Tjeskoba učini od sitnice planinu: Ovo su rečenice koje brzo smiruju uznemireno dijete!

0
7732
Foto: pixabay.com

Svako dijete u jednom ili drugom obliku doživljava – anksioznost, uznemirenost i tjeskobu.

Kao roditelji, želimo zaštititi našu djecu od životnih tjeskobnih trenutaka, ali vještina nošenja s anksioznosti je bitna u životu i koristit će im u godinama koje dolaze.

300×250 centar text-39

Isprobajte ove jednostavne fraze kako bi pomogli svojoj djeci da prepoznaju, prihvate i savladaju svoje tjeskobne trenutke.

  1. “Možeš li to nacrtati?”

Crtanjem, slikanjem ili šaranjem djeca izražavaju svoje osjećaje kada ne mogu koristiti svoje riječi.

  1. “Volim te. Siguran si.”

To je snažna afirmacija kada dolazi od osobe koju najviše voli. Zapamtite, strah čini da vaša djeca osjećaju kao da su njihovi umovi i tijela u opasnosti.

Ukoliko im ponavljate da su sigurni, na taj način im pomažete da smire njihov živčani sustav, piše The minds journal.

  1. “Idemo se pretvarati da pušemo u divovski balon. Duboko ćemo udahnuti dok brojimo do 5.”

Ako svom djetetu kažete da duboko udahne usred napada panike, velike su šanse su da ćete čuti: “Ne mogu!” Umjesto toga, učinite to igrom. Pretvarajte se da napuhujete balon i vjerojatno ćete čuti i smiješne zvukove u tom procesu.

Kada duboko udahnu tri puta, to će preokrenuti reakciju na stres u tijelu i moda ćete čak i dobiti nekoliko osmijeha u tom procesu.

  1. “Ja ću reći nešto i želim da ti kažeš isto što i ja: ‘Ja to mogu učiniti.’ Ponovite to 10 puta.

Maratonci koriste ovaj trik kako bi srušili zamišljena ograničenja.

  1. “Zašto misliš da je to tako?”

To je osobito korisno za stariju djecu koja mogu bolje artikulirati “Zašto” od onog što osjećaju.

  1. “Što će se dogoditi nakon toga?”

Ako su vaša djeca zabrinuta zbog nekog događaja, pomozite im da u mislima prođu kroz taj događaj i da razmisle što bi se moglo dogoditi nakon toga.

Anksioznost uzrokuje kratkoročnu percepciju, što uzrokuje da misle kao da život nakon određenog događaja nestaje.

  1. “Mi smo nezaustavljivi tim.”

Odvajanje je snažan okidač anksioznosti za malu djecu.

Uvjerite ih da ćete raditi sve zajedno, čak i ako vas oni ne mogu vidjeti.

  1. Utvrdite vaš bojni poklič:; “Ja sam ratnik!” “Ja sam nezaustavljiv!” ili “Gledaj svijete, ja sam tu!”

Postoji razlog zašto se u filmovima prikazuju ljudi kako viču prije nego što odu u bitku. Fizički čin deranja zamjenjuje strah s endorfinom.

To također može biti i zabavno.

  1. “Ako bi taj osjećaj bio čudovište, kako bi izgledao?”

Davanje karakterizacije anksioznosti znači učiniti zbunjujuće osjećaje konkretnim i opipljivim.

Kada djeca imaju lik koji predstavlja zabrinutost, oni mogu govoriti o svojim brigama.

  1. “Ja jedva čekam_____”.

Uzbuđenje oko budućeg trenutka je zarazno.

  1. “Stavimo svoje brige na policu dok _____ (slušate svoju omiljenu pjesmu, trčite oko kuće, pročitate ovu priču). Onda ćemo se pobrinuti za njih.”

Oni koji pate od anksioznosti  često osjećaju kao da moraju stalno nositi svoju tjeskobu.  To je osobito teško kada su vam djeca zabrinuta zbog nečega što ne mogu promijeniti u budućnosti.

Stavljanje tih briga sa strane dok činite nešto zabavno može pomoći da postave svoje brige u perspektivu.

  1. “Ovaj osjećaj će nestati. Neka nam bude udobno dok se to događa.”

Udobnost smiruje um, kao i tijelo.

Teške deke, pokazalo se, smanjuju tjeskobu blagim povećanjem fizičkih podražaja.

  1. “Idemo saznati više o tome.”

Neka vaša djeca istražuju svoje strahove postavljajući onoliko pitanja koliko im je potrebno. Uostalom, znanje je moć.

  1. “Idemo brojati _____”.

Ova tehnika ne zahtijeva prethodnu pripremu.

Brojanje ljudi koji nose čizme, brojanje satova, brojanje djece ili brojanje šešira u sobi zahtijeva promatranje i razmišljanje, a jedno i drugo umanjuje anksioznost koje vaše dijete osjeća.

  1. “Moraš mi reći kad prođu 2 minute.”

Vrijeme je moćan alat kad su djeca zabrinuta.

Gledajući na sat ili kretanje kazaljki na satu, dijete ima još jednu točku fokusa, osim onoga što se događa.

