Opis višeg planetarnog sustava i njegovih obilja koje pronalazimo u shastrama, svetim spisima, a o kojima ćemo govoriti kasnije, može se shvatiti iz vedskih spisa. Teleskopima i drugim sličnim instrumentima ne možemo postići znanje o višem planetarnom sustavu. Iako su takvi instrumenti potrebni, jer je naša vizija nepotpuna, sami instrumenti također su nepotpuni.
Stoga, koristeći nesavršene instrumente koje su sami napravili, nesavršeni ljudi ne mogu postići znanje o višim planetima. Međutim, neposredne informacije primljene iz vedske literature znatno su potpunije. Zato vrlo teško možemo prihvatiti izjavu kako drugi planeti nisu naseljeni.
Znanje o svemiru
Pronalasci naprednih znanstvenih dostignuća nisu neovisni. Znanstvenik treba postići znanje o onome što već postoji zahvaljujući zadivljujućem umu kojega je stvorio netko drugi. Može djelovati uz pomoć uma kojega je dobio na dar od viših izvora, ali ne može stvoriti svoj vlastiti ili um nekoga drugoga. Prema tome, nitko nije neovisan u pogledu bilo kakvoga postignuća, niti se takvo postignuće odvija samo od sebe.
Shukadeva Gosvami, govornik vedskoga spisa Shrimad-Bhagavatama, opisao je kozmička zbivanja onako kako ih je čuo od svog prethodnika. Te činjenice objasnio je prije 5.000 godina. No, znanje je postojalo mnogo prije nego što ga je Shukadeva Gosvami primio putem parampara, učeničkog nasljeđa. Budući da se prima učeničkim nasljeđem, ovo znanje je potpuno. Nasuprot tome, svjedoci smo kako povijest suvremenog znanja ne ide dalje od nekoliko tisuća godina u prošlost. Zato, čak i ako ne prihvatimo činjenice koje su predstavljene u Shrimad-Bhagavatamu, možemo li poreći vrlo precizne astronomske proračune koji su postojali davno prije nego što smo mogli i zamisliti zbivanja na koja su se odnosila? Iz Shrimad-Bhagavatama možemo prikupiti toliko mnogo podataka. Međutim, sa znanstvene točke gledišta, mi nemamo podatke o drugim planetarnim sustavima i možemo ponizno priznati kako zapravo, sve do danas, ne poznajemo u cijelosti čak ni planet na kojem živimo. Dokaz tome gotovo su svakodnevna nova saznanja i teorije o različitim aspektima života na našemu planetu.
Purane – povijest svemira
U Puranama, Ramayani i Mahabharati, opisuju se nesvakidašnja zbivanja koja otkrivaju našu vrlo daleku prošlost. Za one koji su ih imali priliku pročitati jasno je o čemu zapravo govorimo.
Vede ističu kako je povijest materijalnoga svijeta spomenuta u Puranama, Ramayani i Mahabharati, potpuno istinita. Ta povijest i povijesne činjenice ne spominju prošlost samo ovoga planeta, već također i povijest milijuna drugih planeta u svemiru. Ponekad povijest nekog planeta, izvan ovoga svijeta, izgleda nevjerojatna za nas, današnje ljude. No, mi ne shvaćamo kako različiti planeti nisu jednaki i da, prema tome, neke povijesne činjenice, dobivene s drugih planeta, ne odgovaraju iskustvu na ovome planetu. Uzimajući u obzir različite položaje drugih planeta, i vrijeme i okolnosti, nema ništa čudnoga u pričama Purana i one nisu izmišljene.
Stoga, ne bismo trebali odbaciti priče i povijest Purana kao izmišljene. Uzvišeni i veliki rishiji, mudraci, kao što je Shrila Vyasadeva, autor Veda, nisu stavljali neke izmišljene priče u svoje zapise. Tako, na primjer, Vyasadeva u Shrimad-Bhagavatamu opisuje povijesne činjenice izabrane iz prošlosti različitih planeta. Shrimad-Bhagavatam zato prihvaćaju svi duhovni autoriteti kao Maha-puranu (Velika Purana). Posebni značaj tih povijesti je da su sve povezane s djelatnostima viših kozmičkih autoriteta u različitom vremenu i atmosferi.
Postoje li drugi svjetovi?
U vedskome društvu znalo se da je putovanje u druge svjetove moguće. To se može odnositi na putovanje u druge zvjezdane sustave, putovanje u više dimenzije, ili putovanje u višedimenzionalna područja u drugim zvjezdanim sustavima. Također se znalo kako je moguće napustiti materijalni svemir u cijelosti i putovati kroz stupnjevite razine transcendentalnih carstava. Kada opisuje ovu vrstu putovanja, vedska književnost ne upotrebljava geometrijsku terminologiju kao što su “više dimnezije”ili “druge razine”. Putovanje u druge svjetove opisano je izrazima doživljaja putnika te suvremeni čitatelj iz ovih opisa neophodno mora zaključiti kako ovo putovanje uključuje mnogo više od samoga kretanja kroz trodimenzionalni prostor.
Kako su ljudi u današnjem dobu privrženi mišljenju da je putovanje neizbježno trodimenzionalno, koristit ćemo u ovom dijelu teksta izraz “višedimenzionalan” u odnosu na vedske opise koji se ne mogu shvatiti trodimenzionalnim pojmovima. Može se dati prigovor kako su drevni ljudi Indije sigurno imali vrlo naivno i neznanstveno shvaćanje zvijezda i planeta, te da stoga nema smisla pretpostaviti da su doista mogli biti u kontaktu s bićima iz takvih područja. Odgovor je da vedski opis svemira osobi zapadnoga shvaćanja zvuči vrlo zbunjujuće i mitološki, jer sadržava misli koje su poprilično strane poznatim zapadnim spoznajama i gledištima. Također, opisi svemirskih podneblja sadrže i mnoštvo ideja koje su temelj današnje suvremene znanosti.
Razmotrimo to ilustrirajući jedan opis iz Purana o putovanju junaka Arjune u svemir:
“Nikakvo sunce ili mjesec nije tamo sjalo, ili vatra, ali one su sjajile sjajem svojih zadobivenih zasluga. Ta svjetla koja se primjećuju kao zvijezde čine se sićušnima poput plamenova uljanice uslijed udaljenosti, ali zapravo su vrlo velika. Arjuna ih je vidio blještave i predivne kako vlastitom vatrom gore u svojim srcima. Gledajući ove samoobasjane svjetove, Arjuna, zapanjen, prijateljski je upitao Krishnu, koji mu je odgovorio: ‘Ti ljudi koje si ti vidio ovdje, ljudi su pobožnih djela koji plamsaju u vatri vlastitih srdaca, a dolje sa zemlje izgledaju kao zvijezde.’”
Ovaj odlomak prikazuje današnjim znanstvenicima mješavinu poznatih i nepoznatih elemenata. Mi očekujemo da bi, ukoliko bi putovali između zvijezda, bili predaleko od sunca i mjeseca, te ih ne bi mogli vidjeti. Također mislimo kako su zvijezde golemi samoobasjani svjetovi koji se čine malenima zbog svoje udaljenosti. Međutim, svakako ih ne očekujemo pronaći naseljenim “osobama pobožnih djela”, jer nam se čini vrlo neobičnim obraćati se tim zvijezdama kao osobama. U vedskim tekstovima sasvim je uobičajeno da se zvijezde oslovljavaju kao osobe, a te osobe su obično ili vladari tih zvijezda ili njihovi stanovnici.
