Responsive text-52 horizontal




Autor: Barbara Arbanas-Kovačević / Matrix World

Znanstvenici su desetljećima predlagali da je univerzum poput „ogromnog mozga“, no sada fizičari kažu da je to na neki način istina. Prema novoj studiji objavljenoj u „Znanstvenim izvještajima prirode“, univerzum raste na jednak način na koji to čini mozak – uz električne izboje između stanica mozga koje „zrcale“ oblik galaksija koje se šire.

Rezultat kompjuterske simulacije ukazuje da je „dinamika prirodnog rasta“ (način na koji stanice evoluiraju) jednaka za razne vrste mreža, bez obzira je li riječ o Internetu, ljudskom mozgu ili univerzumu u cjelini. Suautor studije, Dmitri Krioukov s kalifornijskog sveučilišta San Diego, kaže da iako se čini da su ovi sustavi vrlo različiti, oni su se razvili na vrlo slične načine.

Rezultat svega jest taj da univerzum zaista raste poput divovskog mozga. No, Krioukov kaže da ova studija pokreće pitanja o tome kako univerzum funkcionira. „Za fizičara to predstavlja neposredni signal da postoje neka nerazumijevanja o tome na koji način djeluje priroda,“ rekao je.

Simulacija koju je stvorio tim znanstvenika prikazuje vrlo rani život univerzuma, nedugo nakon Velikog praska i to prikazivanjem kako su se kvantne prostorno-vremenske jedinice manje od subatomskih čestica međusobno „umrežile“ kako je univerzum rastao. Otkrili su da je simulacija prikazivala i razvoj drugih mreža. Neke poveznice među sličnim čvorištima su rezultirale ograničenim rastom dok su se ostale ponašale kao raskrižja za mnoge različite veze.

Na primjer, neke su veze ograničene i slične (kao kada sportski fan posjećuje sportske web stranice), a neke su veće i povezane s mnogim drugim dijelovima mreže (poput npr. Googlea ili Yahooa). No to ne znači da univerzum „misli“ nego da postoje dodatne sličnosti između vrlo malenog i vrlo velikog nego što se to na prvi pogled čini.

No, kada je riječ o načinu na koji naš univerzum funkcionira, u posljednje se vrijeme dignula velika prašina zbog novosti o studiji koja statistički podupire ideju o tome da je naš poznati univerzum u stvari velika kompjuterska stimulacija. Riječ je o glavnostrujaškoj znanosti , a sama ideja možda i nije tako šašava kao što se to na prvi pogled čini.

Responsive text-52 horizontal




Novo znanstveno istraživanje objavljeno u arXiv čiji je suautor bio Silas Bane sa Sveučilišta Bonn, otkriva snažne statističke dokaze o tome da je naša stvarnost u stvari velika kompjuterska simulacija. Originalni tekst možete pronaći ovdje, a mi ćemo sve ovo pokušati shvatiti na lakši način:

Računalni zaslon ima konačan broj dostupnih piksela, što se naziva „rezolucija ekrana“ (kao na primjer, 1920×1440, što znači da poprijeko postoji 1920 piksela, a vertikalno 1440). Sve što vidite na vašem kompjuterskom ekranu mora biti izvučeno i prikazano pomoću tih piksela i ništa što je manje od jednog piksela ne može se prikazati. Na primjer, ne možete na ekranu povući vertikalnu liniju koja postoji između piksela koji su čvrsto vezani uz rezoluciju ekrana. Sve što vidite na monitoru (kompjutersku igricu, web stranicu, video snimku…) je u osnovi preneseno u „rešetke“ piksela koji postoje u hardveru.

Hardver, u stvari, ima teško ožičenu „granicu rezolucije“ koja definira najmanju veličinu bilo kojeg objekta koji se može prikazati na zaslonu.

adamscottmiller1

Sada, ako se odmaknemo i pogledamo stvarni svijet u kojem živimo, smatramo da ondje ne postoje pikseli i da se lagano možemo kretati do bilo kojeg mjesta. Mi nismo digitalizirana bića, mi razmišljamo. U stvari, mi smo analogna bića koja žive u fluidnom svijetu bez piksela kompjuterskog ekrana, je li tako?

Možda biste trebali ponovo razmisliti o tome jer je naša „stvarnost“ također pikselizirana, samo u mnogo finijoj rezoluciji. Istraživanje provedeno u Bonnu je otkrilo da razina energije kozmičkih zraka „prsne“ u „rezoluciju“ univerzuma u kojem živimo. Sami zakoni elektromagnetskog zračenja su ograničeni rezolucijom trodimenzionalne simulacije koju nazivamo „univerzum“.

Postojanje ove konstrukcije, ako se dokaže, također dokazuje da je riječ o inteligentnom dizajnu, a to je rezultat ovog znanstvenog otkrića kojeg većina znanstvenika odbija priznati. No, zaključak je neizbježan: ako je naš univerzum pažljivo stvorena simulacija, tada, po definiciji, mora postojati njezina svrha, ali i stvoritelj.

Autori su svoj uradak zaključili slijedećim riječima: „Scenarij brojčane simulacije bi se mogao otkriti u raspodjeli kozmičkih zraka najviše energije koje izlažu stupanj lomljenja rotacijske simetrije koji odražava strukturu temeljne rešetke.“ (Temeljna se rešetka odnosi na ono što smo nazvali „rezolucija“ naše fizičke simulacije).

Za ovo postoje i dodatni dokazi, kao što je, primjerice, Planckova konstanta, što je dodatni dokaz da je fizički univerzum u kojem živimo kvantiziran određenom rezolucijom. U stvari, čak se i svjetlost ponaša na kvantiziran način, zbog čega se „paketići svjetlosti“ nazivaju kvantima.

