Šri Išopanišada – Deseta mantra – Kultura znanja

0
65

Šri Išopanišada je jedna od 108 upanišada, izvornih vedskih tekstova za koje se, prema tradiciji, smatra da su zapisani prije 5000 godina. Zapisana na sanskrtu, jeziku starodrevne Indije, pruža nam znanje o prirodi vrhovne inteligencije koja upravlja svemirom. Za izvorne tekstove Veda se vjeruje da dolaze od samog Boga, da su apaurušeja, tj da ih nije izgovorio čovjek. One su poput uputstva za korištenje materijalnog svijeta…

Bez tog znanja čovječanstvo ne može pronaći izlaz iz slijepe ulice u koju su ga navela materijalistička shvaćanja.

Šri Išopanišada – Deseta mantra

anyad evahur vidyayaanyad
ahur avidyaya
iti šušruma dhiranam
ye nas tad vićaćakšire

anyat – drukčiji; eva – zacijelo; ahuh – rečeno; vidyaya – njegovanjem znanja; anyat – drukčiji; ahuh – rečeno; avidyaya – njegovanjem neznanja; iti – tako; šušruma – čuo sam; dhiranam – od razboritih; ye – koji; nah – nama; tat – to; vićaćakšire – objasnili.

“Mudraci su objasnili da se njegovanjem kulture znanja postiže jedan, a njegovanjem kulture neznanja drugi rezultat.”

Kao što je preporučeno u Trinaestom poglavlju Bhagavad-gite (13.8-12), pojedinac treba njegovati znanje na sljedeći način:

  1. Treba postati uglađen i naučiti da drugima iskazuje odgovarajuće poštovanje.
  2. Ne smije se predstavljati kao vjernik samo da bi stekao ime i slavu.
  3. Ne smije svojim tjelesnim postupcima, mislima ili riječima izazivati u drugima tjeskobu.
  4. Treba naučiti da bude tolerantan čak i kad ga drugi izazivaju.
  5. Treba naučiti da izbjegava dvoličnost u ophođenju s drugima.
  6. Treba pronaći vjerodostojnog duhovnog učitelja koji ga može postupno dovesti do razine duhovne spoznaje. Takvom duhovnom učitelju mora se pokoravati, služiti ga i postavljati mu svrsishodna pitanja.
  7. Da bi dostigao razinu samospoznaje, mora se pridržavati načela koja su propisana u vjerodostojnim svetim spisima.
  8. Mora živjeti u skladu s naučavanjima svetih spisa.
  9. Treba se potpuno uzdržavati od postupaka koji ometaju dostizanje samospoznaje.
  10. Ne smije prihvatiti više od onoga što je prijeko potrebno za održavanje tijela.
  11. Ne smije se lažno poistovjećivati s grubim materijalnim tijelom, niti smatrati svojima one koji su u rodu s njegovim tijelom.
  12. Treba uvijek imati na umu da će se suočavati s bijedama uzastopnoga rađanja, starenja, obolijevanja i umiranja sve dok ima materijalno tijelo. Nema koristi da smišlja načine kako se osloboditi tih bijeda materijalnog tijela. Najbolje je pronaći način na koji može ponovno zadobiti svoj duhovni identitet.
  13. Ne smije se vezati za stvari koje nisu prijeko potrebne za duhovni napredak.
  14. Ne smije se vezati za ženu, djecu i dom više nego što to sveti spisi nalažu.
  15. Ne smije se radovati ili tugovati zbog poželjnih i nepoželjnih stvari, nego znati da takve osjećaje samo stvara um.
  16. Treba postati čisti bhakta (praktikant bhakti – razvijanja ljubavi prema Bogu) Svevišnjega Gospodina, i služiti Ga nepodijeljenom pažnjom.
  17. Treba razviti sklonost k mirnom i tihom životu na osami, povoljnom za njegovanje duhovnoga života i izbjegavati prenapučena mjesta na kojima se okupljaju grešni nevjernici.
  18. Treba postati znanstvenik ili filozof i istraživati duhovno znanje, shvaćajući da je ono trajno, dok se materijalno znanje okončava sa smrću tijela.

Ovih osamnaest točaka predstavlja postupni proces kojim se može razviti pravo znanje. Svi drugi postupci pripadaju kategoriji neznanja. Šrila Bhaktivinoda Thakura, veliki svetac, izjavio je da su svi oblici materijalnoga znanja samo vanjska obilježja iluzorne energije i da njegovanjem takva znanja čovjek nije ništa bolji od magarca. Isto načelo nalazimo u Šri Išopanišadi. S napretkom materijalnoga znanja, suvremeni čovjek jednostavno se pretvara u magarca. Neki materijalistički političari, u ruhu duhovnih osoba, osuđuju današnji sustav civilizacije kao „Sotonino djelo”, ali na žalost, ne vode brigu o njegovanju pravoga znanja opisanoga u Bhagavad-giti. Tako ne mogu promijeniti sotonski sustav.

U suvremenom društvu, čak i dječak smatra sebe samodostatnim i ne iskazuje poštovanje starijima. Zbog pogrešne sveučilišne naobrazbe, mladići diljem svijeta zadaju starijima glavobolje. Šri Išopanišada jasno upozorava da se njegovanje neznanja razlikuje od njegovanja znanja. Sveučilišta su, takoreći, središta neznanja. Znanstvenici su zaokupljeni otkrivanjem smrtonosnoga oružja kako bi s lica zemlje zbrisali druge države. Studenti se danas ne podučavaju propisanim načelima brahmaćarye (učeničkoga života u celibatu), niti imaju vjeru u naredbe svetih spisa. Religijska načela poučavaju se samo zbog imena i slave, a ne zbog praktičnoga djelovanja. Zbog toga vlada neprijateljstvo ne samo na polju društvenog i političkog života, već i na polju religije.

