“U času očajanja znajte da ne ostavlja vas Gospodin, nego da vi ostavljate Gospodina”
“Pouke ostroškog igumana” čuvaju se u manastiru u Ostrogu i prenose se s koljena na koljeno iz usta igumana Ostroških obitelji, a taj dar predaje se u molitveniku ostroških igumana.
Otac Jovan pročitao je dio pouka iz ove zbirke, a mi vam prenosimo neke od njih, od kojih se većina, primijetit ćete, podudaraju s temeljnim moralnim i duhovnim načelima svih ljudi bez obzira na rasu, naciju i vjeru.
“U času očajanja znajte da ne ostavlja vas Gospodin, nego da vi ostavljate Gospoda.
Ako živite u zajednici sa drugima, služite im kao samome Bogu i za svoju ljubav ljubav ne tražite, niti za smjernost pohvalu, niti za služenje blagodarnost. Prije nego što nešto kažete, razmislite neće li vaša riječ ili djelo ožalostiti Boga ili vašeg bližnjeg.
Ne osuđujte tuđeg slugu kada stoji ili pada; ima on boga svoga koji ima moć da ga od pada odvrati ili u padu zaustavi.
Pamtite da čas koji od vas oduzima vaša lijenost može biti posljednji u vašem životu, i da za njim može doći smrt i sud. Udaljavajte se od tjelesnog ispraznog uživanja i svega što je prolazno.
Ne zadajte bol nikome i ne vraćajte grdnju na grdnju, žalošću na žalost, pa će u knjizi života vaše ime biti napisano sa prepodobna.
Molim vas, prijatelji moji, ne zanemarite nijedno sredstvo kojem je moguće ugoditi Bogu, a takvih je sredstava mnogo – smjerno ophođenje s ljudima, tješenje ožalošćenih, zauzimanje za one kojima se čini nepravda, davanje siromašnima, odvraćanje očiju od ružnih prizora i postupaka, odbacivanje rđavih pomisli, prinuđivanja sebe na molitvu, trpljenje, milosrđe, pravednost i tako dalje. Ispunjavanje svetih i dobih djela privlači na nas svemoćnu pomoć Božju, a s njom ćemo prebroditi sve teškoće koje su izgledale nesavladivo našim snagama.
Na sve načine suprostavite se svojoj gnevljivosti i uz Božju pomoć ona će oslabiti. Ako se desi da se razgnjeviš, ništa ne govori ili se ukloni od onoga na koga si se razgnjevio ili zatvori usta svoja da ne iskoči jarosni plamen i ne opali dušu tvoju, a ti uzalud uznemiriš bližnjeg svog. Čim se plamen ugasi i tvoje srce umiri, tada govori radi ispravljanja bližnjih.
Na svaki način se klonite da se ikoga i na išta ljutite, nijedna neprijatnost ne snalazi nas sama od sebe, svaka biva dopuštena promislom Božjim radi istih spasonosnih ciljeva, radi kojih su Svetog apostola Pavla snalazile nevolje, uslijed kojih je on i bio u opasnostima na rijekama, od razbojnika, svoga roda, neznabožaca, u gradu, pustinji, na moru, među lažnom braćom.
Znajući to, ne obraćajte pažnju tko vas je uvrijedio i zbog čega, jer su po poukama svetih otaca oni koji nam nepravdu čine i koji nas vrijeđaju dobročinitelji našeg spasenja. Samo držite na umu da se nitko ne bi usudio vas ožalosti, da Gospodin nije izvolio da to dopusti i zato blagodarite još više Gospodu što nam nevoljama koje nas snalaze jasno pokazuje da mu nismo tuđi i da nas vodi u kraljevstvo nebesko.
Ako podnosite grdnju, Bog postupa sa vama kao sa sinovima, jer koji je to sin kojeg otac ne grdi?
Ostavite vazda svaku surovost i budite u ophođenju s ljudima nezlobivi kao djeca, a onima koji su vam povjereni na skrb budite i otac i mati.
Zakon života jeste mjera, a ko mjeru naruši, mora mjeri naučen biti, milom ili silom, ili u slučaju nepokajanja propasti. Nevezanost za stvari jedini je put do istinske slobode ljudi, koja jedina biva udostojena čistog i svjesnog zajedništva u ljubavi Božjoj.
