Prema skoro svim drevnim tradicijama, uključujući i vedsku, Zemlja nije jedino mjesto u egzistenciji na kojem netko živi. Vedski spisi se obilno bave vanzemaljskim životom. Prema njima, inteligentne civilizacije postoje svuda u svemiru. Kao što su danas posjeti naših vanzemaljskih mobilnih svemirskih kolega Zemlji potvrđena znanstvena zbilja, ti posjeti su postojali i u vedskoj civilizaciji, ali ih je bilo puno više i bili su puno kvalitetniji.
U vedskim spisima se vanzemaljski posjeti ne smatraju senzacijom, već prilično učestalom, skoro uobičajenom pojavom. Kao što prirodno postoje promet i komunikacija između različitih naselja te između različitih kontinenata, tako su, prema zapisima, u vedsko vrijeme postojali i između različitih planeta.
Posjeti civiliziranih vanzemaljaca
Ipak, prema spisima, stupanj kvalitete osoba koje su nas nekada posjećivale bio je daleko i neusporedivo viši, u prosjeku, od stupnja kvalitete ovih koje nas danas posjećuju. U Kali-yugi, osobine, način života i djelatnosti zemljana nisu baš privlačne daleko višim, pozitivnim bićima, koja su nekada učestalo dolazila, jer su nailazila na poštovanje i prijemčivost te su imala jasne uloge u napretku ljudi. Uglavnom, današnji NLO fenomeni sastoje se od bića kojih tendencije su slične našem prosjeku, a on je izrazito na nivou ega i hedonističkih motivacija, više-manje nezainteresiran za nekakav napredak svijesti.
Ovo pravilo svakako ima izuzetke, jer nisu sva svjedočanstva susreta s vanzemaljskim bićima negativna. Ukazanja majke Marije, kontakti s anđelima i s različitim bićima svjetlosti, pa i pozitivni NLO susreti te drugi susreti pozitivne, prosvjećujuće prirode, čak i u ovom dobu, iz određenih razloga, postoje. Takvi su, međutim, za znanstvenu verifikaciju puno nezgodniji, jer se uglavnom ne koriste grubom tehnologijom letećih „tanjura“, koje znanstvenim sredstvima lakše opaziti možemo, već su njihove pojave puno suptilnije i najčešće usmjerene samo na prikladnu individuu ili grupu njih, dok su u vedsko doba bile prilično slobodne i javne.
U vedsko doba, uzvišena vrsta posjeta je bila daleko češća, a ona prethodna daleko rjeđa. Sve su to vrlo civilizirani posjetioci i većina njih dolazi iz sredina u kojima vladaju napredni standardi arya-civilizacije ili vedske civilizacije. To je slika o vanzemaljskim posjetiocima na koju nailazimo u ovim spisima. Izvanredna knjiga za detaljno upoznavanje s vedskim civiliziranim svemirom je „Alien Identities“, Richarda Thompsona. Puna je podataka i pažljivih analiza i poveznica s vedskim načelima, pa i s drugim tradicijama svijeta.
Komunikacija između vanzemaljskih zemljana
Prema Puranama, postoji Zemlja u užem smislu i Zemlja u širem smislu. Zemlja u užem smislu se odnosi na nama opazivu kuglu. Zemlja u širem smislu se odnosi na „zemaljski“ nivo svemira, kojeg je ta kugla djelić. Taj zemaljski nivo svemira Purane opisuju kao „središnju zemljanu ravan“, koju smo spominjali, koja se na sanskritu naziva bhu-mandala. Za čovjekova osjetila i instrumente, ona je u tekućem dobu nedostupna, praktički nepostojeća. No neki njeni dijelovi su naše neposredno susjedstvo, te su neki „vanzemaljci“ moguće zapravo posjetioci iz tog „zemljanog“ susjedstva, koji nisu oduševljeni našim maltretiranjem ambijenta.
U Puranama nalazimo da su ljudi u vedskom dobu imali otvorene kanale komunikacije s tim susjedstvom, koje je tu oko nas, u području Zemlje, ali u dimenziji koja je u tekućem dobu nedostupna, jer se percepcija degradirala i opažanje te dimenzije je blokirano. Ponekada bi i odlazili tamo, kada bi određene posebne potrebe to zahtijevale, kao što je potreba za određenim dragocjenijim građevinskim materijalima ili materijalima za darovne svečanosti (yajne). U izuzetnim slučajevima, kvalificirani ljudi sa Zemlje su čak znali odlaziti u posjet višim i udaljenim svemirskim predjelima, daleko iznad zemaljske ravni, no za takve pothvate bili su potrebni posebni talenti i sposobnosti.