Nacionalizam je uzeo maha u različitim dijelovima svijeta, jer obični ljudi njeguju neznanje. Nitko ne razmišlja o tomu da je ova sićušna Zemlja samo grumen materije koji lebdi u beskrajnom prostoru, zajedno s drugim grumenima. U usporedbi s ogromnim prostranstvom svemira, ti materijalni grumeni nalikuju česticama prašine u zraku. Zahvaljujući dobrostivosti Boga, koji ih je stvorio, potpuni su u sebi i stoga imaju sve što je potrebno da bi lebdjeli u prostoru. Vozači naših svemirskih brodova ponose se svojim dostignućima, ali ne razmišljaju o vrhovnome vozaču ovih golemih svemirskih brodova koje nazivamo planetima.

Postoje bezbrojna sunca i bezbrojni planetarni sustavi. Kao beskrajno mali sastavni djelići Svevišnjega Gospodina, mi, sićušna stvorenja, pokušavamo vladati tim bezbrojnim planetima. Zato se moramo uzastopno rađati i umirati, skrhani starošću i bolešću. Životni vijek ljudskoga bića iznosi sto godina, iako će se postupno smanjiti na dvadeset ili trideset godina. Pomoću kulture neznanja, obmanuti ljudi su stvorili vlastite nacije kako bi tih nekoliko godina što više uživali svojim osjetilima. Takvi budalasti ljudi pokušavaju na razne načine savršeno ucrtati nacionalne granice, što je potpuno nemoguće. Ali, upravo je zbog toga svaki narod postao izvorom briga za druge narode. Više od pedeset posto nacionalne energije troši se na obrambene mjere i tako zloupotrebljava. Nitko ne vodi brigu o njegovanju pravoga znanja, ali ljudi se ipak lažno ponose napretkom u materijalnom i duhovnom znanju.

Šri Išopanišada nas upozorava na tu lažnu vrstu naobrazbe, a Bhagavad-gita nas poučava kako možemo razviti pravo znanje. U ovoj mantri je rečeno da pouke o vidyi (znanju) moramo primiti od dhire. Dhira je onaj tko nije uznemiren materijalnom iluzijom. Nitko ne može biti neuznemiren, ako nije dostigao savršenu razinu duhovne spoznaje, na kojoj ni za čim ne žudi niti žali. Dhira zna da su materijalno tijelo i um, koje je stekao materijalnim druženjem, strani elementi, pa jednostavno izvlači najbolje iz loše sklopljenoga posla.

Za duhovno živo biće, materijalno tijelo i um predstavljaju loše sklopljen posao. Živo biće ima prave dužnosti u živom, duhovnom svijetu, ali materijalni svijet je mrtav. Sve dok žive duhovne iskre upravljaju mrtvim grumenima materije, mrtav svijet izgleda kao živ. Zapravo, svijet pokreću žive duše, sastavni djelići vrhovnoga živog bića. Onaj tko je shvatio sve te činjenice, slušajući o njima od autoriteta, naziva se dhira. Dhire spoznaju to znanje tako što se pridržavaju propisanih načela.

Da bi se pridržavao propisanih načela, pojedinac mora stati pod okrilje vjerodostojna duhovnog učitelja. Duhovni učitelj prenosi učeniku transcendentalnu poruku i poučava ga propisanim načelima. Takvo se znanje ne prima opasnim putem neznalačkoga obrazovanja. Osoba može postati dhira samo kad ponizno sluša riječi vjerodostojna duhovnog učitelja.

Arjuna je, na primjer, postao dhira ponizno slušajući poruku Gospodina Krišne, same Božanske Osobe. Savršeni učenik mora biti kao Arjuna, a duhovni učitelj mora biti jednako dobar kao sam Gospodin. To je proces primanja vidye (znanja) od dhire (neuznemirene osobe).

Adhira (onaj tko nije stekao naobrazbu pod vodstvom dhire) ne može biti vođa koji poučava. Suvremeni političari koji se predstavljaju kao dhire zapravo su adhire i od njih ne možemo očekivati savršeno znanje. Oni vode brigu samo o vlastitoj novčanoj naknadi. Kako onda mogu voditi ljude po pravom putu samospoznaje? Zato moramo ponizno slušati riječi dhire kako bismo stekli pravu naobrazbu.

PODIJELI
Prethodna objavaBielerova juha – Detoksikacija na nježan način
Slijedeća objavaKako pravilno konzumirati med?
A.C. Bhaktivedanta Swami Prabhupada
Učenjaci i duhovni vođe diljem svijeta cijene ga kao jednog od najistaknutijih učitelja indijske kulture i filozofije suvremenog doba. 1965-te godine, u svojoj 70-toj godini života, putuje na zapad kako bi proširio poruku Bhagavad Gite i Srimad Bhagavatama. Za samo 12 godina, usprkos svojoj poodmakloj dobi, proputovao je svijet četrnaest puta, održavajući predavanja na šest kontinenata. Usprkos tako intenzivnom programu, nastavlja s plodonosnim spisateljskim radom. Njegova djela sačinjavaju pravu biblioteku vedske filozofije, mudrosti, književnosti i kulture.

OSTAVI KOMENTAR

Ostavite svoj komentar!
Please enter your name here