  1. “Zatvori oči. Zamisli ovo…”

Vizualizacija je snažna tehnika koja se koristi za ublažavanje boli i tjeskobe. Vodite svoje dijete kroz vizualizaciju sigurnog, toplog, sretnog mjesta gdje se osjeća ugodno.

Ako sluša pažljivo, fizički simptomi anksioznosti će nestati.

  1. “I ja sam ponekad prestrašen/nervozan/tjeskoban. To nije zabavno.”

Empatija pobjeđuje u mnogim, mnogim situacijama.

Ona može čak pomoći da se razvije razgovor s vašim starijim djetetom o tome kako vi svladavate tjeskobu.

  1. “Idemo izvući naš popis stvari kojima se smirujemo.”

Anksioznost može zaokupiti logički mozak; nosite popis stvari koje pomažu vašem djetetu da se suoči sa stresom.

Responsive text-52 horizontal



  1. “Nisi sam u tome kako se osjećaš.”

Ukazujući na sve ljude koji dijele njegove  strahove i tjeskobu, pomažete vašem djetetu da razumije kako je prevladavanje anksioznosti univerzalna stvar.

  1. “Reci mi najgoru stvar koja se može dogoditi.”

Nakon što ste zamislili najgori mogući ishod, pričajte o vjerojatnosti da se dogodi ta najgora moguća situacija. Zatim pitajte dijete koji bi mogao biti najbolji mogući ishod. Konačno, pitajte ih o najvjerojatnijem ishodu.

Cilj ove vježbe je da se pomogne djetetu da smirenije razmišlja tijekom tjeskobnog iskustva.

  1. “Briga je ponekad korisna.”

To se čini sasvim suprotno od onog što bi intuitivno rekli već zabrinutom djetetu, ali kada kažete da je anksioznost ponekad korisna, time uvjeravate svoju djecu da ne postoji ništa što nije u redu s njima.

  1. “Što vaš balon misli kaže?”

Ako vaša djeca čitaju stripove, oni su upoznati s balonom misli koji prati priču.

Kada promatraju svoj tijek misli kao treća strana,  ona mogu steći bolju perspektivu.

  1. “Idemo pronaći neke dokaze.”

Prikupljanje dokaza koji podržavaju ili opovrgavaju djetetove razloge za anksioznost, pomaže da vaša djeca vide temelje li se njihove brige na činjenicama.

  1. “Započnimo raspravu.”

Starija djeca posebno vole ovu vježbu, jer imaju dozvolu za raspravu sa svojim roditeljem.

Tijekom debate možete naučiti mnogo o procesu njihovog rasuđivanja.

  1. “Što je prvo o čemu trebamo brinuti?”

Anksioznost često učini od sitnice planinu. Jedna od najvažnijih strategija za prevladavanje anksioznosti je razbiti tu planinu na komade.

Pri tome, shvatimo kako ne uzrokuje cijelo iskustvo tu  tjeskobu, već samo jedan ili dva dijela.

  1. “Napravimo popis svih ljudi koje voliš.”

Anais Nin je zaslužna za citat: “Strah je najveći ubojica ljubavi.” Ako je tvrdnja istinita, onda je ljubav najveći ubojica anksioznosti.

Kada se vaše dijete prisjeća svih ljudi koje voli i zašto ih voli, ljubav će tada zamijeniti tjeskobu.

  1. “Sjećaš li se kad …”

Kompetencija usađuje povjerenje. Povjerenje nadvladava tjeskobu.

Kada pomažete vašoj djeci da se sjete situacija u kojima su prevladali strah i tjeskobu, to im daje osjećaj kompetencije i time se vraća njihovo povjerenje u svoje sposobnosti.

  1. “Već sam ponosan na tebe.”

Kada znaju da ste zadovoljni s njihovim naporima, bez obzira na ishod, to ublažava potrebu da učine nešto savršeno – što je izvor stresa većini djece.

  1. “Idemo u šetnju”.

Vježbanje ublažava tjeskobu i do nekoliko sati, jer sagorijeva višak energije, opušta napete mišiće i diže raspoloženje.

Ako vaša djeca ne mogu prošetati baš u tom trenutku, potaknite ih da skaču na mjestu ili na lopti za pilates, da preskaču konop ili da se rastežu.

  1. “Idemo gledati tvoje misli kako prolaze.”

Zatražite od svoje djece da zamisle kako su tjeskobne misli vlak koji se zaustavlja na stanici iznad njihovih glava.

Kroz nekoliko minuta, kao i svi vlakovi, misao će se premjestiti na svoje sljedeće odredište.

  1. “Duboko udišem.”

Ovo je model umirujuće strategije koji također potiče vaše dijete da vas zrcali.

Ako vam vaša djeca dopuštaju, držite ih na prsima, tako da mogu osjetiti vaše ritmičko disanje i na taj način regulirati svoje disanje.

  1. “Kako vam mogu pomoći?”

Neka vaša djeca vode situaciju i kažu koje strategije ih smiruju u ovoj situaciji.