Bhu-mandala predstavlja kružnu ravan koja obuhvaća ravninu ekliptike (Sunčeve putanje gledane sa Zemlje), i zapravo bi se mogla predstaviti kao ekliptička ravan, ali drastično proširena na veličinu nešto manju od čitavoga Sunčeva sustava, preciznije rečeno, malo veću od orbite planete Uran (dakle ne bi obuhvaćala Neptun i Pluton).
U svakom slučaju, u Puranama nalazimo promet i komunikaciju između zemljana i spomenutih „vanzemaljskih zemljana“ (kojih ima mnogo vrsta), zatim između zemljana i daleko viših bića (deve i upadeve, kojih također ima mnogo vrsta) te između samih viših bića, različitih vrsta. Sva viša bića znaju za druga viša bića i prirodno međusobno komuniciraju. Viša bića i „vanzemaljski zemljani“ također znaju jedni za druge i prirodno komuniciraju. Svi oni prirodno znaju i za zemljane, ali u ovom dobu s njima baš i ne komuniciraju, dok zemljani u ovom dobu velikom većinom nisu svjesni nikoga od njih niti s njima komuniciraju (komunikacija s duhovima nema veze s ovom temom).
Ljudska i nadljudska bića
Kako god, vedski tekstovi ne pričaju da samo tu i tamo u svemirskome prostoru postoji možda pokoji oblik života, već na svakome planetu odavno živi određena civilizacija inteligentnih bića, kao što na svakome kontinentu na Zemlji netko živi. Ta bića su po svome obliku uglavnom humanoidna i negdje su vrlo slična zemaljskim ljudima, a negdje su razlike upadljivije. Purane govore o 8 400 000 osnovnih vrsta živih bića u svemiru. Od toga, ljudske ili nadljudske karakteristike ima njih 400 000. Zemaljski ljudi čine možda nekolicinu od tih vrsta. Ostatak ljudskoga ili nadljudskoga šarenila raspoređen je po prostranom i vrlo raznolikome svemiru, bilo po „zemaljskoj ravni“ ili iznad ili ispod nje.
Nadljudske vrste znači – one koje su na bilo koji način superiorne nama poznatom, zemaljskom čovjeku. Među njima postoji gradacija superiornosti. Neke vrste su slične nama, ali nešto malo superiornije – možda su nešto veće te su prozračnije ili fleksibilnije biostrukture, bržeg i finijeg uma i tehnologije, dok su neke neusporedivo superiornije – egzistencijalno, dimenzionalno, mentalno i energetski superiornije. Tako postoje bića čije se energetske i mentalne moći i manevarske sposobnosti u prostoru i materiji, doimaju gotovo bogovskima zemaljskome ljudskom biću.
Među brojnim vrstama humanoidnih bića ovoga svemira, raspoređenih ispod „zemljane ravni“ (bhu-mandale), po njoj samoj (tu smo i mi jedan djelić) i iznad nje, ljudska bića ove planete se ubrajaju među najmanje sposobna. Zbog toga su ponekada izložena eksploatatorskim djelatnostima sposobnijih bića (no ni oni ne mogu raditi što ih volja, jer ako odu predaleko, tada će drugi, pa i viši dijelovi kozmičke hijerarhije, ući u priču da bi uveli reda). Moguće je da teorije zavjere dotiču jedan niži aspekt cijele ove slike. Ovakva slika ne nailazi na odobravanje od ljudskog zemaljskog ega, a izgleda da Vede nisu ni fokusirane na to da ga po svaku cijenu glade.
Svemir iz percepcije njegova autora
Vedski je svemir očigledno pun života. Neka bića u ovome svemiru su viša od nas. “Viša” znači da imaju naprednije i veće prirodne sposobnosti (fizičke, psihičke, opažajne) od nas simpatičnih Zemljana. Svemirski je život, barem za naše oči, nepregledno raznolik i obuhvaća mnoga inteligentna i civilizirana bića, superiorna zemaljskom čovjeku. Prosječnom zemljaninu će svakako biti iznenađujuće čuti da Vedska literatura, u svojoj namjeni, obuhvaća sve njih, po vlastitoj definiciji.
