Za njega kažu da ne podučava već – inspirira. Godi Keller norveški je pedagog koji je nekad radio s djecom, danas puno više s odraslima. Putuje tako od Norveške, Islanda, Švedske do Baltika, Azije, Mađarske, Slovenije te nastavnicima i roditeljima savjetuje kako iz djece “izvući” ponajbolje, kako im pomoći razviti njihove potencijale, jer svaki ih ima, ali ih mnogi ne prepoznaju pa postanu frustrirani ljudi koji, ako se nisu znali uklopiti u sustav, žive obilježeni neuspjehom.

Godi Keller je neovisni međunarodni predavač, otac, djed, učitelj i pisac. Iza sebe ima bogat pedagoški put: više od osamnaest godina je djecu i mlade poučavao u waldorfskim školama, više od desetljeća je obrazovao studente u Rudolf Steiner University College-u u Oslu i drugdje u Europi, više od sedam godina sudjeluje i u obrazovanju za waldorfske učitelje i odgajatelje u Ljubljani i Zagrebu. Njegov iznimni sluh za pitanja mladih usmjerio ga je na područje savjetovanja onih koji su napustili redovito školovanje i traže svoje mjesto u društvu.

Njegov bogat životni put i iznimne sposobnosti pripovijedanja oblikovale su ga u prepoznatljivog i cijenjenog predavača koji gostuje diljem Europe i odnedavno Indije – kud god ga put odvede nadasve je dobro dočekan.

Njegova predavanja na humoristički način otkrivaju važne životne spoznaje koje su korisne ne samo u pedagoškom području.

Često upozorava na važnost očuvanja i poticanja dječje radoznalosti, na holistički razvoj u kojem su ruka i srce jednako važni kao i mozak, na umjetnost kao najljepši put do novog znanja, te na pravilo Sve u svoje vrijeme; za njega je djetinjstvo vrijeme sjetve – činjenica koju prosvjetni radnici i službenici često zaboravljaju jer žele žetvu već za vrijeme dok su djeca još u školi.

Ne propustite predavanje Godi Kellera u Splitu!

12.12.2017. (utorak) od 17 do 19:45 sati

Gradska knjižnica Trstenik, Papandopulova 25, Split

TEMA: Odgoj djeteta do 7. godine života

Cijena: 100 kn (na ulazu)

Organizator: Društvo Waldorf pedagogije – Split

Citati:

“Obrazovni sustav je većinom uniformiran i kratkovidan, priprema djecu za sljedeći ispit, ali ne i za život. Ponekad se tako ponašaju i roditelji. Stavljaju veliki pritisak na djecu ne bi li imala dobre ocjene, bili uspješni ovdje i sada, no pripremiti dijete za život ne znači tražiti od njega da nužno bude izvrsno u svim predmetima i svemu što od njega traži škola.”

“Pedagogija je umjetnost motiviranja, više će puta ponoviti Keller koji podučava odrasle kako djecu motivirati, kako “lijenčine” i “neradnike” učiniti da zablistaju, prepoznaju u čemu su dobri. “Ako dijete ne pokazuje dobar uspjeh na školskim ispitima, svaki novi test koji dobije u školi za njega je jedino stres, a poruka koju čuje jest da nije dovoljno dobar i pametan.”

“Školi je bitno imati statistiku, brojčane pokazatelje, sustav inzistira na tome. Dijete koje je često testirano, a ne postiže dobre rezultate, gubi samopouzdanje. To je puno veći problem nego loše ocjene. Još ako je učenik zaigran, nemiran, nedovoljno koncentriran, često će dobiti i nekakvu dijagnozu, recimo ADHD ili nešto slično, jer tad, s dijagnozom, više ne kvari regularnu statistiku, već postaje dio neke druge, specifične statistike.

“U školi nema individualnog pristupa, pojedinci koji se ne uklapaju u sustav tretiraju se gotovo kao smetnja. U školi ne postoji kultura povjerenja već klija kultura straha, a strah ne ide za tim da traži pojedinačna rješenja za svako dijete, već da svako dijete što prije natjera da se uklopi u sustav.”

“Na neku djecu testovi i ispiti odlično djeluju. No, na mnoge ne. I u Hrvatskoj sam pitao nastavnike koliko često vide da loša ocjena biva poticaj, da dijete koje dobije lošu ocjenu kaže: “E, sad ću ja to bolje”, pa onda stvarno radi i dobije bolju ocjenu. Loše ocjene uglavnom su demotivirajuće. Ako loša ocjena može motivirati dijete, onda ima smisla. Ali, ako vidite da mu to ruši samopouzdanje, onda morate naći drugi način. A drugačiji način je da tražite koje su mu jake strane, razmislite kako ga ohrabriti i potaknuti da se razvija u nekom području gdje je dobar. Tu roditelj može napraviti više od učitelja.”

“Najgore je kad dijete koje je u školi dobilo lošu ocjenu i poruku da ne valja, takva ista atmosfera čeka i kod kuće. Djeca koja u školi nisu bila dobri učenici, ali su postali zadovoljni i uspješni ljudi, to su djeca koja su imala podržavajuće roditelje koji su im poručili da u njih imaju povjerenja. Roditelji bitno utječu na stvaranje samopouzdanja, to je njihov zadatak, a ne da budu produžena ruka nepodržavajućeg školskog sustava.”

Prethodna objavaImamo li zaista slobodnu volju ili smo potpuno prepušteni na milost i nemilost sudbine?
Slijedeća objavaU 95. godini otišao u mirovinu: Doktor (103) otkriva svoj recept za dug život!
Atma
Učinite od svog života ono najbolje što on može biti - nevjerojatno iskustvo, ispunjenje i putovanje. Stvorite ravnotežu tijela, uma i duše - budite svoji, živite slobodno, njegujte znanje, cijenite iskustvo, volite i budite sretni...

OSTAVI KOMENTAR

Ostavite svoj komentar!
Please enter your name here

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.