Današnja civilizacija gotovo je u cijelosti zapostavila raspitivanje o našem pravom, višem jastvu, o našem izvornom identitetu i korijenima. Umjesto toga, svoje dragocjeno vrijeme koristimo uglavnom za održavanje, ukrašavanje i zadovoljavanje našega tijela, bez neke, možemo se složiti, više svrhe.

Potrošački mentalitet suvremenog društva s vremenom nas sve više odvaja od suptilnih zakona prirode s kojima je čovjek prošlosti bio tako usko povezan. Želja za profitom i brzom zaradom postali su, nažalost, osnovni moto svakog mladog čovjeka današnjice od Amerike do Indije i Japana. Postoji li alternativa?

Traganje za korijenima

Ukoliko malo dublje razmotrimo stvarno činjenično stanje možemo lako shvatiti kako ni znanstvenici ni različiti filozofi nisu došli do konačnog zaključka o uređenju svemira. Oni su samo postavili različite teorije o tome, da bi ih opet, s vremena na vrijeme, odbacili, mijenjali ili modificirali.

Neki suvremeni istraživači smatraju materijalni svijet stvarnošću, neki snom, a neki izjavljuju kako postoji vječno. Na taj način zastupaju različita gledišta, ali koliko nam je poznato, niti jedan od njih nije nikada, ili barem do sada, otkrio stvarni početak svemira ili njegove granice.

Učenjaci teoretski predlažu neke zakone, poput zakona gravitacije, ali ih ne mogu praktično primijeniti. Zbog nedovoljnog znanja o ovoj problematici poneki od njih žele iznijeti vlastitu teoriju kako bi stekli slavu ili ime, ali u stvarnosti, ovaj svijet prepun je različitih problema i nitko ih ne može otkloniti samim iznošenjem teorija o njima.

U suvremenom društvu prevladava mišljenje kako na drugim planetima nema života te da jedina bića koja imaju inteligenciju i znanje žive samo na ovome planetu, Zemlji. No, vidjet ćemo kako vedski spisi ne prihvaćaju tu teoriju. Predstavnici vedske mudrosti, na osnovu brojnih zapisa i informacija o ovom predmetu u Vedama, potpuno su uvjereni kako postoje različiti planeti na kojima prebivaju različita živa bića unutar našega svemira.

Na osnovu autoriteta vedskih spisa, saznajemo kako na svim planetima, ne samo na planetima ovog materijalnog neba, već i na planetima duhovnog neba (kojeg one također vrlo detaljno opisuju), postoje različita bića. Iako su sva ova bića iste duhovne prirode, kvalitativno jednaka Bogu, budući da posjeduju kvalitete vječnosti, znanja i potpune sreće (sat-cit-ananda), imaju različita tijela.

Prihvaćanje odijela od materije

Vede govore o tome kako je duhovna duša ili jiva-atma utjelovljena u osam materijalnih elemenata; naime zemlji, vodi, vatri, zraku, nebu, umu, inteligenciji i lažnome egu. Ti elementi, složeni zajedno, tvore ovaj biološki oblik ili materijalno tijelo.

Međutim, u duhovnom svijetu nema takve razlike između tijela i onoga tko je utjelovljen. Objasnimo to malo podrobnije. U materijalnom svijetu tjelesna obilježja očitovana su u različitim vrstama tijela na različitim planetima. U duhovnom svijetu (sanatana svijet) duša se ne razlikuje od tijela budući da posjeduje iste kvalitativne odlike kao i sam Bog (duša = tijelo). U Vedama Bog se naziva Krishna ili Vishnu, pa ćemo iz tog razloga taj naziv često koristiti u ovoj kategoriji. U materijalnom svijetu, u kojeg duša dolazi zbog želje za uživanjem odvojeno od društva Boga (jedan od razloga tog odvajanja je zavist prema Bogu), duša dobiva tijelo koje je napravljeno od materijalnih omotača (osam elemenata) kako bi moglo postojati u ovom materijalnom svijetu (duša + osam materijalnih omotača = tijelo).

  1. GRUBO TIJELO (eter, zrak, voda, vatra, zemlja)
  2. SUPTILNO TIJELO (um, inteligencija, lažni ego)
  3. DUHOVNO TIJELO (duša ili jiva-atma)

astronautParabolu možemo lakše shvatiti analizirajući primjer ponašanja astronauta izvan Zemljine atmosfere. Astronaut (duša) u svemirskom brodu (materijalni svijet) mora imati posebno odijelo (osam materijalnih elemenata) s rezervama kisika (organi tijela) kako bi mogao preživjeti u atmosferi koja nije pogodna za njegovo prebivanje. Ovisno od misije koju dobiva i posebnosti uvjeta koji ga očekuju u atmosferi, astronaut dobiva tj. prihvaća odijelo koje je prilagođeno cilju njegove operacije. Upravo tako i duša dobiva različita tijela koja su prilagođena atmosferi materijalnog svijeta i uvjetima koji postoje na svakome od nebrojenih planeta unutar njega kako bi ispunila svoju misiju prema zakonima karme. Ukoliko na dotičnome planetu u ovom materijalnome svijetu prevladava element vatra (kao na Suncu) duša će dobiti tijelo čiji je dominantni element vatra kako bi mogla egzistirati u postojećoj atmosferi.

