Riječ “veda” u svom izvornom obliku znači “znanje”. Svo znanje koje je sakupljeno od indijskih svetaca i mudraca zapisano je i podijeljeno u četiri Vede: Rig, Yajur, Sama i Atharva Veda. Prema samim vedskim izvorima, kao što smo spomenuli, ovo znanje starije je od 5.000 godina.

Vede na sudskom procesu

Nažalost, današnji učenjaci opovrgavaju sam izvorni tekst vedskoga znanja koji govori o svom vlastitim podrijetlu i objašnjavaju kako je ono nastalo nekoliko tisuća godina kasnije. Zamislimo da pred sobom imamo knjigu u kojoj nam autor daje podrobne podatke o nekim događajima kojima je on sam bio svjedok. Budući da je autor te knjige neposredni svjedok određenih događanja, te da je u knjizi dao određene datume i godine događanja, možemo li mi prihvatiti, nakon što je prošlo nekoliko tisuća godina, tvrdnju određene grupe ljudi kako su datumi u knjizi krivi i kako se sve to dogodilo mnogo kasnije? Ne zaboravimo, pri tome, kako u ovome slučaju u ulozi autora nisu bile obične svjetovne osobe, već sveci i mudraci s vrlo dubokim duhovnim spoznajama.

Nismo spremni za Vede

Dakle, kao što smo spomenuli, riječ “veda” znači “znanje”. Prema tome, lako je shvatiti kako vedska literatura obiluje različitim granama znanja u rasponu od materijalnog pa sve do duhovnog. U njima se nalazi 1.130 grana znanja, dok je danas poznato svega 20. Isto tako, znanost kao nerazdvojni dio znanja nalazi se u Vedama ali, na žalost, samo mali dio ljudi toga je svjestan, a još manji dio spreman je uložiti svoj napor u razotkrivanju znanstvenog znanja skrivenog u vedskoj literaturi.

Današnji indolozi i arheolozi međusobno se ne slažu kod određivanja godina starosti i nastanka Veda i kulture koja je procvjetala iz njih. Kao ortodoksni ljubitelji Zapada, njegove kulture i religije, prvi indolozi kao i današnji njihovi suvremenici ne odustaju od svoje ideje kako je vedska ili aryanska kultura mnogo mlađa. Postoje čak indicije od nekih autora kako je ona nastala od europske. Dakle, tko je u pravu – zagovarači indoeuropske teorije ili oni koji nas upućuju na činjenicu da same Vede najbolje govore za sebe? Ukoliko doista vjerujemo kako su zagovornici vedske civilizacije u pravu (tu mislimo na one koji ne prihvaćaju indoeuropsku teoriju) trebali bismo svoje tvrdnje potkrijepiti vjerodostojnim dokazima.

Utvrđivanje starosti Veda

Dakle, ako želimo doznati samu istinu dopustimo tada neka same Vede govore u svoju obranu jer različitim pretpostavkama ili indicijama možemo još više pogoršati već ionako dovoljno zamršenu situaciju. Na ovome sudu dokazivanja starosti i podrijetla vedske literature tužitelji su okorjeli pobornici europske kulture i religije koji “optužuju” Vede da su samo surogat istoj. Porotu neka čine sami čitatelji ovoga teksta.

Kako dokazati da su Vede starije više od 5.000 godina te da nisu surogat europske kulture? Postoje brojni primjeri. Izaberimo jedan.

Astronomija

Astronomija ili znanost o zvijezdama bila je vrlo razvijena u vrijeme vedske kulture. Tako su mudraci svoje računanje vremena temeljili na znanosti o astronomiji. Zanimljivo je kako se još i danas na Zapadu smatra da su astronomsku znanost prvi razvili Arapi. No, to ne odgovara istini. U Rig-Vedi nalazimo da su stanovnici starodrevne Indije mnogo ranije razvili vrlo snažnu agro-kulturu za koju su, što nam je poznato i danas, kiše i padavine od esencijalnije važnosti. Za svoje vremenske prognoze oni su se obilato koristili astronomijom. Koji su dokazi za to? Navedimo neke od njih.

  1. Rig-Veda (6.32.5) objašnjava kako kiša dolazi u Dakshi-nayani ili u periodu kada sunce putuje na jug.
  2. Rig-Veda (10.18.1) govori o Devayani ili putovanju sunca na sjever.

Mudraci i učenjaci Indije točno su znali da kišno doba počinje s ljetom za vrijeme perioda Mrigashira nakshatre (zvijezde). Tako su znanstveno povezivali astronomiju s meteorologijom kako bi utvrdili točnu vremensku prognozu. Rig-Veda (1.101.13) u svome stihu kaže: “Tko je probudio Ribhus (oblake)? A sunce odgovori kako je to učinio pas, budući da je već kraj godine”.

