Tuga je emocija koju osjećamo kada doživimo gubitak koji se ne može nadoknaditi. Glavna funkcija tuge je prilagodbu na novonastalu situaciju, prihvaćanje gubitka i osmišljavanje života nakon gubitka. Ovaj osjećaj mnogi ljudi negiraju ili potiskuju, neki jer su tako naučili u djetinjstvu, a neki zato što se plaše da će tugujući privući još više tuge u svoj ​​život, a to naravno ne žele.

atma.hr – 52




Mnogi ljudi koji, ‘rade na sebi’, misle da je tuga nepoželjan osjećaj, odnosno da sve duhovne tragaoce karakterizira trajno osjećanje sreće i radosti te tako tuga postaje nepoželjna. Naravno, potpuno je nemoguće izbjeći osjećaj tuge, jer ne možemo izbjeći ni gubitke. Osim toga tuga je osjećaj koje nas vraća sebi samima, time što nam ukazuje na to što je za nas vrijedno i važno. Naime, tugu ćemo osjetiti kada izgubimo nešto što nam je važno. Ovaj osjećaj zahtijeva od nas da se prilagodimo na neku situaciju koja nam ne prija, koja nam se ne sviđa i baš kao kada su u pitanju druge neugodne emocije, prvi korak ka prevladavanju tuge jeste njeno prihvaćanje.

Negiranjem činjenice da osjećamo tugu ili prosuđivanjem svoje tuge, stvaramo otpor i blokiramo osjećaje. Međutim, blokada neće učiniti da to osjećanje nestane, već samo da ono ne dopre do naše svijesti. Dakle, mi ćemo misliti da smo prevazišli neki gubitak, da se baš odlično nosimo s tom situacijom, a za to vrijeme će naša tuga lagano, ‘curiti’, ispoljavajući se na neke beznačajne povode ili prerušena u neki drugi osjećaj. Blokade nastale da nas zaštite od neugodnih emocija također nas, ‘štite’, i od ugodnih tako da na ovaj način u velikoj mjeri umanjujemo svoj ​​kapacitet za doživljavanje ljubavi i radosti.

Život ne čine samo pozitivni događaji i u tome je njegova ljepota, u tome je draž naših ljudskih iskustava. Tuga je također pratitelj naših iskustava i na neki način nas oplemenjuje, ako sebi dopustimo da je osjetimo i proživimo. Ne treba se bojati da će tuga kojoj dozvolimo da postoji, koju priznamo sebi i drugima (ovisno o okolnostima) biti jača, veća ili teža i da će duže trajati. Naprotiv. Puno duže nas muče i truju nepriznate i neizražene tuge koje nosimo u sebi nekada i cijeli život.

atma.hr – 52




Također, priznajući sebi da osjećamo tugu, nećemo privlačiti još tuge u svoj ​​život, jer ćemo se kroz prihvaćanje tuge jednostavno ‘pročistiti’. S druge strane, ako je potiskujemo, tuga će ostati u nama, težeći da se izrazi, odnosno da je prihvatimo, te ćemo na ovaj način u stvari u svoj ​​život privlačiti situacije u kojima ćemo moći ponovno osjetiti tugu. Puno više boli potisnuta, nego prihvaćena tuga. Potisnute emocije također su uzrok mnogih fizičkih bolesti. Davno sam pročitala knjigu, ‘Neisplakane suze’, koju je napisao mladić koji je umirao od raka. On je svoj ​​rak nazvao, ‘neisplakane suze’, jer je osjećao da se u tu izraslinu nakupio sav bol koji je u sebi nosio cijelog života.

Na kraju, pravi duhovni putnici, ne plaše se ničega što im se nađe na putu, već su spremni svaku novu pojavu prihvatiti i istražiti. Tako rade i sa svojim emocijama i mislima. Ne plaše ih se, jer znaju da su one mnogo više od svojih misli i emocija te ih tako mogu promatrati s prihvaćanjem i ljubavlju.

Suzana V.
centarprozor.wordpress.com