Vedski nam spisi daju potpuno obavještenje kako na svakome planetu, i materijalnom i duhovnom, postoje bića različite vrste inteligentnih bića. Zemlja je jedna od planeta planetarnog sustava Bhurloka. Postoji šest planetarnih sustava iznad Bhurloke i sedam planetarnih sustava ispod Bhurloke. Čitav svemir poznat je kao chatur-dasha-bhuvana, što znači kako ima četrnaest različitih planetarnih sustava. Iznad planetarnih sustava materijalnog neba nalazi se drugo nebo koje je poznato kao paravyoma ili duhovno nebo gdje postoje duhovni planeti. Stanovnici tih planeta zaokupljeni su brojnim oblicima predanog služenja Boga koje obuhvaća različite rase ili odnose. Vrhovni planet u paravyoma nebu jest Goloka Vrindavan.

Eksperimentalni dokazi

Unatoč uznapredovaloj tehnici, još uvijek ne možemo niti približno zamisliti obujam ove materijalne kreacije. U ovome svijetu gotovo svi proračuni zasnivaju se uglavnom, manje-više, na nepouzdanim metodama. Odakle takav zaključak? Osobe koje u potpunosti vjeruju u eksperimentalno znanje mogu posumnjati u vedske zaključke koje ćemo iznijeti u ovoj kategoriji. No, moramo shvatiti, na osnovu svoje zdrave inteligencije, kako eksperimentalnim sredstvima ne možemo postići potpuno znanje o stvarima iznad ove materijalne prirode. Upravo stoga, ono što je iznad naše moći shvaćanja Vede nazivaju achintya, nepojmljivo. Beskorisno je raspravljati ili spekulirati o onome što je nepojmljivo.

Ako je doista nepojmljivo, ne može biti predmet spekulacije ili eksperimentiranja. Moramo se složiti s činjenicom kako je naša energija i naše osjetilno opažanje ograničeno. Stoga, o onome što je nepojmljivo, moramo potražiti oslonac u drugim izvorima znanja. Zapravo, znanje o višoj prirodi trebali bismo prihvatiti bez raspravljanja. Kako možemo raspravljati o onome što nam je nedostupno? Ukoliko eksperimentalnim i logičkim putem dođemo do konačnog izvora znanja, shvatit ćemo da se vraćamo na ishodišnu točku stvaranja – do samoga Boga. Metoda za razumijevanje transcendentalnih predmeta objašnjava sam Bog. Ta metoda u Vedama naziva se parampara, učeničko nasljeđe. Slično tome, Vede opisuju kako je Bog Brahmi, prvom stvorenom biću u svemiru, prenio znanje kroz srce. Brahma je prenio ta učenja svom učeniku Naradi, a Narada je prenio to znanje svome učeniku Vyasadevi. Vyasadeva ga je prenio Madhvacharyi, itd. To je metoda parampara.

Ova planeta Zemlja vrlo je malo mjesto u kozmičkoj strukturi. A ipak, svjedoci smo da njezini stanovnici, pod utjecajem osjećanja znanstvenog napretka, ulažu svoju maksimalnu energiju u ekonomski razvitak, ne znajući za raznolikost ekonomskih pogodnosti dostupnih na drugim planetima.

Prethodna objavaRob u oluji
Slijedeća objavaGondolijer
Krunoslav Đurđević
Krunoslav Đurđević (1962-2007) bio je propovjednik, predavač vedskoga znanja, urednik nekoliko časopisa iz područja alternative, Jyotish astrolog, kolumnist, glazbenik, pisac, scenarist… Napisao je nekoliko izrazito zapaženih knjiga: “Karma – univerzalni zakon pravde” (1997), “Reinkarnacija” (1997), “Vedska kozmologija” (1998), “Misterija stvarnosti i vremena” (1999), i “Reinkarnacija – mit ili zbilja” (2001). Bio je predsjednik i voditelj “Bhaktivedanta – Udruga za znanost i religiju”. Gostovao je u TV-emisijama poput “Latinice” i “Na rubu znanosti”.