snimak nije žalio truda i posjetio je arhivu samih Ujedinjenih Naroda. Tamo su ga dočekali s nevjerojatnom pričom. Naime, takva snimka nije nikada ni postojala. Kao i desetak mojih drugih prijatelja, Milić mi je potvrdio da se jasno sjeća upravo tog filma.
Zanimljivo je da Nina Hruščova, prapraunuka pokojnog Nikite Hruščova ima svoju verziju ovog čudnovatog događaja. Ona tvrdi da je njen prapradjed tog dana na nogama imao pretijesne cipele i kada se sagnuo da ih skine, s ruke mu je kliznuo sat. Bijesan je, držeći tijesnu cipelu u ruci, mahnuo predsjedajućem Generalne Skupštine, Fredericu Bolandu, najavljujući tako svoju reakciju na provokativnu tiradu filipinskog delegata.
Spomenuta sjedica UN-a pravi je rašomon. Naime, svađu je zakuhao i Edvard Mezincescu, rumunjski zamjenik ministra vanjskih poslova čija je diskusija bila toliko uvredljiva da mu je predsjednik Boland, crven u licu, isključio mikrofon. Dio delegata nagađao je kasnije da je Hruščov lupao po stolu cipelom prije nego što se popeo na govornicu. No, ne samo da nema nikakve snimke koja bi to potvrdila nego je nejasno kako se onda svi sjećamo kako je stajao za govornicom i izvodio predstavu koja će ući u povijest.
Incident Nikita Hruščov u svojim memoarima uopće ne spominje, ali tvrdi da je u jednoj raspravi u Dumi (ruski parlament, op.a.) podgrijao argumente protiv Francove diktature u Španjolskoj udaranjem cipelom po govornici. Je li se i sam Hruščov sjećao nečeg što se uopće nije dogodilo i to projicirao u drugo vrijeme i na drugo mjesto? Naime, u fusnoti uz tu priču jasno piše da se radi o nečemu što se vjerojatno uopće nije zbilo i čega se Hruščov krivo sjeća!
Kontaktirao sam i njegova sina Sergeja Hruščova, sada suradnika Watson Instituta pri američkom Sveučilištu Brown na Rhode Islandu. Priznao je da je i sam vjerovao da se 12. listopada zbilja dogodio nemili incident. No, nakon pomnog istraživanja ustanovio je da se to nikada nije dogodilo. Istinu, kako je on vidi, objavio je u izmijenjenom izdanju svoje knjige „Nastajanje Supersile“ iz 2003. godine a slična je verzija objavljena u djelu posvećenom 100-godišnjici rođenja legendarnog tajnika UN-a Daga Hamarskjelda, „Avantura za mir“. Hruščov je cipelom samo mahnuo predsjedavajućem tražeći tako riječ.
Danas se svi, pa čak i oni koji se Hruščovljevog udaranja cipelom po govornici UN-a jasno sjećaju, slažu – to se nikada nije dogodilo. Saznanje da se na neki način jedno takvo pogrešno sjećanje takvom silinom ugnijezdilo u kolektivnom sjećanju cijelog čovječanstva, potaknulo je i druga istraživanja koja će dovesti do fantastičnih spoznaja o moći ljudske imaginacije i njenoj podložnosti emocionalno nabijenim sugestijama.
Još smo daleko od saznanja kojim sve putevima mogu nama manipulirati. Tek počinjeno viriti kroz odškrinuta vrata. Još drastičnije primjere, ne iz „teorija zavjere“ već stvarnog života pročitajte u slijedećem nastavku.
>> Drago Plečko: Sindrom lažnog sjećanja – vrhunska manipulacija 1.dio
>> Drago Plečko: Sindrom lažnog sjećanja – vrhunska manipulacija 2.dio
>> Drago Plečko: Sindrom lažnog sjećanja – vrhunska manipulacija 3.dio
https://www.facebook.com/dragopleckoofficial