U djelima ljubavi prebivajte i onda kada ljubav prema bližima ne osjećate – to nije licemjerje nije gluma. Činite djela ljubavi i naučit ćete se ljubavi. Ona će postojanim upražnjavanjem takvih djela postati sama priroda naša i disanje naše.
Nije spasenje u mnogoriječitosti, no u savršenom paženju na sebe. Odvikavajte se od raspravljanja i prepirki, smućujući srce oni vas lišavaju mira u duši. Svakoj svadljivoj pomisli protivstavljajte Isusovu molitvu:
Gospodine Isuse Kriste, sine Božji, pomiluj me grešnoga.
Ne vjerujte predrasudama, tajnim klevetama, javnim ogovaranjima. Lukava podozrivost nije svojstvo kršćansko i zato je ne usvajajte. Mudrost, trezvenoumne obazrivosti i neporočnost, pak, traži od nas Gospodin u Svetom pismu.
Budite mudri kao zmije i nezlobivi kao golubovi. Svagda se držite sredine – krajnosti nigdje i ni u čemu nisu za pohvalu. Pamtite riječ starca: Tko može podnijeti, sve podiže.
Zlo pobjeđujte dobrom, zlo se zlom ispraviti ne može. U klonulosti duha nagonite srce i jezik svoj da se moli ovako:
Gospode spasi me, propadam, Gospodine, prosvijetli tamu moju, Gospode, obasjaj me licem svojim.
Ako si sklon melankoliji, ne zatvaraj se u kuću, nego pravi izlete. Odlazi u brda i šetajući pokušaj da se moliš, to mnogo pomaže. Ne opravdavajte sebe, ne raspravljajte se.
Tješite svakoga čime možete. Upotrijebite svoj um i jezik samo na nečiju korist i pouku. Ako vam dođe da ogovarate, sjetite se grijeha svojih koje ste od mladosti učinili i osudite sebe što ste ih počinili.
Neka vam život teško ne pada, on je nepodnošljiv samo za zločestivce, a onaj koji vjeruje u Gospodina, nada se u njega, ljubi ga, za njega je život vazda snošljiv.
Na široki put zaboravite, Gospodin nas po milosrđu svome uvodi kroz tijesna vrata u kraljevstvo nebesko, a onaj put vodi u vječnu propast.
I vama i sebi želim u ovom životu samo očišćenje od grijeha i molim Gospodina da s nama učini sve što mu bude ugodno da očisti grijehe naše i izmije bezakonja naša, makar za to bili potrebni i poniženje i sramota. I vi i ja treba da živimo po zapovijedima Božjim, a ne samo po zapovijedima ljudskim.
Radi koristi vlastite duše volite usamljenost i pokorivši se u potpunosti zapovijedima Oca nebeskoga, naučite srce svoje neprestanoj molitvi. Od unutarnjeg prebivanja Gospodina Boga u vama, postat ćete u svemu trpeljiviji, obilniji ljubavlju i smjerniji.
Pazite da lijenost ne raslabi vaš snage za podvige duhovne, ona je prvi neprijatelj onih koji podližnički hode putem spasenja. Ali u pogledu spasenja svoga, niti očajavajte niti tugujte prekomjerno ako ponekad i oslabite u podvigu.
Bez odrečenja od vlastite volje, nemoguće je započeti djelo vlastitog spasenja, a kamoli se spasti. Izmolite za sebe od Gospodina samoodricanje, ono je neophodno za spasenje.
Smirenje, smjernost je vijenac i ljepota svih dobrih djela. Što je za usahlu zemlju kiša, to je za čovjekovu dušu smirenje.
U čemu se sastoji smirenje?
U tome da čovjek sebe smatra grešnijim od svih i nikog ne ponižava i ne vrijeđa i ne osuđuje, i da trpi grdnju, ukore, prizna srcu svome da ih je i zaslužio. Da sa svima priča ugodno, da gotovo svakome s ljubavlju posluži, da ne vidi svoja dobra djela i o njima bez potrebe ne govori.
Klas koji se uzdiže glavicom iznad ostalih vazda biva prazan, a koji stoji priklonjene glave ima u sebi mnogo zrna. Imajte smjerno srce i obogatit ćete se svime što je potrebno za spasenje. “