Jedna od esencijalnih vedskih knjiga daje ovu strofu:
pitri-deva-manushyanam vedaš cakshus tavešvara
šreyas tv anupalabdhe ‘rthe sadhya-sadhanayor api
“Vede su Tvoje vlastito oko, Božanski moj Gospodine, namijenjeno svima – od praočeva čitavog svemira i viših polubožanskih bića pa do ljudskih životnih vrsta. Tim okom svi oni mogu vidjeti i shvatiti sve ono što samim svojim naporom nikada ne mogu dokučiti – svrha svega što postoji, sve životne ciljeve i konačni smisao postojanja, kao i načine da sve to i ostvare.”
(Srimad-Bhagavatam 11.20.4)
Vrlo zanimljiva izjava. Pruža veliki prostor za kontemplaciju.
Vedska slika svijeta je tako neobično duboka, široka i potpuna, da je Vedama neophodno prići otvorena uma, uma u kojem ima prostora i koji je slobodan od unaprijed stvorenih dojmova i ograničenja. Još bolje je prići im i otvorena srca ili barem s jednim pristojnim poštovanjem koje bismo prirodno imali prema nekoj cijenjenoj, iskusnoj, dobronamjernoj osobi. Samo takvom tragaocu punina i slatkoća vedskih izjava neće ostati zaključana i strana.
Vedska slika stvarnosti je do te mjere fantastična, ogromna i lijepa da će netko reći “Sve je to preneobično i prefantastično da bi bila istina.” Netko drugi će reći da prava istina jedino takva i može biti. “Ako je već i svakodnevni život oko mene tako pun tajni i izazova za moju moć shvaćanja, kako onda zahtijevati da opisi puno dubljih životnih istina ne budu izazov za moju moć shvaćanja?” Ovaj drugi ima otvoren um u kome ima više prostora za veličinu istine, te je, barem što se tiče mogućnosti uvida u Vedsko znanje, u boljem položaju.
Ulazak u svijet Vedskih spisa predstavlja svakako veličanstven događaj za svako biće u svemiru, u bilo kom trenutku u vremenu. Prema gornjoj strofi, ono u tom trenutku prestaje na svijet gledati samo svojim očima te počinje privikavati svoje “oči” na jednu bitno drugačiju viziju. Na jednu beskonačno široku i svrsishodnu viziju, kakvu ima Savršeno Izvorno Biće. Kako svijet vide one oči koje djelićem svoga sjaja osvjetljavaju cijeli svemir? Oči one Osobe čija je inteligencija beskonačno dublja od svih oceana zajedno, oči Osobe čija svijest prožima svaki djelić svega sto postoji, Osobe kojoj je čista i ogromna ljubav prema svakome od bezbroj bića jedini i isključivi motiv? Prema ovoj strofi iz Srimad-Bhagavatama, Vede predstavljaju sliku svijeta viđenu upravo tim sveobuhvatnim i nepogrešivim okom te predivne, izvorne Osobe.
Dakle, neka bića u ovome svemiru imaju veće prirodne sposobnosti (fizičke, psihičke, opažajne) od nas simpatičnih milioca po Zemlji. Neka od viših bića su čak daleko viša, toliko da se nama njihovi životi i njihove moći doimaju skoro Bogovskima i nevjerojatnima. Iako ima bića koja su i od njih viša. Ipak sva ta bića, sudeći po ovoj strofi, svaka na svome nivou, u svojim životnim misijama, imaju apsolutnu potrebu za svjetlom iz Vedskog oceana znanja. Ako je i ljudskome biću ta prednost dostupna, ono je može iskoristiti i pružiti Vedama šansu.
Vede su još uvijek nedokučive znanstvenicima
Kakvi su to uopće zapisi? Koliko ih je, koji su? O čemu govore i na koji način, ili na koje sve načine? Koja je njihova međusobna veza i koji je položaj svakog od njih u tom oceanu teksta i moru različitih naslova? Koje je porijeklo i povijest Vedskih spisa? Kako su prenošeni i kako izgledaju njihova izvorna naslijeđa danas, ako su još živa?
Znanstvene discipline se nisu pokazale kao podoban instrument za traženje odgovora na ova pitanja. Indologija, arheologija i povijest daju o ovoj literaturi određene teze. Mnoge teze: veliki broj pretpostavki i preskroman broj potvrđenih zaključaka. To je bilo tako u samome početku indoloških istraživanja, prije 200-tinjak godina, a u velikoj mjeri je tako i danas. Pomaci su više-manje površinski. Za znanstvene napore, iako vrlo učene i ispunjene oceanom raznih vrsta podataka, gornja pitanja predstavljaju skoro potpuno slijepu zonu. Iako udžbenici i enciklopedije daju neke izjave koje izgledaju definitivnima, treba sa sigurnošću znati da su one daleko od toga da budu definitivne i da su još debelo u fazi rasprave kojoj se zaključak ni iz daljine ne nazire. Tu su zato da nam kažu: „Evo, neke pretpostavke postoje“, a bez da ostave dojam o količini tamnog vakuuma iza njih.