Dakle, uz to što postoje sličnosti između vrlo malenog i vrlo velikog i što se naš univerzum razvija na način na koji to čini i naš mozak, vrlo maleno čini vrlo veliko, odnosno, sličnosti su vrlo snažne. K vragu, pa čak je i naš DNK digitalan, a mi smo digitalizirana fizička bića prožeta nematerijalnom svijesti koja nadilazi fizičku simulaciju. Shvaćanje toga je poput uzimanja crvene tablete u filmu „Matriks“ nakon čega shvaćamo da je svemir, za kojeg smo mislili da je stvaran, u stvari samo kompjuterska simulacija. No, nakon što prihvatimo da živimo u velikoj simulaciji, slijedeće očito pitanje je: Tko ili što ga je stvorilo?

Očiti odgovor je: mi! Ne „mi“ kao ljudi koji žive na Zemlji, nego „mi“ kao vrlo napredna civilizacija naizgled nadnaravnih bića s neshvatljivo moćnom tehnologijom. Kolektivno smo izgradili simulaciju, kaže teorija, i tada pristali da selektivno ubacimo našu svijest u simulaciju kako bismo doživjeli „iskustvo nalik ljudskom“ na ovom planetu. No, to je samo jedna od mogućnosti.

Drugi mogući odgovor je taj da ga je ON izgradio. Tko je on? On je Bog, naš stvoritelj. On je svjesnost koja doslovce ima moći poput Boga koji je sveprisutan i svemoćan. On je stvorio naš univerzum (odnosno, dizajnirao ga je i zatim pokrenuo simulaciju) dok pruža mehanizam za svijest slobodne volje kako bismo iznutra „probudili“ simulaciju u tijelima novorođenih bića. Nakon smrti u simulaciji vaša svijest napušta simulaciju i vraća se svojem izvoru koji je stvarna realnost koja nadilazi ovu. Zbog toga su možda ljudi koji su iskusili preživljavanje smrti konstantno izvještavaju o tome kao da je riječ o „hiper stvarnosti“ za koju se čini da je „tisuću puta stvarnija od života na Zemlji“.

 456654

Dakle, ako je naš univerzum stvoren svjesno, tada mora postojati i razlog za to. Čini se da je primarna svrha života u ovoj stvarnosti doživljavanje osobnog rasta i učenje o tome kako prevazići zlo. To objašnjava zbog čega se čini da smo svakoga dana okruženi raznim zlima. Utapljamo se u zlu upravo zbog toga što su naše duše odlučile da budu ovdje i nauče kako ga pobijediti. Na kraju našeg života na Zemlji sudi nam se o našim postupcima. Iako se čini da smo ovdje kako bi smo se oduprli zlu, u tome uspijeva samo nekolicina ljudi.

Uz svijest vezanu uz ljudsko iskustvo u ovom svijetu čini se da je riječ o univerzalnom ekvivalentu „bacanja u vatru“ borbe dobra protiv zla. Kako bi stvari bile još teže, nitko od nas ne posjeduje sjećanje o tome zbog čega smo ovdje i što bi smo trebali činiti. Jednostavno se rodimo kao novorođenčad i to moramo shvatiti sami, a to je često izazov kojem je potreban cijeli život.

Dakle što sve ovo znači u smislu načina na koji živite ovdje na Zemlji? Ukoliko vjerujete da je univerzum doista jedna velika simulacija koju je stvorila viša moćna sila, tada vas to tjera da ponovo razmislite o vašoj filozofiji o svrsi života. Neke osobe mogu reći da je to savršen izgovor kako bismo se priklonili sebičnom hedonizmu i svoj cijeli život pretvorili u zabavnu paradu. No čini se da bi to bio pogrešan zaključak osobito stoga što to ignorira važnost osobnog razvoja.

Ukoliko je ova znanost točna, to bi značilo da je dokazala postojanje stvoritelja (kao i inteligentnog dizajna), a to svakako nije bila njezina namjera jer se čini da se moderna znanost protivi ideji inteligentnog dizajna. Čak iako se cijeli univerzum može pratiti natrag sve do teorije o velikom prasku i inflaciji, još uvijek ostaje vječno pitanje o tome tko ili što je pokrenulo Veliki prasak?

Ukoliko dobro pogledate zakone fizike, otkrit ćete da su takozvane univerzalne konstante koje pogone temeljnu mehaniku i energiju našeg univerzuma toliko zamršeno i precizno ugođene da podupiru univerzum koji dalje podupire biološki život. Promijenite samo jednu od tih konstanti i zvijezde se neće formirati. Promijenite bilo koju konstantu i univerzum će se raspasti prije nego što se život formira na bilo kojem planetu. Postoje barem šest fizičkih konstanti za koje se čini da su vrlo delikatno ugođene, odabrane ili na neko način „namještene“ poput upravljačke ploče univerzuma sa svojstvima i parametrima.

Responsive text-52 horizontal




Podudarni sadržaj

Prethodna objavaKako na prirodan i učinkovit način ukloniti plijesan iz vašeg doma
Slijedeća objavaDnevni Jyotish Horoskop za 30.01.2015.
Atma
Učinite od svog života ono najbolje što on može biti - nevjerojatno iskustvo, ispunjenje i putovanje. Stvorite ravnotežu tijela, uma i duše - budite svoji, živite slobodno, njegujte znanje, cijenite iskustvo, volite i budite sretni...

OSTAVI KOMENTAR

Ostavite svoj komentar!
Please enter your name here