Ovdje se riječ “pas” odnosi na zvijezdu Mriga nakshatru, a Ribhusi označavaju oblake. Kada se sunce nalazi u Mriga nakshatri, tada dolaze oblaci koji izlijevaju svoju kišu. Pomoću ovoga podatka možemo vidjeti kako je kišna sezona povezana s ljetnjim solsticijem ili suncostajem i da se sunce tada nalazi u jednoj od 27 zvijezda koje se nazivaju nakshatre.

Suvremeni astronomi uz pomoć ovih podataka mogu u potpunosti izračunati kada je ovaj period zapisan u Rig-Vedi. Uz pomoć moderne znanosti o astronomiji u svezi toga da ekvinocij kasni 50,2 sekunde po godini (ili drugim riječima, nakshatra sunca na ekvinocij kasni 960 godina po nakshatri), možemo izračunati period koji je spomenut u Rig-Vedi. Uzimajući u obzir podatak koliko sunce prođe za jednu godinu i ukoliko od tog iznosa oduzmemo 50,2 sekunde pomnoženu s razdaljinom između zvijezda, dobit ćemo da je razdaljina između zvijezda 960 godina. Dakle, svakih 960 godina sunce iz ekvinocija ili položaja jedne zvijezde ili nakshatre pređe u drugu nakshatru. Budući da prema Vedama postoji 27 glavnih zvijezda ili nakshatri, suncu je potrebno 960 godina kako bi prevalilo put od jedne nakshatre do druge. Ukoliko iznos od 960 godina pomnožimo sa 27 zvijezda, dobit ćemo podatak kako se spomenuti događaj opisan u Rig-Vedi (1.101.13) dogodio prije točno 25.920 godina, ili 23.920. godina pr. Kr.

Prema Mahabharati, svjetleća tijela koja se ne kreću na nebu nazivaju se nakshatre. Vedski mudraci također su poznavali utjecaj mjeseca na um čovjeka. Promatrajući kretanje mjeseca zabižlježili su kako on svaki dan mijenja svoje mjesto u odnosu prema zvijezdama. Tako je mjesečev put zapravo zvjezdani put. Prema dobivenim podacima oni su selektirali sve zvijezde i konstelaciju u određenim intervalima na zvjezdanom putu mjeseca i nazvali ga određenim imenom, budući da su zapazili kako se mjesec približi određenoj zvijezdi u razmaku od jednoga dana. Tako su nazvali svoje dane u ovisnosti u kojoj se zvijezdi nalazi mjesec, što se čini i u današnjoj Indiji (Chitra, Svati, Vishakha, itd.).

Promatrajući tako kretanje mjeseca među nepokretnim zvijezdama, mudraci su pronašli devet planeta koji su spomenuti u Rig-Vedi (1.105.10, 10.55.3, 5.41.14, 4.50.4, 10.12.3). Na taj način, utvrđena je razlika između pokretnih planeta i nepokretnih zvijezda. U Vedama, tih devet planeta nazivaju se vrlo znanstvenim terminima. Na primjer, Guru ili Brihaspati znači “veliki” i tim imenom nazvan je Jupiter koji je doista najveći između tih planeta. Iako gledano običnim okom, Jupiter izgleda manji od Venere i začuđuje kako su vedski mudraci znali da je Jupiter najveći. Shani ili Saturn znači “spor” budući da je on najsporiji od svih devet planeta. Shukra ili Venera znači “sjajnost” a ona je najsjajnija.

Promatranjem Mjeseca, vedski su učenjaci shvatili kako on nakon nekoliko dana raste ili se smanjuje, ili potpuno nestaje. Tako su vrijeme od jednoga punog mjeseca do drugoga nazvali Masa, a dan kad je Mjesec pun naziva se Purnima (u Indiji ovi nazivi su i danas u upotrebi). Također su znali da nakon 15-16 dana Mjesec postaje pun, a znali su i zašto Mjesec opada. Razlog leži u tome što se on više približava Suncu te zbog toga postaje manje vidljiv.
Ovo “nestajanje” Mjeseca objašnjena je riječju amavasyaAma znači “zajedno”, a vasya znači “rezidencija”. Razlog tome je što su Sunce i Mjesec u istom prebivalištu. Suvremeni znanstvenici ovu pojavu isto tako nazivaju i Mladi mjesec.

Dakako da postoji bezbroj dokaza o točnoj procjeni nastanka Veda. Ovdje smo spomenuli samo jednostavne primjere, budući da ostali primjeri, kojih je uistinu bezbroj, nadilaze znanje prosječnog čitatelja i zahtjevaju veće poznavanje astronomije i astroloških pojmova. U druge dokaze moći ćete se uvjeriti kroz niz vrlo preciznih podataka koji će se uskoro naći u ovoj kategoriji.