U toj situaciji (a i neovisno o njoj), zanimljiva ideja je potražiti odgovore na gornja pitanja u samoj vedskoj literaturi i njenom vlastitom bogatom i neprekinutom učiteljskom naslijeđu koje, što je vrijedno istaknuti, seže do davnina. Te davnine su takve da mu za akademsku povijest tragovi postaju nevidljivi od daljine, prestaje ih biti moguće slijediti. Vedski spisi svakako kažu da je to dobra ideja. Zapravo, kažu da je to jedina opcija. Ostale opcije su kao proučavanje svemira golim okom.
Ipak, budući da vedski spisi sadrže ocean znanja, onda su oni i ocean tekstova. Osoba ih može čitati čitav život, a da mu još dosta toga ostane. Ok, može nastaviti u slijedećem životu, istina, no nekome će možda biti privlačnija solucija da naleti na određene tekstove u tome oceanu, koji u sebi sadrže esencijalna objašnjenja cijeloga sustava, podobna za običnoga čitaoca. Vedska literatura otvoreno ukazuje da u njoj određeni tekstovi imaju baš takav karakter. To su Purane i Itihase. Zapravo, sve podatke koje smo iznijeli u prvome dijelu članka, upravo u njima nalazimo. Ovo su tekstovi koji prepričavaju najbitnije događaje, razgovore i poduke iz povijesti svemira, one u kojima su sudjelovale, prema vedskome kriteriju, naprosvjetljenije, najučenije i najcjenjenije osobe svih vremena.
Esencija je uvijek najvažnija
Purane i Itihase su također ogromne, nije to par knjiga koje ćete pročitati u par mjeseci. Ipak, one same izravno ukazuju na određene svoje dijelove koji su esencijalni, dovoljno obuhvatni, a opet dovoljno pažljivo složeni da ih bude moguće proučiti tokom našeg kratkog i zgužvanog aktualnog života, čak i ako smo pri njegovom kraju. Ukratko, esencijalni dio svih Itihasa je Bhagavad-Gita, čuveni egzistencijalni razgovor između Krišne i slavnoga, velikodušnog princa Arđune. Čitanje Gite je kao kada od 2 litre mlijeka uzmete njegovo najvrijednije vrhnje, ili kada od livade dobijete njen med. Situacija u kojoj se taj razgovor odvijao prisiljavala je Arđunu da pita ona najizravnija i najdublja pitanja, za kojima odgovore filozofi traže odvajkada. Odgovori koje je dobio od Samog Izvora vedskoga znanja, spomenutog i u gore navedenoj strofi, čine ovu knjigu.
Među Puranama, koje su zamjetno opsežnije od Itihasa, vrhunac predstavlja Srimad-Bhagavatam. To je zaključna Purana. Ova knjiga se smatra zrelim, sočnim plodom čitavoga vedskog stabla. Ogromno, nesagledivo stablo s krošnjom punom grana, grančica, lišća, cvjetova i plodova u zrenju, svu svoju esenciju krije u zrelom, sočnom plodu koji čeka da ga se ubere. Srimad-Bhagavatam predstavlja dodatno i živo produbljenje onoga što je u sažetom obliku rečeno u Bhagavad Giti. Pun je neobičnih i važnih podataka, kao i sve Purane, samo što je posebno zaokupljajući i sladak.
Istina je da su te knjige dostupne svakome, posebno jer postoje dragocjena i pažljivo prevedena BBT-izdanja, ali posebno su otvorene onome tko je posebno otvoren. To znači, da se ponovimo, kada im se prilazi otvorena uma, uma u kojem ima prostora i koji je slobodan od unaprijed stvorenih dojmova i ograničenja. Još bolje je prići im i otvorena srca, ili barem s jednim pristojnim poštovanjem koje bismo prirodno imali prema nekoj cijenjenoj, iskusnoj, dobronamjernoj osobi. Same knjige kažu, a praksa potvrđuje, da jedino takvom znatiželjnom srcu punina i slatkoća vedskih izjava neće ostati zaključana i strana.
Yamuna Jivana das
