Promatram ovih dana kako jedni spremaju maske i režu bundeve (premda vjerujete mi u mojim očima bolje izgledaju u pećnici), a drugi vode rat protiv vještica, demona, duhova i pospješuju komercijalizaciju zapada što osvaja Europu (negativna reklama je najbolja reklama).

Živimo u svijetu koji je prožet dualnostima. Da bi nešto doživjeli, shvatili i spoznali moramo imati iskustvo cjelokupne materije ili stvarnosti koju želimo iskusiti. Sve se pojavljuje kao medalja s dva naličja: toplo i hladno, dan i noć, ljubav i mržnja, dobro i zlo, svjetlo i tama… Ovih dana zanimljiv je odnos sveca i vještice, dva arhetipska lika koji se nalaze svaki sa svoje strane medalje.

300×250 centar text-39

Vještica kao lik s kojim se nekada plašilo malu djecu, žena s negativnim prizvukom, koristi svoje sposobnosti kako bi manipulirala, ostvarivala neke svoje prohtjeve, a i nanosila zlo drugima oko sebe. Definicija same riječi kaže da je to osoba koja ima moć da drugima nanosi zlo, zla i svadljiva žena. Vjerujem da svatko na prizvuk ove riječi može dočarati sliku stare i naborane žene, bradavičastoga nosa kako leti na metli i prodorno se smije.

Drugi arhetip je svetac ili svetica, osoba posvećena visokim idealima, u službi dobroga i ljubavi. Osoba koja je poput svakoga od nas rođena s istim potencijalom, ali se je kroz život usmjerila na dobro i pomaganje drugima ili je pak živjela neki oblik posvećenosti Bogu ili sl. Pojam sveca nije nikome nepoznat i svatko može nabrojati niz svetaca koji su mu se dojmili ili ga u nekom obliku inspiriraju.

300×250 centar text-39

Gdje su dodirne točke ova dva lika? Po čemu su oni slični? Prije svega i jedan i drugi nalaze se u nama. Svatko voli činiti dobro, to nam i pruža jedan dobar osjećaj (bez lažne skromnosti), ponekad volimo prikazati i našu dobru stranu svijetu. A uostalom  čineći dobro drugome, činimo dobro sami sebi. Drugi aspekt, onaj negativan ili ono što mi smatramo da nije dobro, da je „vražićak“ koji čuči u nama često možemo skrivati i potiskivati. Možemo se sramiti ili osjećati krivnju zbog nekih osjećaja koje osjećamo, a koji su nam neprihvatljivi. Pa ponekad i čujemo: „Baš sam vještica!“ To su dijelovi koji su ljudski, koje svatko negdje u sebi ima.

C.G. Jung davno je napisao: „Čovjek ne postaje prosvijetljen zamišljajući figure svjetla nego postajući svjestan tame.“ Upravo su ovo činili sveci, nisu se bojali tame u sebi. Gledali su i promatrali svoje „nesavršenosti“, prihvatili ih, a zatim iz njih učinili nešto dobro. Nisu potiskivali, nisu gurali u tamne kutke duše, znali su da ukoliko to učine tek tada dolaze u opasnost. Prigrlili su „vješticu“ u sebi, od svoje sjene napravili su saveznika.  Ukoliko nešto potiskujemo, prije svega trošimo ogromnu količinu snage da to ostane skriveno, ono što smo potisnuli projiciramo u osobe oko nas i neprestano privlačimo situacije koje nam žele osvijetliti taj dio nas. Jedini način da izađemo na kraj s našim ne-željenim dijelovima je da ih s ljubavlju prihvatimo, da ih iz tame dovedemo na svjetlo dana, a tada oni postaju naši saveznici, a ne autodestruktivni dijelovi nas koji nam povremeno podmeću nogu!

Antonio Mrzlić

Podudarni sadržaj
PODIJELI
Prethodna objavaRomantična kraljica jeseni – Sve o bundevi: Vrste, ljekovitost, načini pripreme
Slijedeća objavaZašto ne treba slaviti “Noć vještica”?
Atma

Učinite od svog života ono najbolje što on može biti – nevjerojatno iskustvo, ispunjenje i putovanje. Stvorite ravnotežu tijela, uma i duše – budite svoji, živite slobodno, njegujte znanje, cijenite iskustvo, volite i budite sretni…

1 KOMENTAR

  1. Svidja mi se ovo misljenje i na mestu je jer neuki ljudi i oni koji dozvoljavaju da im svestenstvo kroji zivot izopacuju realnost .Boje se da demoni(vestice i njihov praznik koji kroz katolicanstvo ulazi u sredinu pravoslavkja) mogu nasteteti sredini jer se sve vise fo praznuje a ne sveci pravoslavlja …i kao da ste znali da treba objaviti ovako nssto ,jos kad bi procitali oni kojj njsu tog misljenja-mozda bi ga malo i promenili.

OSTAVI KOMENTAR

Ostavite svoj komentar!
Please enter your name here