  1. “Ovaj osjećaj će proći.”

Često djeca osjećaju kao da njihova anksioznost nikad neće proći.

Umjesto da se isključuju ili izbjegavaju brigu, podsjetite ih da olakšanje pristiže.

  1. “Idemo stisnuti tu loptu za otpuštanje stresa zajedno.”

Kada vaša djeca usmjere svoju tjeskobu na loptu, osjećaju emocionalno olakšanje.

Kupite loptu ili napravite loptu ili izradite vlastitu loptu za otpuštanje stresa od brašna ili riže.

  1. “Vidim da je Brigo Brigić opet zabrinut. Idemo ga naučiti kako će prestati brinuti.”

Stvorite lik koji predstavlja brige, kao što je Brigo Brigić.

Recite svom djetetu da je Brigo Brigić zabrinut i da ga morate naučiti kako da prevlada stres.

  1. “Znam da je ovo teško.”

Priznajte da je situacija teška.

Time pokazujete svojoj djeci da ih poštujete.

  1. “Ovdje je tvoj mirisni prijatelj.”

Mirisni prijatelj, mirisna ogrlica ili difuzor može smiriti tjeskobu, pogotovo kada ga napunite lavandom, kaduljom, kamilicom, sandalovinom ili jasminom.

  1. “Pričaj mi o tome.”

Bez prekidanja, slušajte svoju djecu kada govore o onome što ih muči.

Kada izbacuju tjeskobu pričanjem, imaju vremena za obradu svojih misli i na taj način mogu doći do rješenja.

  1. “Tako si hrabar!”

Potvrdite sposobnost svoje djece da upravljaju situacijom, na taj način ih osnažujete da uspiju.

  1. “Koju strategiju smirivanja želite sada koristiti?”

Svaka situacija je drugačija, zato dajte svojoj djeci priliku da izaberu smirujuću strategiju koju žele koristiti.

  1. “Proći ćemo kroz to zajedno.”

Kada date djeci podršku svojom prisutnošću, osnažujete ih da ustraju sve dok zastrašujuća situacija ne nestane.

  1. “Što još znaš o (zastrašujućoj stvari)?”

Kada se vaša djeca suočavaju s anksioznošću, istražite to kada su mirni. Čitajte knjige o stvarima koje ih plaše i naučite što je više moguće o tome.

Kad tjeskoba ponovno izbije na površinu, zatražite od svoje djece da se sjete onoga što su naučili. Na taj način osnažujete djecu i oduzimate moć strašnim stvarima.

  1. “Idemo na tvoje sretno mjesto.”

Vizualizacija je učinkovit alat protiv tjeskobe.

Kada su vaša djeca mirna, vježbajte ovu umirujuću strategiju, sve dok ne budu u mogućnosti uspješno je koristiti u tjeskobnim trenucima.

  1. “Kako ti ja mogu pomoći?”

Zatražite od djeteta da vam kaže što mu je potrebno.

To bi mogao biti zagrljaj, prostor ili rješenje.

300×250 centar text-39
  1. “Ako bi svom osjećaju dao boju, koja boja bi to bila?”

Ako tražite od druge osobe da identificira ono što osjeća u žaru anksioznosti, njoj je taj zadatak gotovo nemoguć.  No, ako zatražite od svoje djece da opišu svoje osjećaje tako što će tim osjećajima dati boju, dajete im priliku za razmišljanje o tome kako se osjećaju u odnosu na nešto jednostavno.

Nakon toga upitajte ih zašto je njihov osjećaj baš u toj boji.

  1. ​​”Dođi da te zagrlim.”

Zagrlite dijete sprijeda ili s leđa ili neka vam sjedne u krilo.

Fizički kontakt pruža priliku vašem djetetu da se opusti i osjeti sigurno.

  1. “Sjeti se kada si sve to uspio prevladati u XYZ?”

Podsjećajući svoje dijete na prošle uspjehe, potaknuti ćete ga da ustraje u ovoj situaciji.

  1. “Pomozi mi da pomaknem ovaj zid.”

Težak posao, poput guranja zida, ublažava napetost i emocije.

Elastična vrpca također funkcionira.

  1. “Idemo pisati novu priču.”

Vaša djeca su napisala priču u svom umu o tome kako će budućnosti ispasti. Ta budućnost im stvara tjeskobu.

Prihvatite njihovu priču, a zatim ih zamolite da dodaju još nekoliko redaka, gdje će priča dobiti drugačiji završetak.

PODIJELI
Prethodna objava6 načina kako osjećajni ljudi sabotiraju svoje odnose
Slijedeća objavaOsjećate li ponekad kao da su stresne situacije u životu iscrpile svu vašu pozitivnu energiju?
Atma
Učinite od svog života ono najbolje što on može biti - nevjerojatno iskustvo, ispunjenje i putovanje. Stvorite ravnotežu tijela, uma i duše - budite svoji, živite slobodno, njegujte znanje, cijenite iskustvo, volite i budite sretni...

OSTAVI KOMENTAR

Ostavite svoj komentar!
Please enter your name here