Čudan naslov, zar ne? Kako empat može biti narcisoidan?

To jednostavno ne zvuči moguće. Ali moguće je.

Empat bi po definiciji trebao biti fino “uštiman” i osjetljiv za tuđe osjećaje i misli, tako da ih doslovno može doživjeti iz prve ruke (ili iz druge) i da doslovno može osjetiti kako je biti ta druga osoba.

Narcisi s druge strane kao da samo brinu o sebi i vlastitim potrebama i interesima.  Stvar je u tome da empat ne mora nužno aktivno osjećati empatiju prema drugima.

A narcisoidne osobe mogu osjećati što drugi osjećaju na mentalnoj i psihičkoj razini.

Većina nas zamišlja narcisoidne osobe kao antipatične, ekstrovertirane i sobom opsjednute osobe.

No, jeste li znali da postoje zapravo dvije vrste narcizma: otvoreni narcisi i skriveni?

Otvorene narcisoidne osobe su neosjetljive i otvoreno umišljene. S druge strane, skrivene narcisoidne osobe obično su sramežljive, osjetljive i introvertirane.

Međutim, obje vrste dijele slične osobine nedostatka brige za druge, opsesivni vlastiti interes, okrivljavanje i kritiziranje, nepoštenje i manipulaciju.

Ovaj članak je napisan u interesu samo-istraživanja i rasta, a ne kao medicinska dijagnoza.

Srećom većina empata je suosjećajna, ali ako sumnjate da možda imate neke granične ili očite osobine, slobodno nastavite čitati.

10 znakova da ste empatična narcisoidna osoba

Većinu svog života sam čvrsto vjerovala da sam ljubazna, strpljiva, brižna i suosjećajna osoba. Ova idealizirana slika o sebi koju sam stvorila samo je prikrivala pravu istinu o tome tko sam: sebi okrenuti ranjeni egomanijak koji nije istinski mogao suosjećati s drugima.

Ne brinite, ne ponižavam se – to je istina! I dalje ponekad budem okrenuta sebi, ali sam se dosta popravila od tada.

Smatrajući sebe empatom možemo previdjeti neke naše mračne osobine koje leže duboko skrivene unutar nas.

Nažalost, skloni smo pretpostaviti da smo automatski empatične osobe koje doista mogu razumjeti tuđe brige samo zato što smo osjetljivi i možemo “osjetiti” ono što drugi ljudi osjećaju. To apsolutno nije slučaj kod svih. U stvari, vjerujem kako je narcisoidnost kod empata prisutnija nego što mislimo.

Ne želim ovdje demonizirati narcisoidnost. U stvari, narcisoidne osobe mogu biti poput zamaskiranih anđela. Oni su katalizatori promjena u životima ljudi: oni potpiruju sve stare rane, ožiljke i mračne elemente u osobi i potiču rast.

Mnoge probuđene narcisoidne osobe (tj. oni koji su postali samosvjesni) također su iskreni u promjeni svojih obrazaca ponašanja.

Ipak, da prikriju svoje kronične osjećaje mržnje prema sebi i nedostojnosti, oni stvaraju idealiziranu sliku o sebi (ovo je trenutak kada identificiranje sebe kao empata dolazi u igru).

Empatični narcisi imaju tendenciju vjerovati kako su žrtva svačijih osjećaja i misli, jer ih osjećaju tako snažno, ali imaju malo istinske nježnosti, razumijevanja ili suosjećanja prema drugima.

Bitna razlika između empatičnih empata i narcisoidnih empata je u tome što empatični empati sebi dopuštaju osjećati se ranjivo. S druge strane, narcisoidni empati izbjegavaju osjećaj ranjivosti i istinsku brigu za druge.

