Responsive text-52 horizontal



Rad na sebi kao izazov i potreba modernog čovjeka

Živimo u doba ispunjeno stresom, tjeskobom, strahom i depresijom. Od čovjeka se sve više očekuje. Kao da uvijek i odmah moramo imati spremne odgovore na svaki izazov. Civilizacijski napredujemo, ali i dalje vodimo bitku sa mnoštvom osjećaja koje novac, lagodnost života, tehnološka dostignuća i sl. faktori ne mogu riješiti.

U pokušaju da ostanemo u kontaktu sa sobom, danas je, više nego ikada prije rad na sebi postala potreba sve većeg broja ljudi. Mnogo je načina na koji možemo raditi na sebi. Svakodnevno nam se nudi bezbroj članaka, razna literatura, bezbroj tehnika i metoda koje nas pozivaju da se osjećamo bolje sa sobom. Psihoterapija je jedan od oblika rada na sebi, a podrazumijeva uloženi angažman da se situacije zbog kojih smo zapeli u određenom stanju, realno i promjene koliko god je to moguće. Gdje i kako možemo kroz terapiju prepoznati naš osjećaj tjeskobe ili potencijalnu depresivnost? On nije samo u manjku volje za životom i sudjelovanjem u zajednici, on nije samo u tužnom izrazu lica niti u suzama. Tjeskoba koja nas obuzima nije samo u ubrzanom radu srca, nesanici ili nemiru koji osjećamo. On je i u našim odnosima te našem viđenju i doživljavanju istih tih odnosa i sebe unutar njih. Možemo ih tražiti u ovisničkim odnosima gdje negiramo i zapostavljamo pravoga sebe, u izolaciji od stvari koje bi nas mogle motivirati i potaknuti na aktivnosti, u naučenoj servilnosti da prema svima i uvijek budemo obzirni i ljubazni a u nama ljutnja kipi, u nemogućnosti da viknemo, da se pobunimo i postavimo jasne granice, u strahu da ćemo postavljanjem granice važnim nam osobama biti odbačeni i ostati sami, raznim ovisnostima i sl.

Novi za clanke 75



Osjećati se bolje i biti bolje

Kada govorimo o stvarnim i trajnim promjenama, onda moramo pojasniti razliku između potrebe da se osjećamo bolje i potrebe da budemo bolje. Razgovor kao takav olakšava trenutačni osjećaj, u službi je ventiliranja i nije beznačajan. Ali da bismo doživjeli promjenu, potrebno je napraviti korake u našim interpersonalnim odnosima i dobiti potvrdu da se stvari mijenjaju u realitetu. Psihoanalitičar Franz je 1949. godine definirao pojam korektivnog emocionalnog iskustva, gdje se u procesu psihoterapije u sigurnim uvjetima popravlja traumatičan utjecaj prethodnog iskustva. Intelektualni uvid je, prema Franzu, sam po sebi nedovoljan, potrebno je da se neka stvar ponovno i osjeti, da se proradi i da se stvari pogledaju iz neke druge perspektive. Kada proživimo to iskustvo, s njim simbolički „izlazimo u svijet“, gdje osnaženi i iskusniji lakše i autentičnije djelujemo u smislu da gradimo drugačije, puno zadovoljavajuće i manje iscrpljujuće odnose.

Ne pričaj mi, pokaži mi

Jedan od osnovnih principa psihodrame glasi: „ne pričaj mi, pokaži mi“, gdje direktno ulazimo u situaciju koja nas muči, te si dajemo dozvolu da ju (ponovno) osjetimo. Kao psihoterapijski pravac, psihodrama je prva terapijska metoda koja je napustila psihoterapijski sobu, stereotipnu poziciju udobne fotelje ili kauča iz koje terapeutu prepričavamo sebe. Mi smo ti koji znamo što je u nama, mi smo ti koji to donosimo pred terapeuta i grupu i nitko to ne može jasnije niti bolje osjetiti osim nas samih, kao niti znati koja je naša stvarna potreba. Psihodramom uz vodstvo terapeuta i uz pomoć ostalih članova grupe sami dolazimo do sebe. Budimo svoju dječju spontanost, svoju kreativnost i vježbamo život bez straha od kazne. S vremenom ispunjavamo cilj psihoterapije, koji kako ga opisuje Irwin Jalom, svjetski poznat psihijatar i psihoterapeut, nije samo olakšanje patnje nego i postajanjem istom osobom kakvi se vidimo iznutra na način da upravo takvi, autentično nesavršeni ulazimo u odnose s drugim ljudima. Jer ljudima će uvijek biti potrebni ljudi. A svatko od nas je tu da izgradi najvažniji i najtrajniji odnos u životu. Onaj sa samim sobom.

Napisala: Ana Pulek

Novi za clanke 75



Svi koji kroz individualne susrete ili unutar iskustvene grupe žele istraživati svoje unutarnje obrasce, kao i teme odnosa, granica, strahova, svojih želja i potreba, mogu se javiti putem DONJE prijavnice, na [email protected] ili mob: 092/1626-872 sa svim dodatnim pitanjima.

Grupa koja se održava jednom tjedno u Zagrebu, trenutačno nudi mogućnost priključivanja dodatnih članova. Voditeljice su Maja Aqqad, dipl.soc. i Ana Pulek, spec.comm., psihodramske praktičarke u terapijskom radu i u superviziji Centra za psihodramu iz Zagreba.

Centar za psihodramu u okviru svojih edukacija zadovoljava uvjete EAP-a (European Association for Psychotherapy) i punopravni je član SPUH-a (Saveza psihoterapijskih udruga Hrvatske).

Tražite promjenu?  Prijavite se ovdje.

Podudarni sadržaj

OSTAVI KOMENTAR

Ostavite svoj komentar!
Please enter your name here