Pronalaženje utočišta događa se kada je naša duša povezana s Bogom i kada osjeća tu povezanost. Mogu potrošiti cijeli život samo pokušavajući pronaći olakšanje: „Imam taj i taj problem pa ću ga suzbiti ovom ublažavajućom mjerom, potom dođe sljedeći problem i ja primijenim drugu mjeru ublažavanja …“ Ali kada se upitam: „Je li moja duša našla mir? Jesam li našao utočište?“, a ne mogu odgovoriti na to pitanje s vatrenim ‘Da!’, tada je moj život samo djelomično uspješan.
Jeste li ikada razmišljali o razlici između pronalaženja olakšanja i pronalaženja utočišta?
Kada govorim o olakšanju, mislim na osjećaj koji imate kada uslijed gladi nalazite olakšanje jedući ili kada vrlo umorni nalazite olakšanje u odmoru. Ili kada usamljeni nalazite olakšanje u dobrom društvu.
Imati dobre prihode također može biti olakšanje. Olakšanje možete osjetiti i kada uz pomoć psihologije donekle razjasnite tko ste. Ili kada nakon duge godine napornog rada otiđete na odmor na Mallorcu.
Međutim, olakšanje ne ispunjava dušu. Može zadovoljiti potrebe tijela i uma, ali samo pronalaženje pravog utočišta ispunjava potrebu naše duše, udovoljava našim najdubljim potrebama.
Osjećam da u modernim vremenima ljudi na duhovnom putu često pogrešno misle da olakšanje podrazumijeva pronalazak utočišta. Olakšanje ima svoju vrijednost. Molim vas, nemojte misliti da je nema. No, pronalaženje utočišta nešto je drugačije.
Pronalaženje utočišta događa se kada je naša duša povezana s Bogom i kada osjeća tu povezanost.
Mogu potrošiti cijeli život samo pokušavajući pronaći olakšanje: „Imam taj i taj problem pa ću ga suzbiti ovom ublažavajućom mjerom, potom dođe sljedeći problem i ja primijenim drugu mjeru ublažavanja …“
Ali kada se upitam: „Je li moja duša našla mir? Jesam li našao utočište?“, a ne mogu odgovoriti na to pitanje s vatrenim ‘Da!’, tada je moj život samo djelomično uspješan.
Sacinandana Swami
