Foto: maxresdefault

160×600 text-47 lijevo

“Mislim da će ti se ovo svidjeti”, rekao mi je brat dok mi je pružao CD benda „Temple of the Dog“.

Osjećala sam se malo povrijeđeno zbog toga što je moj mali brat bio više „cool“ po pitanju glazbe od mene. Ali također sam znala da je shvaćao moj ukus, piše Lynn Shattuck za Elephant journal.

Zgrabila sam disk i ubacila ga u svoj player. Zatim sam se bacila na krevet, rastežući noge.

Moj je brat bio u pravu. Mračni tekstovi nekih pjesama, transcendentni glas pjevača, boja gitara – sve to me pogodilo u samu moju srž.

Ovo nije bila prpošna vrsta rock glazbe koja je nekoliko godina ranije bila popularna na radiu. Ne, ovo je bilo nešto drugo. Ovo je bilo nešto duboko i rezonantno, sumorno i teško, poetično i dirljivo.

Bio je to jedan od onih rijetkih albuma na kojem sam, umjesto da sam pronašla jednu ili dvije pjesme koje sam obožavala i preskakala ostatak, voljela gotovo sve.

Glazba je bila slojevita, kao da je imala neki čarobni sastojak u koji nisam mogla uprijeti prstom.

Kad sam listala stranice Rolling Stonea i pročitala priču koja je stajala iza glazbe, počela sam shvaćati. Album „Temple of the Dog“ posvećen je Andrew Woodu, pjevaču iz Seattlea čiji je bend, „Mother Love Bone“, bio na rubu da postigne status zvijezde, kada je umro nakon predoziranja heroinom.

Chris Cornell, još jedna zvijezda u usponu iz Seattlea, koji je bio Andyjev cimer, napisao je prve pjesme “Say Hello to Heaven” i “Reach Down”, nakon njegove smrti. Pridružili su se Andyjevi preživjeli kolege iz benda, kao i drugi pjevač – mladi glazbenik po imenu Eddie Vedder, koji će nastaviti stvarati Pearl Jam s dvojicom preostalih članova grupe „Mother Love Bone“.

Album je snimljen za nešto više od dva tjedna. Bilo je sirovo i čvrsto. Tajni sastojci koje sam osjetila bili su ljubav i gubitak, ranjivost i žudnja, kao i tajanstvena milost nadarenih glazbenika koji se susreću na pravom mjestu, u pravo vrijeme.

Prvi put mi se dogodilo da vidim kako se najdublja bol može iskoristiti i preoblikovati u nešto lijepo.

300×250 centar text-39

Jutros sam se probudila i čula vijest o neočekivanoj smrti Chris Cornella.

Zadržavala sam suze dok sam spremala doručak svojoj djeci za školu. Razmišljala sam o trenutku kada sam prvi put čula njegov glas, tek nakon što mi je brat dao CD. Istina je, ne znam puno o životu Chris Cornell-a, ali znam da je imao glas anđela. Znam da je stvorio nešto divno iz pepela žalosti.

I znam da je glazba devedesetih godina duboko usađena unutar mene. To je zvučni zapis zbunjenosti i izuzetne strasti adolescentske dobi. Također je povezan s mojim tugovanjem za svojim malim bratom koji je proučavao glazbeni menagement i koji je umro od heroina krajem tog desetljeća.

Znam da je Chris bio jedan od rijetkih frontmana iz Seattlea, zajedno s Eddie Vedderom, koji je preživio to doba – Kurt Cobain, Layne Staley i Elliot Smith svi su umrli mladi i tragično. I sad je otišao i Chris Cornell.

300×250 centar text-39

Sad sam odrasla. U srednjim godinama sam. Veći dio mog života već je određen. Odabrala sam određene staze i izbjegla neke druge. Daleko sam od te djevojke, odjevene u flanelsku košulju i kratke hlače preko crnih tajica, djevojke koja tek ulazi u zrelost odrasle dobi. Bila je i prestravljena i oduševljena.

Ali kad slušam Chrisov glas, osjećam svu tu neizvjesnost i žudnju, knedlu u grlu i čvor ispod mojih rebara. Osjećam flanel, kišne kapi i dom.

Ovo je i dar i gorčina zvučnog zapisa u našim životima – on biva zapisan u našim stanicama i uvijek se može ponovno izdignuti iz ničega, moćan kao i uvijek. Njegov glas me vraća natrag u ono olujno doba kada sam naučila da možemo izvući slatke stvari iz naših najdubljih tuga. Ta ljepota može rasti na najtamnijim mjestima.

Prevela: Suzana Prnjak za atma.hr

Podudarni sadržaj
PODIJELI
Prethodna objavaZnačenje dana u tjednu: Utorak najgori za brak, četvrtak za kupovinu, petak za dijetu
Slijedeća objavaDaj – i primit ćeš
Atma

Učinite od svog života ono najbolje što on može biti – nevjerojatno iskustvo, ispunjenje i putovanje. Stvorite ravnotežu tijela, uma i duše – budite svoji, živite slobodno, njegujte znanje, cijenite iskustvo, volite i budite sretni…

OSTAVI KOMENTAR

Ostavite svoj komentar!
Please enter your name here