Najčešći simptomi narcisoidnih empata:

  • Tendencija balansiranja između stava superiornosti nad drugima i osjećaja povrijeđenosti
  • Osjećaju kako su posebni i bitno drugačiji od drugih
  • Intenzivno su uzrujani i uvrijeđeni na bilo kakav znak percipirane (ili realne) kritike
  • Nemogućnost preuzimanja odgovornosti za svoje postupke i osjećaje rezultira stalnom krivnjom
  • Često su toliko fokusirani na vlastite probleme do te mjere da zaboravljaju na druge
  • Mučeništvo kao način manipuliranja i kontroliranja drugih ljudi
  • Osjećaj da nitko ne može razumjeti njihove “jedinstvene” probleme
  • Uvijek se osjećaju žrtvom svijeta/života/drugih ljudi
  • Percipiranje drugih ljudi iz krajnosti u krajnost (npr. demoniziraju osobu ili misle da je anđeo)
  • Nemogućnost razumijevanja ili napadan nedostatak interesa za alternativna uvjerenja i mišljenja drugih ljudi i načina na koji to utječe na njihovo ponašanje

Prije nekoliko dana sam pročitala članak u kojem piše: “Svi empati su suosjećajni, ali nisu i svi suosjećajni ljudi zaista empati.” Međutim, moje iskustvo mi je pokazalo nešto drugačije. Nemaju svi empati suosjećajnost.

Velika je razlika kada tuđe emocije osjećate kao vlastite (kao što to empati čine) i kada aktivno razumijete i razvijate oprost i prihvaćanje drugih (empatija).




Što uraditi?

Nisu sve narcisoidne osobe iste, tako da ništa nije crno i bijelo. Čini se kako su jedni biološki programirani (rođeni s tim), drugi razviju narcisoidnost zbog okoline i društvenih čimbenika. Srećom, postoji mnogo dokaza kako se narcisoidnost može se smanjiti, a često čak i izliječiti.

Ne postoji rješenje “jedna veličina odgovara svima” za empatijsku narcisoidnost, ali iz mog iskustva dobar početak je kultiviranje i razvoj:

  •  Svijesti o sebi
  • Samootkrivanja
  • Razumijevanja sebe
  • Ljubavi prema sebi

Proces može biti jako dug, imajte strpljenja!

Koje je vaše mišljenje o „empatijskoj narcisoidnosti“? Jeli vam teško ponekad suosjećati s drugima unatoč tome što se smatrate empatičnom osobom?

Podijelite vaša iskustva u nastavku u komentarima!

Aletheia Luna

Izvor: lonerwolf

Prethodna objavaKako nadići dosadu i lijenost?
Slijedeća objavaNovo u webshopu: Tibetanska pjevajuća zdjela top kvalitete od 7 metala (s palicom i batom)
Atma
Učinite od svog života ono najbolje što on može biti - nevjerojatno iskustvo, ispunjenje i putovanje. Stvorite ravnotežu tijela, uma i duše - budite svoji, živite slobodno, njegujte znanje, cijenite iskustvo, volite i budite sretni...

2 KOMENTARA

  1. Priroda karaktera nije da se oblikuje na rastezanju oprecnih ideja do te mjere kontradiktorosti.
    ‘Empaticnost’ moze biti prividna i nesvjesna tocka u sluzbi narcisoidnosti ili biti istinski prisutna u punom znacenju u narcisoidnoj osobi kao posve druga licnost. Osoba moze biti jedno i drugo potpuno samo ako nije ista licnost, vec je osobnost sastavljena od vise zasebnih cjelina i uvjerenja koje toleriraju suverenost. Takav covjek ce bez treptaja ubiti ako stvarno pozeli, a sutra dati zivot da spasi covjecanstvo.
    Priroda jednine je u suglasju.
    Osoba se rascjepi na licnosti radi te ravnoteze i tog mira koji nikad ne bi postigla da je u neprestanom konfliktu. I onda razdvoji koncepte i inkapsulira. Svaki se priblizava svojoj osnovnoj osi, umjesto da se rasteze u jednu krajnost.
    Jer ne bi drugacije prezivjeli.
    Sve se uvijek vraca na osnove.
    Posebno je biti svjestan procesa i poante. Tesko je zadrzati tok. Uvjeriti sve kapsule da djeluju u istom smjeru i cilju i ne sabotiraju put. Prvo naucimo manipulirati sobom. Iz nuznosti. Oni uspjesni u tome jesu posebni.

OSTAVI KOMENTAR

Ostavite svoj komentar!
Please enter your name here

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.